4.2 Duša

U svjetlu prethodnog treba biti nezamišljivo da čovjek ima 'besmrtnu dušu' ili ikakvog besmrtnog elementa prirodno unutar njega. Sada ćemo pokušati razjasniti zabunu koja okružuje riječ 'duša'.

Hebrejska i grčka riječ koje su prevedene 'duša' u Bibliji ('nefeš' i 'psiha' odnosno) su isto tako prevedene na slijedeće načine:-

Tijelo	Dah
Biće	Srce
Um	Osoba
Sebe (sam)

'Duša' se dakle odnosi na osobu, tijela ili sebe. Čuveno 'Save Our Souls' (S.O.S.) jasno znači 'Spasite nas smrti!' 'Duša' si dakle 'ti', ili zbroj svih stvari koje sačinjavaju osobu. Razumljivo je, stoga, da mnoge današnje verzije Biblije (pr. N.I.V.) rijetko koriste riječ 'duša', prevodeći je umjesto toga sa 'ti' ili 'osoba'. Životinje koje je Bog stvorio su nazvane "žive duše... sve žive duše" (1Moj.1:20,21). Hebrejska riječ prevedena "duša" ovdje je 'nefeš', koja je također prevedena 'duša'; na primjer u 1Moj.2:7: "i posta čovjek duša živa". Tako čovjek je 'duša', isto kao što su i životinje 'duše'. Jedina razlika između ljudskog roda i životinje je ta da je čovjek duševno superiorniji nad njih; on je stvoren po fizičkom obliku Božjem (1Moj.1:26; vidi Studij 1.2), i neki su ljudi pozvani poznavanju evanđelja s kojem im je nada o besmrtnosti otkrivena (2Tim.1:10). Što se tiče naše osnovne prirode i prirode naše smrti, nema nikakve razlike između čovjeka i životinje:-

"Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva (zamijeti duplog isticanja); kako gine ona tako ginu i oni... i čovjek ništa nije bolji od stoke... Sve (tj. čovjek i životinje) ide na jedno mjesto (u grobu); sve je od praha i sve se vraća u prah" (Pro.3:19,20). Nadahnuti pisac Pro. se molio da Bog pomogne ljudima da shvate ovu tešku činjenicu: da mogu vidjeti "da su kao stoka" (Pro.3:18). Stoga je za očekivanje da će mnogi ljudi naći ovu činjenicu tešku za prihvaćanje; dakako, može biti ponizujuće shvatiti da smo po prirodi tek životinje, proživljajući istih nagona samoočuvanja, opstanka najsposobnijh i rađanja. Prijevod N.I.V. Pro.3:18 kaže da Bog 'testira' čovjeka time što ga tjera uvidjeti da je tek životinja; tj. oni koji su dovoljno ponizni biti Njegov istinski narod će shvatiti istinitost toga, ali oni koji nisu će pasti na ovom 'testu'. Filozofija humanizma - ideja da su ljudska bića od vrhovne važnosti i vrijednosti - se tiho raširila svijetom za vrijeme dvadesetog stoljeća. Popriličan zadatak je očistiti naše razmišljanje od utjecaja humanizma. Jasne riječi Ps.39:5 su od pomoći: "Baš je ništa svaki čovjek živ". "(Nije) čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim" (Jer.10:23).

Jedna od najosnovnijih stvari koje znamo je da sva ljudska tijela - doista sve "žive duše" - konačno umiru. 'Duša', dakle, umire; to je upravo protivno nečemu što je besmrtno. Nije iznenađujuće to da su oko trećina svih upotreba riječi prevedenih 'duša' u Bibliji povezane sa smrću i uništenjem duše. Sama činjenica da se riječ 'duša' koristi na ovaj način pokazuje da ona ne može biti nešto što je neuništivo i besmrtno:-

-"Koja duša zgriješi ona će poginuti" (Jez.18:4).

-Bog može uništiti dušu (Mt.10:28). Druge preporuke da se duše uništavaju su: Jez.22:27; Pri.6:23; 3Moj.23:30.

-Sve "duše" koje su bile unutar grada Asora bijahu ubijene mačem (Isus 11:11; cp. Isus 10:30-39).

-"...izginu sve živo" (Otk.16:3; cp. Ps.78:50).

-Često je Mojsijev zakon zapovijedao da bilo koja "duša" koja je prekršila određene zakone treba biti ubijena (pr. 4Moj.15:27-31).

-Preporuke da je duša zadavljena ili u zamci mogu tek dobiti smisao ako se shvati da duša može umrijeti (Pri.18:7; 22:25; Jov 7:15).

-"...koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu" (Ps.22:29).

-Krist "je dao dušu svoju na smrt" pa tako je njegova "duša", ili život, bila napravljena ponudom za grijeh (Is.53:10,12).

Da 'duša' ukazuje na osobu ili tijela umjesto nekakvu besmrtnu iskru unutar nas je pokazano od većinu stihova u kojima se riječ pojavljuje. Neki očigledni primjeri su:-

-"Krv (duša) siromaha pravijeh" (Jer.2:34).

-"Kad (duša) zgriješi što čuje kletvu... pa ne kaže... kad se (duša) dotakne nečiste stvari... kad se (duša) zakune govoreći svojim ustima" (3Moj.5:1-4).

-"...dušo moja... i sve što je u meni... Blagosiljaj, dušo moja Gospoda... (Koji) Ispunja dobrim želje tvoje" (Ps.103:1,2,5).

-"Tko hoće (dušu) život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi (dušu) život svoj poradi mene... spasit će ga" (Mk.8:35).

Ovo je dostatan dokaz da se duša ne odnosi na nikakvom duhovnom elementu unutar čovjeka; ovdje 'duša' (grčki 'psiha') označava tek nečiji fizički život, kao što je i prevedeno ovdje.

-4Moj.21:4 pokazuje da grupa ljudi mogu imati jednu "dušu". Stoga se "duša" ne može odnositi na iskru osobne besmrtnosti u svakog od nas.