4.6 Sud

Biblijsko učenje koje se tiče suda je jedno od osnovnih načela jedne vjere, koje se mora ispravno shvatiti prije baptizma (Djela 24:25; Heb.6:2). Često Pismo govori za "Sudnji dan" (pr. 1Iv.4:17; 2Pet.2:9; 3:7; Juda 6), vrijeme kada će oni kojima je dano znanje o Bogu primiti svoju nagradu. Svi ovi moraju "izići na sud pred Hrista" (Rim.14:10 Karadžić); mi ćemo "se pojaviti pred sudištem Kristovim" (2Kor.5:10) da primimo naknadu za naše živote u tjelesnom obliku.

Danielove vizije koje su se ticale Kristova drugog dolaska, uključivale su ovu jednu o sudu u obliku prijestolja (Dan.7:9-14). Prispodobe pomažu donekle doloviti detalje. Ona o talantima ga upoređuje s povratkom gospodara, koji poziva svoje sluge i odmjerava kako dobro su iskoristili novac koji im je ostavio (Mt.25:14-29). Prispodoba o ribarima upoređuje poziv evanđelja s ribarskom mrežom, koja skuplja ljude svih vrsta; ljudi su zatim sjeli (cp. zasjedanje suda) i odvojili su dobre ribe od loših (Mt.13:47-49). Tumačenje je jasno: "Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih".

Iz ovoga što smo dosada vidjeli, pošteno je pretpostaviti da nakon Gospodinova povratka i uskrsnuća, bit će skupljanja sviju koji su bili pozvani evanđelju u određenom mjestu određenog vremena, kada će se sresti s Kristom. Oni će morati da polože račun, i on će pokazati jesu li oni prihvatljivi ili ne primiti nagradu ulaska u Kraljevstvu. Ovo je jedini trenutak kada pravednici primaju svoju nagradu. Sve je ovo iznijeto prispodobom o ovcama i jarcima: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje (prijestolje Davida u Jeruzalemu, Lk.1:32,33). I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas" (Mt.25:31-34).

Baštinjenje Kraljevstva Božjega, primanje obećanja Abrahamu o tome, jest nagrada pravednih. Ipak ovo će jedino biti nakon suda, koji će biti o Kristovu povratku. Stoga je nemoguće primiti obećanu nagradu obesmrćenja tijela prije Kristova povratka; stoga moramo zaključiti da od trenutka smrti do uskrsnuća, vjernik nema nikakvo svjesno postojanje uopće, budući da je nemoguće postojati u bilo kakvom obliku bez posjedovanja tijela.

Ponavljano biblijsko načelo je da kada se Krist vrati, tada će se i nagrada dati - a ne prije:-

-"Kad se pojavi Natpastir (Isus), primit ćete neuveli vijenac slave" (1Pet.5:4 cp. 1:13).

-Krist Isus "će suditi žive i mrtve... pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim... vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin" (2Tim.4:1,8).

-O povratku Mesije u posljednjim danima "mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom (cp. 1Moj.3:19) probudiće se, jedni na život vječni a drugi na sramotu" (Dan.12:2).

-Kad dođe Krist u sudu, oni "koji su u grobovima... izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv.5:25-29).

-Isus: "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu" (Otk.22:12). Mi ne trebamo odlaziti u nebo da primimo nagradu - Krist nam je donosi s neba.

Da Isus donosi našu nagradu s njim implicira da je ona pripravljena za nas na nebu, ali će nam biti donijeta na zemlju za drugog dolaska; naše "baštinjenje" zemlje obećana Abrahamu je u ovom smislu pričuvano "na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme" Kristovim dolaskom (1Pet.1:4,5).

Razumijevanje toga nam omogućava ispravno objasniti veoma pogrešno shvaćenog pasusa u Iv.14:2,3: "Idem (Isus) pripraviti vam mjesto. Kad odem i pripravim vam mjesto (cp. nagradu "pohranjenu na nebesima"), ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja". Isus veli drugdje da će opet doći da nam da naše nagrade (Otk.22:12), i vidjeli smo da će se ove dati za njegova suda. On će vladati na Davidovu prijestolju u Jeruzalemu "uvijeke" (Lk.1:32,33). Provest će vječnost ovdje na zemlju, a gdje će biti on - u Kraljevstvu Božjemu na zemlji - tamo ćemo biti i mi. Njegovo obećanje: "uzeti vas k sebi" se može stoga čitati kao opis njegova prihvatanja nas kod suda. Grčka fraza: "uzeti vas k sebi", se također pojavljuje u Mt.1:20 u vezi Josipa da 'uzme k sebi' Mariju kao ženu svoju. To se stoga ne odnosi nužno na fizičkom kretanju prema Isusu.

Pošto se nagrada jedino daje kod suda za Kristova povratka, slijedi da zli i pravedni odlaze na istom mjestu kad umru, tj. u grobu. Nikakvo se lučenje ne čini između njih za njihove smrti. Slijedeći su sigurni dokazi toga:-

-Jonatan je bio pravedan ali je Saul bio zao, ipak "ni za smrt se ne rastaviše" (2Sam.1:23).

-Saul, Jonatan i Samuel su svi otišli u isto mjesto nakon smrti (1Sam.28:19).

-Pravedni Abraham bijaše "pribran k rodu svojemu", ili predaka, nakon smrti; oni su bili idolopoklonici (1Moj.25:8; Isus 24:2).

-Duhovno mudri i nerazboriti doživljavaju istu smrt (Pro.2:15,16).

Sve je ovo u oštroj oprečnosti tvrdnjama narodnog 'kršćanstva'. Njihovo učenje da pravednici odmah odlaze u nebo uništava potrebu uskrsnuća i suda. Ipak vidjeli smo da su to bitni događaji u Božjem planu spasenja, i stoga evanđeoske poruke. Narodna ideja predlaže da kad pravedna osoba umire biva nagrađena odlaskom u nebo, da je slijeđena naredna dana, naredna mjeseca, naredne godine, od drugih. Ovo je u oštroj oprečnosti biblijskom učenju da svi pravednici bivaju nagrađeni zajedno, istodobno:-

-Ovce su odvojene od jaraca kod suda, jednu po jednu. Jednom čim se suđenje završi, Krist će reći svim ovcama okupljene njemu zdesna:

"Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas" (Mt.25:34). Tako sve ovce baštinjaju Kraljevstvo istodobno (cp. 1Kor.15:52).

-Kod "žetve" Kristova povratka i suda, svi oni koji su radili u evanđelju se "zajedno raduju" (Iv.4:35,36 cp. Mt.13:39).

-Otk.11:18 opisuje "čas(a) da se sudi mrtvima" kao vrijeme kada će Bog naplatiti "slugama tvojim... i svetima... koji se boje imena tvojega" - tj. svim vjernicima zajedno.

-Heb.11 je poglavlje koje nabraja mnoštvo starozavjetnih pravednika. V.13 komentira: "U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja" dana Abrahamu o spasenju ulaskom u Božjem Kraljevstvu (Heb.11:8 -12). Slijedi da nakon svoje smrti, ovi ljudi nisu, jedan za drugim, otišli na nebo primiti nagradu. Razlog tome je dat u vs.39,40: oni "ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva". Zatezanje u podjeljivanju im obećane nagrade je zbog Božjeg plana da svi vjernici dođu "do savršenstva" skupa, u istom trenu. To će biti kod suda, o Kristovu povratku.