4.5 Uskrsnuće

Biblija ističe da će nagrada pravednicima biti kod uskrsnuća, za Kristova dolaska (1Sol.4:16). Uskrsnuće odgovornih mrtvih (vidi Studij 4.8) će biti prva stvar koju će Krist učiniti; ovomu će proslijediti sud. Ako 'duša' odlazi na nebo kod smrti onda ne bi bilo potrebe za uskrsnuća. Pavao je rekao da ako nema nikakva uskrsnuća, onda je sav trud pokornosti Bogu besmislen (1Kor.15:32). Sigurno ne bi ovako rasuđivao ako je vjerovao da će i on biti nagrađen odlaskom svoje 'duše' u nebo kod smrti? Implikacija je da je vjerovao da je uskrsnuće tijela jedini oblik nagrade. Krist nas je ohrabrio u očekivanju da će naknada vjernom životu sada biti kod uskrsnuća (Lk.14:14).

Opet poenta mora se dovesti k nama da Biblija ne naučava ni o kakvom obliku postojanja odvojeno od onog u tjelesnom obliku - ovo se tiče Boga, Krista, anđela i ljudi. O njegova povratka, Krist "će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu" (Fil.3:20,21). Kao što on sada ima doslovno tjelesni oblik, ispunjen energijom čisto od Duha umjesto krvi, tako ćemo i mi dijeliti sličnu nagradu. Kod suda ćemo dobiti naknadu za život kakav smo živjeli u tjelesnom obliku (2Kor.5:10). Oni koji su živjeli čulnim životom će se ostaviti u svoje sadašnje smrtno tijelo, koje će onda istruniti natrag u prahu; dok oni koji su za svoj život pokušavali svladati čulnu svijest s onom od Duha "iz duha će žeti život vječni" (Gal.6:8) u obliku Duhom-ispunjena tijela.

Postoji obilje daljnjih dokaza da će nagrada pravednicima biti u tjelesnom obliku. Čim se ovo jednom prihvati, bitna važnost uskrsnuća treba biti jasna. Naše sadašnje tijelo prestaje postojati kod smrti; ako jedino možemo doživjeti vječni život i besmrtnost u tjelesnom obliku, slijedi da smrt mora biti stanje nesvjesnosti, sve do vremena kada će naše tijelo biti nanovo stvoreno i kada će mu se dati Božja priroda.

Cijelo 1Kor.15 govori detaljno o uskrsnuću; uvijek će isplatiti pažljiva čitanja. 1Kor.15:35-44 objašnjava kao što je sjeme posijano i zatim izranja iz zemlje da dobije od Boga tijelo, tako će isto i mrtvi ustati, da budu nagrađeni tijelom. Kao što je Krist ustao iz groba i njegovo smrtno tijelo bi promijenjeno besmrtnim tijelom, tako će istinski vjernik dijeliti njegovu nagradu (Fil.3:21). Baptizmom se povezujemo s Kristove smrti i uskrsnuća, pokazujući naše vjerovanje da ćemo i mi, također, dijeliti nagradu koju je dobio svojim uskrsnućem (Rim.6:3-5). Kroz dijeljenja njegove patnje sada, mi ćemo također dijeliti njegovu nagradu: "(sada) umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje" (2Kor.4:10). "Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome" (Rim.8:11). S ovom nadom, dakle čekamo "otkupljenje svoga tijela" (Rim.8:23), kroz obesmrćivanja toga tijela.

Ova nada o doslovnoj tjelesnoj nagradi je bila shvaćena od Božjeg naroda od najranija vremena. Abrahamu je bilo obećano da će, osobno, baštiniti zemlju Kanaana zauvijek, tako sigurno kao što je hodao njome gore-dolje (1Moj.13:17; vidi Studij 3.4). Njegova vjera u ta obećanja uvjetovala bi njegova vjerovanja da će njegovo tijelo biti nekako, u buduće vrijeme, nanovo oživljeno i obesmrćeno, kako bi ovo bilo moguće.

Jov je jasno izrazio svoje razumijevanje da, usprkos što će mu crvi izjesti tijelo u grobu, će, u tjelesnom obliku, primiti svoju nagradu: "znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni" (Jov 19:25-27). Nada Izaije je bila slična: "moje će mrtvo tijelo ustati" (Is.26:19).

Upravo slične riječi se nalaze u prikazu Lazarove smrti, osobni prijatelj Isusa. Umjesto da tješi čovjekovu sestru izjavom da mu je duša otišla u nebo, Gospodin je Isus govorio o danu uskrsnuća: "Uskrsnut će brat tvoj". Trenutni odgovor Lazarove sestre pokazuje kako je ovo bilo shvaćeno od ranih kršćana: "Marta mu odgovori: Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" (Iv.11:23,24). Poput Jova, ona nije smatrala da je smrt prolaz u život blaženstva na nebu, nego, umjesto toga, se radovala unaprijed uskrsnuću "u posljednji dan" (cp. Jovin "na pošljedak"). Gospodin obećava: "Tko god čuje od Oca i pouči se... ja ću ga uskrisiti u posljednji dan" (Iv.6:44,45).