4.4 Smrt je nesvjesnost

Iz onoga što smo dosada naučili o duši i duha, treba slijediti da je tijekom smrti osoba potpuno nesvjesna. Dok će djela onih koji su odgovorni Bogu biti spomenuta od Njega (Mal.3:16; Otk.20:12; Heb.6:10), nema ničeg u Bibliji da ukazuje da imamo ikakvu svjesnost za vrijeme stanja smrti. Teško je raspravljati sa slijedećim jasnim izjavama o tome:-

-"Iziđe iz (čovjeka) duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan (trenutak) propadnu sve pomisli njegove" (Ps.146:4).

-"A mrtvi ne znaju ništa... ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je" (Pro.9:5,6). Nema nikakve "mudrosti u grobu" (Pro.9:10) - nema razmišljanja i stoga nikakve svjesnosti.

-Jov kaže da će za smrti biti "kao da nigda nije (ni) bio" (Jov 10:19); vidio je smrt kao zaborav, nesvjesnost i potpuno nepostojanje kakvo smo imali prije no smo se rodili.

-Čovjek umire kao i životinje (Pro.3:18); ako čovjek svjesno preživljava smrt negdje, također moraju i one, ipak i Pismo i znanost šute o tomu.

-Bog "opominje se da smo prah. Dani su čovječiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta... i nestane ga, niti će ga više poznati mjesto njegovo" (Ps.103:14-16).

Da je smrt uistinu nesvjesnost, čak i za pravednike, je dokazano iz ponavljanih molba Božjih sluga da dopusti produljenje njihova života, jer su znali da poslije smrti neće moći da hvale i slave Boga, budući da je smrt bila stanje nesvjesnosti. Ezekija (Is.38:17-19) i David (Ps.6:4,5; 30:9; 39:13; 115:17) su dobri primjeri toga. O smrti se ponavljano aludira kao o spavanju ili počinku, i pravednoga i zloga (Jov 3:11,13,17; Dan.12:13).

Dovoljno dokaza je sada iznijeto da bez uvijanja izjavimo o narodnoj predodžbi da pravednici odlaze u mjestu blaženstva i nagrade na nebu odmah nakon svoje smrti, naprosto nije osnovana u Bibliji. Istinsko učenje o smrti i ljudske prirode snabdjeva veliki osjet mira. Nakon svih trauma i boli ljudskoga života, grob je mjesto potpunog zaborava. Za one koji nisu poznavali Božjih zahtjeva, taj će zaborav trajati zauvijek. Nikad više stare rane ovog zlosretnog i neispunjenog prirodnog života neće se otvoriti; ništavne nade i bojazni prirodnog ljudskog uma neće biti ostvarene ili ugrožavane.

U biblijskom učenju, postoji sistem istine za otkrivanje; k tomu, nažalost, postoji također i sistem zablude u religioznom razmišljanju čovjeka, zbog neobaziranja na Bibliju. Očajnički pokušaji čovjeka da ublaži konačnost smrti su ga odveli vjerovanju da ima 'besmrtnu dušu'. Čim se jednom prihvati da ovakvo besmrtno počelo postoji u čovjeku, postaje za nužno i mišljenje da to mora odlaziti negdje nakon smrti. To je odvelo mišljenju da kod smrti mora postojati nekakva razlika između sudbine pravednih i zlih. Da se to prilagodi, zaključeno je da mora postojati mjesto kamo odlaze 'dobre besmrtne duše', zvano nebo, i drugo jedno mjesto gdje odlaze 'zle besmrtne duše', zvano pakao. Ranije smo pokazali da je 'besmrtna duša' biblijska nemogućnost. Druge lažne ideje svojstvene narodnom rasuđivanju bit će sada raščlanjene:-

1. Da se nagrada našim životima daje kod smrti u obliku određivanja naše 'besmrtne duše' na određenom mjestu.

2. Da odjeljivanje pravednih od zlih nastaje kod smrti.

3. Da je nagrada pravednicima odlazak u nebo.

4. Da ako svi imaju jednu 'besmrtnu dušu', onda svi moraju odlaziti ili na nebo ili u paklu.

5. Da će zle 'duše' otići za kaznu na mjestu zvano pakao.

Cilj našeg izlaganja nije samo negativan; razmatranjem ovih točaka u detalje, vjerujemo da ćemo iznijeti mnoga počela biblijske istine koja su bitni dijelovi stvarne slike koja se tiče ljudske prirode.