11.4 BRAK

Mi ćemo početi ovaj dio razmatranjem stanja onih koji su sami u času baptizma. Mi smo diskutirali u Studij 5.3 potrebu vjenčavanja jedino baptiziranih vjernika. Ima nekoliko pasusa, udruženi s primjerima Isusa, Pavla i drugih, koji potiču samce da bar uzmu u obzir opciju da ostanu sami kako bi se potpuno predali Gospodnjem djelu (1Kor.7:7-9,32-38 cp. 2Tim.2:4; Mt.19:11,12,29; Pro.9:9). "Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio" (1Kor.7:28). Mnogi od apostola su bili oženjeni (1Kor.9:5), i brak kakva ga je Bog namijenio je osnovan da donosi mnoge fizičke i duhovne koristi. "Ženidba neka bude u časti u sviju i (upotreba) postelja neokaljana" (Heb.13:4). "Nije dobro da je čovjek sam" izuzev ako se može snaći s visokom nivou predanosti duhovnim stvarima, i zato je Bog ustanovio brak (1Moj.2:18-24). Stoga, "Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda... a od Gospoda je razumna žena" (Pri.18:22; 19:14).

Dano nam je uravnoteženo rezime stanja u 1Kor.7:1,2: "Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža" (cp. v.9).

Implikacija ovih stihova je da udovoljavanje spolnim željama izvan braka jest blud. Upozorenja protiv bluda (seks između nevjenčanih ljudi), preljuba (seks gdje su jedna ili obje strane već u braku s drugim partnerom) i bilo kakvog oblika nemoralnosti su česta diljem Novog zavjeta; skoro ih svako pismo sadrži. Slijedeće su tek neka od njih: Djela 15:20; Rim.1:29; 1Kor.6:9-18; 10:8; 2Kor.12:21; Gal.5:19; Ef.5:3; Kol.3:5; 1Sol.4:3; Juda 7; 1Pet.4:3; Otk.2:21.

U svjetlu svim ovim ponavljanim isticanjima, prkositi jasno izraženoj volji Božjoj je doista ozbiljno. Dok grijehe trenutne slabosti, ako se pokaju, Bog oduševljeno prašta, (pr. Davidove preljube s Bat-Šebom), živjeti načinom života u kojem se redovno čine ove stvari može jedino ishoditi u osudu. Pavao je često sricao ovo: "bludnost... razvratnost... i tome slično. Unaprijed (suda) vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što (stalno) čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti" (Gal.5:19,21), zato "Bježite od bludnosti (cp. 2Tim.2:22)! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela" (1Kor.6:18).

Prihvaća se skoro širom svijeta da mladi parovi mogu živjeti zajedno prije braka, uživajući u potpunim spolnim odnosima. Upotreba naziva 'građanski brak' za opisivanje toga je pridavanje potpuno pogrešnog naziva. Brak vjerniku mora biti brak suglasan Božjoj definiciji toga; mi ne možemo dopustiti definiciji braka, stvorene od tjelesno-udovoljavajućeg svijeta oko nas, prevlast nad Božjim iskazima o braku - napokon, brak je bio ustanovljen od Boga umjesto od čovjeka. Biblijski, brak se sastoji najmanje od tri elementa:-

1. Neku vrstu bračne ceremonije, kako god jednostavnu. Zapis o Vozu gdje uzima Rutu u Ruti 3:9-4:13 pokazuje da brak nije odnos u kojem se tek uleće; mora postojati određeni trenutak kada netko potpuno ulazi u brak. Krist je poistovjećen s mladencem a vjernici s mladenkom, kojom će se on 'oženiti' o njegova druga dolaska. Bit će i "svadbene gozbe Jaganjčeve" da se to proslavi (Otk.19:7-9). Odnos između supruga i supruge simbolizira onog između Krista i vjernike (Ef.5:25-30); kao što će biti definitivne točke vjenčanja između nas, tako treba biti i vjenčanja između vjernika s kojim počinje njihov brak, simbolizirajući našeg jedinstva s Kristom kod suda.

