11.2 SVETOST

"Svet, svet, svet je Gospod" (Is.6:3). Trokratno isticanje ovoga stiha je jedno iz mnoštva pasusa koji ističu Božju svetost. 'Svetost' u osnovu znači 'odvajanje' - oboje odvajanja iz nesvetih stvari, i odvajanja u svetih stvari. Od nas se traži da budemo "nasljedovatelji Božji", kao Njegova vlastita djeca (Ef.5:1). Stoga "kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet" (1Pet.1:15,16: 3Moj.11:44).

Prirodni Izrael je bio pozvan iz Egipta svojim baptizmom u Crvenom moru da bude "narod svet" (2Moj.19:6). Nakon našeg baptizma, članova duhovnog Izraela također smo pozvani "pozivom svetim" (2Tim.1:9). Nakon baptizma mi smo "robovi... posvećenja" (Rim.6:19,22 i kontekst).

Pošto je svetost takav jedan bitan dio samog Božjeg bića, tako mora biti i osnovna briga svih onih koji pokušavaju biti "nasljedovatelji Božji". Ako činimo ovo, postat ćemo "sudionici(ma) njegove svetosti" kad nam se dodijeli Njegova priroda (Heb.12:10; 2Pet.1:4). Stoga bez svetosti u ovom životu, jedan vjernik ne može "vidjeti Gospodina" (Heb.12:14) - tj. neće biti kadar zaista vidjeti Boga i povezati se s Njim na osobnom nivou u Kraljevstvu ako nije pokazao svetost u ovom životu.

Da se da ovakva jedna velika nada znači da se trebamo odvojiti od okolna svijeta koji nema ovu nadu, da budemo odvojeni u vječnost dijeljenja Božje prirode. Naše 'odvajanje' stoga ne treba biti nešto što ćemo osjećati silom nametnuto; zbog svog odvajanja u ovaj uzvišeni poziv, treba biti tek prirodno da se osjećamo odvojeni od stvari svijeta, kojim dominiraju tjelesna načela.

Sada ćemo razmatrati neke stvari od kojih se trebamo osjećati odvojenim, i onda u Studij 11.3 učit ćemo u što smo odvojeni praktičnim izrazima.