11.5 DRUŽENJE

Grčke riječi prevedene 'druženje' i 'općenje' u osnovi opisuju stanje imanja nečeg zajedničkog: komune. 'Komuna' je povezana s riječi 'komuniciranja'. Zbog poznavanja i vršenja Božjih puteva, mi se družimo s Njim i svih ostalih koji čine isto kroz obitavanjem "u Krista". Lako je zanemariti našu odgovornost druženja s drugima: "Dobrotvornosti i zajedništva (tj. druženja) ne zaboravljajte" (Heb.13:16). Fil.1:5 govori da smo "zajedničari u jevanđelju" (Karadžić); osnove našeg druženja su dakle nauci koji sadrže istinskog evanđelja. Zbog toga je druženje uživano od istinskih vjernika daleko uzvišenije nego u bilo koju drugu organizaciju ili crkvu. Zbog ovog druženja oni putuju iz velikih daljina da budu jedni s drugima i da posjetu izoliranih vjernika, i trebaju činiti dobru upotrebu poštanskih i telefonskih veza tamo gdje je moguće. Pavao govori o "zajedništva Duha" (Fil.2:1), tj. druženje koje je osnovano oko našeg zajedničkog slijeđenja Duha/uma Božjega, kakvim je otkriven u Duhu/Riječi Njegovoj.

Jedan od najvećih izraza našega druženja je držanjem zajedničke službe lomljenja kruha. Rani vjernici "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama... lomili (bi) kruh... u radosti i prostodušnosti srca" (Djela 2:42-46). Simboli predstavljaju središnjeg stožera naše nade, sudjelovanje u njima treba nas spojiti u "jedinstvenosti srca" (izv. tekst). "Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo (dijelenje) krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha", tj. Krista (1Kor.10:16,17). Mi dakle imamo obavezu dijeliti simbole Kristove žrtve sa svima onima koji imaju korist od njegova djela, koji su "sudionici jednoga kruha". Jedino oni koji su bili ispravno baptizirani u Krista, nakon poznavanja istine, su u ovom položaju, i ruganje je simbolima dijeliti ih s bilo kim osim njih.

Ivan pominje kako je dijelio evanđelje vječnoga života s drugima "da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom" (1Iv.1:2,3). Ovo pokazuje da se druženje temelji oko zajedničkog razumijevanja istinskog evanđelja, i da nas ovo vodi druženju s drugim istinskim vjernicima, i također s Bogom i Isusom na osobnom nivou. Što više primjenjujemo evanđelje u svom životu, svladavajući grešne sklonosti, i što više napredujemo u razumijevanju Božje Riječi, to će jače biti naše druženje s Bogom i Kristom.

Naše druženje s Bogom i Kristom i drugim vjernicima ne ovisi samo o našeg zajedničkog slaganja s naučnim istinama koje sačinjavaju "jednu vjeru". Naš način života mora biti suglasan načelima izraženih u njih. "Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha" (1Iv.1:5-7).

'Hodanje u tami' se mora odnositi na načinu života koji je stalno i javno razilaženje sa svjetlom Božje Riječi (Ps.119:105; Pri.4:18); ne odnosi se na naše povremene grijehe iz slabosti, jer slijedeći stih nastavlja, "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo istine (tj. Božje Riječi - Iv.17:17; 3:21; Ef.5:13) nema u nama" (1Iv.1:8).

Iz ovoga treba biti očito da druženje prestaje kada vjernik počne držati nauke, ili živi načinom života, koje su otvoreno oprečne jasnom biblijskom učenju: "nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte" (Ef.5:11). Svaki se napor treba učiniti predobiti ih natrag po uzoru dobroga pastira koji je tražio izgubljenu ovcu (Lk.15:1-7). Ako brat ili sestra ustraju u lažnom učenju ili upadljivo pogrešnog ponašanja, nužno je učvrstiti nastali prekid druženja (Mt.18:15-17). U praksi to se radi s razgovorom odgovornih članova eklezije, i objavljivanjem činjenice u kristadelfijanskom časopisu. Međutim, ne može se prenaglasiti da se ovaj proces treba staviti u pogon jedino u izrazitim slučajevima držanja lažnog nauka ili ustrajanja u neduhovnom načinu života. Pojedinac mora znati da ima tako malo zajedničkog između nas, zbog odstupanja od osnovnih biblijskih učenja, da je nužan obavezan prekid druženja.

Jedan od najasnijih pasusa koji se tiče druženja se nalazi u 2Kor.6:14-18: "Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom... Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin... i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući".

Mi smo pokazali kako je Riječ Božja svjetlo. Ovi stihovi objašnjavaju zašto ne trebamo se družiti s crkvama koje naučavaju lažnih nauka; zašto ne trebamo vjenčavati one koji ne poznaju Istinu, i trebamo izbjegavati navike svijeta. Zbog svog odvajanja od svijeta imamo zapanjujuću čast da budemo sinovi i kćeri samoga Boga, dio obitelji rasprostranjene širom svijeta s drugima koji imaju isti ovaj odnos - naših braća i sestre. Postoji samo "jedno tijelo", tj. jedna istinska crkva (Ef.1:23), koja je osnovana od onih koji drže nadu - jedan Bog, jedan baptizam i "jednu vjeru", tj. istinske garniture nauka koja sadrži vjeru (Ef.4:4-6). Ne može se biti dio ovog 'jednog tijela' i također se družiti s drugim religioznim organizacijama koje ne drže istinsku vjeru. Budući da svjetlo nema nikakvog zajedništva s tamom, proglašavamo da smo u tami ako izaberemo zajedništvo tame.

Ako uistinu cijenimo cijeli sistem naučne istine otkrivene u Pismu, mi ćemo vidjeti da oni koji vjeruju lažnom nauku u ime kršćanstva nemaju ništa većeg zajedništva s Bogom nego ateiste.

Ako si slijedio ove studije pažljivo, dosada će biti očito da tu ne može imati nikakve na pola puta pozicije u našem odnosu s Bogom. Mi smo ili u Krista zbog svog razumijevanja istinskog nauka i primijenjene pokornosti njemu, ili u tami. Pojedinac ne može stajati jednom nogom u oba tabora.

Naše nam poznavanje ovih stvari daje određeni stupanj odgovornosti Bogu. Sada ne hodamo ulicama ili živimo svakodnevnim životom kao prosječni čovjek svijeta. Bog intenzivno promatra za našeg odazova. Oboje On, Gospodin Isus i svi istinski vjernici mogu te skoro 'pobuditi' da doneseš pravu odluku. Ali kao i Bog, Krist i mi ćemo uraditi sve što možemo da ti pomognemo - čak u Božjem slučaju da je dao Svoga Sina jedinca umrijeti za nas - krajnje tvoje spasenje ovisi od tvoje dobrovoljne odluke da čvrsto stisneš veliku Nadu koja ti se sada nudi.