11.1 UVOD

Baptizam nam daje uvjerljivu nadu o imanju vječnoga života u Božjem Kraljevstvu. Što više vjerujemo i cijenimo sigurnost ove nade, postaje očiglednije da imamo određenih odgovornosti. Ove se odvijaju oko življenja života koji je prikladan za nekog koji ima nadu da će mu se dati Božja priroda (2Pet.1:4), da će zaista dijeliti Njegovo Ime (Otk.3:12) tako da će biti načinjen savršenim u svakom pogledu.

Objasnili smo u Studij 10.3 da smo nakon baptizma predani životu stalnog raspnjivanja zlih želja naše prirode (Rim.6:6). Izuzev ako smo voljni pokušati raditi to, onda je baptizam besmislen. On treba nastati jednom čim je osoba spremna prihvatiti odgovornosti novoga života koje trebaju slijediti.

Baptizmom mi umiremo za ovaj stari, prirodni način života, i figurativno smo uskrsnuti s Kristom. "Ako ste suuskrsli s Kristom (baptizmom), tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste... Umrtvite dakle... bludnost, nečistoću... pohlepu" (Kol.3:1-5). Nakon baptizma predajemo se životu gledanja stvari iz Božje nebeske perspektive, razmišljajući o nebeskim (tj. duhovnim) stvarima, mijenjajući našu svjetsku težnju s težnjom svlađivanja naših tjelesnih sklonosti i s tim da uđemo u Kraljevstvu Božjem.

Sklonost ljudske naravi je pokazati na mahove entuzijazam za pokornost Bogu. Često Bog opominje protiv toga. U vezi Božjih zapovijedi, On veli "ko (ih) vrši živi kroz njih" (Jez.20:21). Ako smo svjesni Božjih zapovijedi, i počnemo im se pokoravati baptizmom, trebamo se predati življenju života pokornosti njima.