2. Božji je brak s Izraelom uključivao ulazak u jednom obostranom zavjetu međusobne vjernosti (Jez.16:8), ovo se treba isto tako pojaviti u braku vjernika.

3. Spolno općenje je nužno za konzumiranje braka (5Moj.21:13; 1Moj.24:67; 29:21; 1Car.11:2). Zbog toga, 1Kor.6:15,16 objašnjava zašto je spolni odnos izvan braka tako pogrešan. Spolno općenje označava, u fizičkom govoru, kako je Bog združio bračnoga para (1Moj.2:24). Biti združen u "jedno tijelo" u privremenom odnosu je stoga zloupotreba tijela kojeg nam je Bog dao. On ih je oblikovao da mogu konzumirati u fizičkom govoru ono što je On udružio brakom.

Iz toga slijedi da parovi koji 'žive zajedno' prije braka sada žive u grijehu. Izuzev ako učvrste svoj odnos time što će se ispravno vjenčati - ili odvojiti - nema nikakvog smisla da se oni baptiziraju.

Nastaje poteškoća u nekim kulturama svijeta u razvoju u kojima nema nikakvog pojma o obredu vjenčanja ili ugovora za obične ljudi. Jedan par je možda živio zajedno mnogo godina bez ovih stvari, smatrajući se u braku. Savjet nazočnog pisca je da u ovakvim slučajevima oni koji vrše baptizam trebaju objasniti stanje kandidatu za baptizam, i natjeraju ih da s partnerom potpišu neku vrstu bračnog ugovora. Veza se onda treba registrirati kod dotične državne vlasti što je prije moguće.

Oni koji su baptizirani, dok njihov partner nije, ni u kom ih slučaju ne trebaju ostavljati (1Kor.7:13-15), nego radije da čine svaki napor ljubiti ih, i tako pokažu svojim načinom života da imaju originalno vjerovanje u istinskom Bogu, umjesto da su tek promijenili religije. 1Pet.3:1-6 potiče one u ovom položaju da čineći ovo, samo po sebi, može biti način obraćenja partnera koji ne vjeruje.

Načela koje vladaju brakom su sažeta u Božjoj izjavi o njemu: "ostaviti (će) čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo" (1Moj.2:24). Ova težnja jedinstva između muža i žene u koliko god načina mogućim je jednaka našem stalnom naporu jedinstva s Kristom, kroz svladavanja osnovnog grijeha i sebičnosti naše naravi. Ova težnja je protiv nas samih umjesto protiv Krista ili našeg partnera. Što više uspjevamo u tome, to će sretniji i ispunjeniji naš odnos biti.

Međutim, mi živimo u stvarnom svijetu grijeha i neuspjeha, nesposobni da se u potpunosti uspravimo vrhovnim standardima svetosti koji su nam postavljeni u Bibliji, i u primjeru ljubavi Božje i Kristove. Uzorni standard postavljen u 1Moj.2:24 je onaj od jednog muškarca i jedne žene, koji žive zajedno u potpunom jedinstvu za život.

Vjernici moraju biti spremni prihvatiti da katkada ovaj standard neće biti postignut u njihovu osobnom životu i u onim od drugih vjernika. Supruzi i supruge se mogu svađati i izgubiti to jedinstvo uma koje trebaju imati; može biti fizički nemoguće konzumirati brak; čovjek može imati nekoliko supruga, uzete prije svog baptizma, ako živi u društvu gdje je poligamija dopuštena. U tom slučaju on treba ostati sa suprugama, ali da ne uzima više. Apostol Pavao, majstorski spoj ljudskog suosjećanja i nepokolebljivog slijeđenja Božanstvenih načela, je stoga savjetovao da je rastava moguća u krajnjim slučajevima nesuglasnosti: "žena neka se od muža ne rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana" (1Kor.7:10,11).

