11.3.2 MOLITVA

Druga jedna bitna praksa za razvijanje jest molitva. Podsjetivši nas da "jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve", Pavao dovodi k nama praktični ishod razumijevanja Kristova djela: "Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu...bez srdžbe i raspre" (1Tim.2:5-8). "Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas" (Heb.4:15,16).

Doista cijeniti da je Krist naš osobni Veliki svećenik koji silno nudi naše molitve Bogu, treba nas potaknuti redovnoj molitvi u vjeru. Međutim, molitva ne treba biti tek 'lista želja' podnijeta Bogu; zahvaljivanje za hranu prije jela, zbog čuvanja na putovanjima itd. trebaju oblikovati važan dio naših molitva.

Tek postavljanje naših problema pred Gospodina u molitvi treba, samo po sebi, dati veliki osjećaj spokojnosti: "u svemu (ništa nije beznačajno za molitvu) - molitvom... sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli" (Fil.4:6,7).

Ako su naše molitve u skladu s Božjom voljom, na njih će se sigurno odgovoriti (1Iv.5:14). Mi možemo znati Božju volju kroz našeg proučavanja Njegove Riječi, koja nam otkriva Njegova Duha/uma. Stoga naša proučavanja Biblije trebaju nas naučiti i kako se moliti i za što se moliti, time čineći naše molitve silne. Stoga "Ako... riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam" (Iv.15:7).

Ima mnogo primjera o redovnim molitvama u Pismu (Ps.119:164; Dan.6:10). Jutrom i uveče, s nekoliko kratkih molitva zahvaljivanja tijekom dana trebalo bi biti bar minimum.