4.1 Ljudska priroda

Većina ljudskih bića čini se da provode malo vremena razmišljajući o smrti, ili o svojoj vlastitoj prirodi, koja je osnovni razlog smrti. Ovakvo pomanjkanje samoispitavanja vodi pomanjkanju samospoznaje, i stoga ljudi plove kroz život, donoseći odluke suglasno diktatima svojih vlastitih prirodnih želja. Postoji odbijanje - premda teško prikriveno - da se prihvati činjenica da je život tako kratak da će odveć skoro konačnost smrti biti nad nas. "Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane". "Jer ćemo doista pomrijeti, i jesmo kao voda koja se prospe na zemlju i više se ne može skupiti". "Kao trava, koja rano vene, ujutru (naša mladost) cvijeta i uvene, uveče se pokosi i sasuši" (Jak.4:14; 2Sam.14:14; Ps.90:5,6). Mojsije, istinski obziran čovjek, prepoznao je to, i obratio se Bogu: "Nauči nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro" (Ps.90:12). Dakle, s obzirom na kratkoću života, trebamo učiniti naše stjecanje istinske mudrosti prioritetom broj jedan.

Ljudska je reakcija na konačnost smrti različita. Neke kulture su pokušale učiniti smrt i pogrebe dio života, da olakšaju osjećaj gubitka i konačnosti. Većina onih koji nose ime 'kršćani' su zaključili da čovjek ima 'besmrtnu dušu' ili kakav element besmrtnosti u nj koji nadživljava smrt, odlazeći u nekom mjestu nagrade ili kazne nakon toga. Smrt je najosnovniji problem i tragedija ljudskog iskustva, za očekivanje je da se ljudski um veoma uvježbao olakšavati duševni udar; stoga cijeli niz lažnih teorija su nastale o smrti i same ljudske prirode. Kao i uvijek, ove se moraju ispitati uz Bibliju kako bi se našla stvarna istina oko ove bitne teme. Treba se upamtiti da je prva prava laž zabilježena u Bibliji ona od zmije u vrtu Edena. Protivno Božjoj jasnoj izjavi da će čovjek umrijeti ako zgriješi (1Moj.2:17), zmija je tvrdila: "nećete vi umrijeti" (1Moj.3:4). Ovaj pokušaj nijekanja konačnosti i cjelinu smrti je postalo obilježje svih lažnih religija. Očito je, osobito u ovoj sferi, da jedno lažno učenje vodi drugom, i drugom, i drugom. Obrnuto, jedan dio istine vodi drugomu, kao što je pokazano u 1Kor.15:13-17. Ovdje Pavao skače s jedne istine na drugu (zamijeti "ako... ako... ako...").

Da shvatimo našu istinsku prirodu, trebamo razmatrati što Biblija kaže o stvaranju čovjeka. Zapis je u jednostavnom govoru, koji, ako se uzme za doslovnim, ostavlja nas bez ikakve dvojbe o tome što smo mi točno po prirodi (vidi Osvrt 18 o doslovnosti Postanka). "Stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga... zemlju od koje si (Adam) uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti" (1Moj.2:7; 3:19). Ovdje nema apsolutno nikakva nagovještaja da čovjek ima ikakvu urođenu besmrtnost; nema nikakva njegova dijela koji će i dalje opstati nakon smrti.

Postoji izrazito biblijsko isticanje činjenice da je čovjek osnovno sastavljen tek od praha: "mi smo kao" (Is.64:8); "čovjek (je) od zemlje, zemljan" (1Kor.15:47); ljudima "je temelj na prahu" (Jov 4:19); "i čovjek bi se povratio u prah" (Jov 34:14,15). Abraham je priznao da je bio tek "prah i pepeo" (1Moj.18:27). Odmah nakon prijestupa Božje zapovijedi u Edenu: "Bog izagna... čovjeka... da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi" (1Moj.3:23,24,22). Ako je čovjek imao ikakvog besmrtnog elementa prirodno unutar njega, ovo bi bilo nepotrebno.

USLOVLJENA BESMRTNOST

Stalno ponavljana poruka evanđelja je da čovjek može iznaći načina da dobije vječni život i besmrtnost kroz Kristova djela. Pošto je to jedina vrsta besmrtnosti o kojoj govori Biblija, slijedi da je ideja o vječnost jednu svjesnog trpljenja zbog prijestupa bez ikakve biblijske podrške. Jedini način stjecanja besmrtnosti je kroz pokornost Božjih zapovijedi, i oni koji su tako pokorni će provesti besmrtnost u stanju savršenstva - nagrada pravednicima.

Slijedeći pasusi trebaju biti dostatan dokaz da je ova besmrtnost uvjetovana, i nije nešto što prirodno posjedujemo:-

-"(Krist) koji... učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju" (2Tim.1:10; 1Iv.1:2).

-"Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi (tj. 'urođena u vas')! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan" - da mu dam ovaj "vječni život" (Iv.6:53,54). Kristovo izlaganje kroz Iv.6 je da je on "kruh života", i da jedino kroz ispravnog odziva njemu može tu biti bilo kakve nade o besmrtnosti (Iv.6:47,50,51,57,58).

-"Bog nam je (vjernicima) dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu" (1Iv.5:11). Ne može biti nikakve nade o besmrtnosti za one koji nisu "u Krista". Jedino kroz Krista je besmrtnost omogućena: On 'Začetnik (vječnoga) života' (Djela 3:15) - "posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja" (Heb.5:9). Besmrtnost za ljude je dakle nastala iz djela Kristova.

-Istinski vjernik traži besmrtnost, i bit će nagrađen za ovo darom vječnoga života - nešto što on prirodno ne posjeduje (Rim.2:7; 6:23; Iv.10:28). Naše smrtno tijelo treba "da se obuče u besmrtnost" o Kristova povratka (1Kor.15:53); ova besmrtnost je nešto obećano, ne sada posjedovano (1Iv.2:25).

-Jedino Bog ima svojstvenu besmrtnost (1Tim.6:16).