Ovo postavljanje uzornog standarda, ali voljnost prihvaćanja nižeg standarda sve dotle dok se ne ruga osnovnom Božanstvenom načelu (pr. da je preljuba pogrešna), je prilično uobičajena pojava u Pismu. Pavlov savjet u 1Kor.7:10,11 je sličan 1Kor.7:27,28: "Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene (tj. ostani sam). Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio". Međutim, voljna rastava jest institucionalizirano ruganje Božjem načelu da muškarci i žene trebaju priznati da ih je On udružio u jednom tijelu, čak i da, u praktičnim pitanjima, nalaze za teško primijeniti ovo. Kristove su riječi bolno jednostavne:

"Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako (ističe Isus) više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja (razvodom)... Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub" (Mk.10:6-12).

U cijeloj ovoj sferi spolnih veza, tijelo spretno čini uvjerljivih izgovora da opravda ugađanje prirodnim željama. Oni koji se nađu u osobito primamljivim situacijama će jedino naći snagu i duhovnu ustrajnost koja im je potrebna iz ponavljanog razmišljanja nad stihovima citiranih u ovom dijelu. Neki su nastojali opravdati homoseksualnost i lezbijstvo za ispravne, prirodne želje. Međutim, nema nikakve sumnje da su takve prakse u cijelosti odvratne Božjim očima.

Osnovno načelo 1Moj.2:24 izlaže grijeh homoseksualnosti; Božja je namjera da se muškarci i žene uzimaju i prianjaju uzajamno. Bog je stvorio ženu da bude od pomoći Adamu, umjesto drugoga muškarca. Spolne veze između muškaraca su ponavljano osuđivane u Bibliji. Ovo je bio jedan od grijehova zbog kojeg je Sodom bio uništen (1Moj.18 i 19); apostol Pavao čini vrlo jasnim da će ustrajanje u takvim praksama navući na se gnjeva Božjega, i isključenje iz Njegova Kraljevstva (Rim.1:18-32; 1Kor.6:9,10).

Činjenica nekadašnje upletenosti u te stvari ne treba nas tjerati držanju da smo izvan Božje pomoći. U Boga ima praštanja, da Mu se oda štovanje ljubavlju onih koji iskuse Njegova oprosta (Ps.130:4). Korintska eklezija je imala svoj dobar udio pokajničkih playboya: "To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se (baptizmom), ali posvetili ste se, ali opravdali ste se (baptizmom) u imenu Gospodina našega Isusa" (1Kor.6:9-11).

Prigovor da netko nema prirodnu sklonost za suprotnim spolom je snažna optužba da je Bog nepravedan u zabrani izvršavanja homoseksualnosti, ali nas je stvorio s tom neodoljivom kušnjom. Bog neće dopustiti da budemo kušani iznad onoga što možemo izdržati bez da nam ostavi izlaza (1Kor.10:13). Prekomjernim udovoljavanjem nekom aspektu tijela, netko može dostići točku gdje je to prirodno ono kakvim netko jest. Tako, alkoholičar ili ovisnik droge ne može živjeti bez redovnog unošenja određenih kemikalija; ali se od njega traži da izmjeni svoj duhovni nazor, i pomoću terapije da se vrati uravnoteženom, normalnom načinu življenja.

Homoseksualci moraju proći kroz istog procesa. Bog će potvrditi ljudske napore u ovome; ako se oni potpuno predaju udovoljavanju svojim prirodnim željama, Bog će postupiti s njima kao sa starim Izraelom:

"Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima; njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi (tj. u svoja tijela) primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja" (Rim.1:26,27).

Tek namjerno slijepi mogu propustiti da vide u ovo jasnog proroštva SIDE, i obilna žetva drugih spolno prenosivih bolesti koje naš pokvareni svijet sada žanje.