11.2.2 POLITIKA

Jasno razumijevanje, i čvrstu vjeru u dolazak Božjega Kraljevstva znači da ćemo prepoznati da je ljudska vlada nesposobna proizvesti savršenstvo. Stoga svaka upletenost u ljudskoj politici je nespojiva s nadom o Kraljevstvu. Isus je pretkazao da će stvari degenerirati od loše na gore u "posljednjim danima" tek prije svoga dolaska (Lk.21:9-11,25-27). Nije moguće vjerovati njegovim riječima i istodobno pokušavati poboljšati stanje svijeta ljudskom politikom ili pomoćnim djelatnostima. Prispodoba o dobrom Samarijancu pokazuje kako kršćanin treba pomagati okolnom svijetu - čineći dobro svim ljudima kako će prilike dopuštati (Gal.6:10).

Zapis o ranim kršćanima ih pokazuje predanim življenju duhovnim životom u očekivanju Kristova povratka, uglavnom ispoljavajući svoju brigu za okolnog svijeta svojim propovijedanjem njima. Nema nikakva zapisa o njihovu oslovljavanju društvenih, ekonomskih i političkih problema svijeta oko njih.

"(nije) čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim" (Jer.10:23); razumijevajući temeljno zlo i pogrešku ljudske prirode znači da ćemo prepoznati da je ljudsko vodstvo nepodesno za Božji narod. Glasanje je stoga nedosljedno s istinskim razumijevanjem toga. "Višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće" (Dan.4:32). Tako je ljudskim vladarima njihova vlast konačno od Boga dana (Rim.13:1); glasati u demokratskom sistemu može stoga imati za posljedicu glasanje protiv nekog kojeg je Bog odabrao da vlada. Tako je zabilježano da je Bog dao određenih naroda pod upravu Navuhodonosora babilonskog kralja (Jer.27:5,6).

Zbog našeg poznavanja da je Bog dao narode u rukama svojih vladara, moramo biti veoma pažljivi da budemo uzornim građanima, živjeći po zakonima zemlje gdje živimo, izuzev ako protuslove Kristovu zakonu. "Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom... vlasti... koje postoje, od Boga su postavljene... Zato i poreze plaćate... Dajte svakomu što mu pripada: komu porez-porez... komu čast-čast" pripada (Rim.13:1-7).

Upletenost takozvanih kršćanskih organizacija u oblike političkih protesta i izbjegavanja poreza je stoga jedan znak njihova proučenog preziranja ovih osnovnih biblijskih načela. Međutim, Petrov primjer o nastavljanju da propovijeda Krista kad mu je vlada zabranila to činiti, je ukazivanje o tome kako se možemo jedino pokoravati ljudskim zapovijedima kada nisu protuslovne Kristovu zakonu: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga" (Djela 4:17-20; 5:28,29).

Kristadelfijanski stav o prinudnoj vojnoj obavezi u skorašnjim godinama je drugi primjer o ovome.