11.3.5 LOMLJENJE KRUHA

Pored molitve i čitanja Biblije, redovna pokornost Kristovoj zapovijedi za lomljenje kruha i pijanje vina u spomen njegovoj žrtvi je bitna. "Ovo činite meni na spomen" (Lk.22:19). Njegova je želja bila da njegovi sljedbenici redovno čine ovo do njegova druga dolaska, kad će Isus opet s njima dijeliti kruha i vina (1Kor.11:26; Lk.22:16-18).

Kruh predstavlja Kristovo tijelo koje je bilo ponuđeno na križu, a vino njegovu krv (1Kor11:23-27). Rani vjernici čini se da su često držali ovu službu (Djela 2:42,46), vjerojatno jednom tjedno (Djela 20:7). Ako uistinu ljubimo Krista, mi ćemo se pokoravati njegovim zapovijedima (Iv.15:11-14). Ako imamo istinski osobni odnos s njim, mi ćemo htjeti sjećati se njegove žrtve kao što je on tražio, i pri tom se bodriti sjećanjem na to veliko spasenje koje je postigao. Jedan period tihog razmišljanja o njegovim patnjama na križu će učiniti naše vlastite nevolje blijede do beznačaja u poredbi s onih od našega Gospodina.

Lomljenje kruha je u osnovi služba sjećanja, ništa se čarobno ne događa kao rezultat toga. To je ekvivalent blagdana pashe pod Mojsijeva zakona (Lk.22:15; 1Kor.5:7,8). To je bio način sjećanja velikog izbavljenja iz Egipta koje je Bog izdjelovao kroz Mojsija kod Crvenog mora. Služba lomljenja kruha nas odvodi natrag k našem spasenju od grijeha kroz Krista, koje je omogućeno na križu i s kojeg se povezivamo baptizmom. Čuvanje ove zapovijedi treba stoga biti nešto što prirodno želimo činiti.

Fizičko uzimanje kruha i vina čini Kristovu ljubav za nas, i doista sve stvari koje se tiču našeg spasenja, postaju još jednom stvarne. Lomljenje kruha jednom tjedno je stoga znak zdravog duhovnog stanja. Ako netko to ne može raditi sa suvjernicima Istine, treba se raditi nasamo. Nikakvoj izlici ne treba se dopustiti da nas spriječi držanja ove zapovijedi. Mi trebamo načiniti svaki napor držati zalihu kruha i vina s nama za tu službu, premda u krajnjim situacijama čak i neimanje ovog ne treba nas spriječiti spomenuti se Krista utvrđenim načinom najbolje što možemo. Isus je upotrijebio "roda trsova" (Lk.22:18), i stoga trebamo koristiti crvena vina od grožđa.

Uzimanje obilježja Kristovih patnja i žrtve je najviša čast koju može imati jedan muškarac ili žena. Sudjelovati u to s neprikladnom pažnjom u onome što oni predstavljaju je blizu huljenja, budući da "kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete... Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje" (1Kor.11:26,27). Služba lomljenja kruha se treba dakle držati u vrijeme i mjestu gdje neće biti nikakva ometanja ili prekidanja toka nečije misli. Ovo može obuhvaćati pravljenje toga u ranog jutra ili kasno u noći, u spavaonici ili drugo prikladno mjesto. Mi smo dalje savjetovani, "Neka se dakle svatko ispita pa tada (u tom poniznom duhu samoispitavanja) od kruha jede i iz čaše pije" (1Kor.11:28). Trebamo se dakle usredotočiti na Kristovu žrtvu, možda s letimičnim pogledavanjem u zapise evanđelja o njegovu raspeću, prije no uzmemo obilježja. Čineći to ispravno, neizbježno ćemo ispitati i našu vlastitu savjest o Krista.

Jedan prikladan red službe lomljenja kruha je kao što slijedi:

1. Molitva - traženje Božjeg blagoslova nad sastanka; da nam otvori oči za Njegovu Riječ; ne zaboraviti potrebe drugih vjernika; hvaliti Ga zbog Njegove ljubavi, osobito kako je pokazana u Krista, i molitva koja se tiče bilo koje druge određene stvari.

2. Čitanje Biblije za taj dan kao što je određeno u "Biblijskom Priručniku".

3. Razmišljanje o odlomcima iz kojih se uči, ili čitanje (iz literature) 'poticanja' - podučavanja iz Biblije za ona poglavlja koja nas vode cilju naše službe - Kristovu spomenu.

4. Čitanje 1Kor.11:23-29

5. Period tihog samoispitavanja.

6. Molitva za kruh.

7. Razlomi se kruh i pojede se malog parčeta.

8. Molitva za vino.

9. Uzima se mali gutljaj vina.

10. Završna molitva.

Cijela služba treba potrajati nešto više od jednog sata.