11.2.1 UPOTREBA SILE

Mi živimo u svijetu kojim dominira grijeh. Vidjeli smo u dijelu 6.1 da se ljudske vlade mogu smatrati 'đavolom' jer su organizirane oko tjelesnih želja, biblijskog 'đavola'.

Ponavljana poruka Biblije je, da će kratkoročno, izgledati da grijeh i sjeme zmije trijumfiraju, dok će se nakon privremene patnje na različite načine, sjeme žene na koncu opravdati. Iz tog se razloga vjerniku stalno zapovijeda "ne opiriti se zlomu" (Mt.5:39; Rim.12.17; 1Sol.5:15; 1Pet.3:9).

Mi smo vidjeli da je zlo konačno dopušteno i donijeto od Boga (Is.45:7; Amos 3:6 cp. Studij 6.1). Aktivno se opirati zlomu je stoga vojevanje protiv Boga. Iz ovog nam je razloga Isus zapovijedio da se fizički ne opiramo silama zla: "pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju " (Mt.5:39,40). Krist je primjer ovome: "Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu" (Is.50:6).

Kristove riječi povezuju zakonskog parničenja s aktivnostima svijeta koji je oprečan vjerniku. Činiti ovo je glavni primjer opiranja zlu, i ne bi bilo učinjeno od nekog koji ima čvrstu vjeru u Božje obećanje "Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin" (Rim.12:19). "Ne govori: vratiću zlo. Čekaj Gospoda, i sačuvaće te" (Pri.20:22 cp. 5Moj.32:35). Zbog ovog je razloga Pavao izravno ukorio Korinćane zbog parničenja (1Kor.6:1-7).

U pogledu veličine naše Nade, ne trebamo biti tako zabrinuti nepravdama sadašnjeg života: "Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se... zar ne znate da će sveti suditi svijet?" (1Kor.6:1,2). Izvođenje drugih pred zakonu, bilo zbog zemljišnog spora ili parnicu rastave braka, treba stoga biti nezamišljivo istinskom vjerniku.

Da savladaju zle sile, kao i (u nekim slučajevima) da održe zle ljude na vlast, vojne i policijske sile se koriste od ljudskih vlada. Ovo su ustanovljeni oblici opiranja zlu, i stoga istinski vjernik ne treba imati ikakva udjela u njima. "Jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu" (Mt.26:52). Ovo ponavlja jedno veoma rano Božansko načelo: "Ko prolije krv čovječiju (namjerno), njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka" (1Moj.9:6). Bilo kakva namjerna nasilnost protiv našeg bližnjeg je stoga nasilje protiv Boga, izuzev da je On to odobrio.

Pod kršćanskim oprostom, nam je rečeno, "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk.6:27; Mt.5:44). Oružane i policijske sile djeluju u izravnoj opreci ovim načelima i stoga će se istinski vjernik kloniti svake povezanosti s njima. Iako nije izravno uključen u izvršavanju nasilja, rad u ovim organizacijama ili upletenost u poslu povezanog s njima, je očito nepreporučljivo; dakako, svako zaposlenje koje uključuje zakletvu vjernosti takvom autoritetu, zarobljava nas slobode savjesti pokoravanja Božjim zapovijedima. Istinski vjernici su stoga uvijek bili savjesni prigovarači vojnoj i policijskoj službi u bilo kom obliku, premda uvijek voljni uzeti alternativnog zaposlenja u vremenima nacionalnih kriza od kojeg bi se materijalno okoristio njihov bližnji.