Osvrt 33: Primjer služba baptizma

Da se da nekakva ideja o tome kako se baptizam ispravno izvodi, slijedeći prikaz je iz službe baptizma izveden od kristadelfijanaca Hartlepoola, u Engleskoj jednog subotnjeg popodneva novembra, 1990. Međutim, mora se zabilježiti da je baptizam u osnovi potapanje u vodu koje slijedi istinskom pokajanju i vjerovanju u evanđelje. 'Služba' je tek dodatna opcija da se da prikladni smisao važnosti prilike. Redoslijed procedure je slijedeći:-

1. Uvodna molitva
2. Čitanje Rimljanima poglavlje 6
3. Kratki govor o baptizmu (tiskan dolje; stvarna imena promijenjena)
4. Molitva
5. Potapanje osobe u bazenu
6. Molitva

PRIPREMA BAPTIZMA

Nema sumnje da je danas najvažniji dan u životu Davea; za nekoliko minuta on će zaronuti ispod vode i ustati potpuno "u Krista", sjeme Abrahamovo, imajući ta slavna obećanja koja sačinjavaju evanđelje kao da su načinjena njemu.

Krajnja jednostavnost ovoga čina može biti varljiva, ipak Dave i svi mi ovdje potpuno vjerujemo da će ga ovo potapanje u vodu povezati sa smrću i uskrsnuća Isusa, kao što smo pročitali u Rim.6 vs. 3-5:-

"Zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću."

Pokušajmo za nekoliko trenutaka zamisliti scenu Isusova uskrsnuća, jer smo vidjeli da će Dave kad bude izlazio iz vode biti povezan s Isusovim uskrsnućem od smrti.

Možemo zamisliti svježinu i tišinu noćna zraka, i uzvišeni osjećaj novoga života unutar Isusa. Bio bi u stanju vidjeti svjetla Jeruzalema kako treperu u daljini; ljudi su ondje bili potpuno nesvjesni čudesne stvari koja se događala tako blizu njih - da je čovjek ustajao od mrtvih u novi život.

Kao što i Dave izranja iz vode, svijet oko nas nema nikakvu procjenu o veličanstvene stvari koja se događa; tek mogu vidjeti, ako se potrude pogledati, malu grupu muškaraca i žena koja ide prema bazenu i čovjeka koji uranja drugoga. Ali kako su se anđeli radovali Isusovu uskrsnuću, tako se i sada, nevidljivi nama, anđeli raduju grešniku koji se kaje.

Čitali smo u Rim.6 da treba da "hodimo u novosti života" - radost koju će Dave sada imati treba ići s njim dok hoda dalje životom. Kako smo i pročitali, on neće više robovati grijehu, već Bogu, vršeći Njegovu volju kakva je otkrivena u Bibliji. Primamljivo je misliti da trebamo htjeti slobodu za sebe, ali služenjem sebi nismo slobodni, robovi smo grijeha. Dave sada mijenja gospodare, da služi Bogu. Povremeno će izgledati da se vidljiva ograničenja koja će nam se nametati življenjem novoga života ne mogu izdržati, i bit ćemo u kušnji da pokušamo ih se osloboditi. Ali učinimo li to, nećemo biti slobodni, opet ćemo služiti grijehu.

Pavao objašnjava u 1Kor.10:1,2, da je naše prolaženje kroz vode baptizma kao prolaženje Izraela kroz vode Crvenog mora. Jedna vrsta prispodobe se može razviti od toga, s mnogim lekcijama za nas. Izraelci su bili robovi u Egiptu, živjeli besmislenim životom, mukotrpno radili u svom ropstvu i služili su idolima Egipta. Kroz svom životnom iskustvu zavapili su k Bogu da nađu nekakav izlaz, iako vjerojatno nisu imali nikakvu predodžbu kako će im On odgovoriti.

U odgovor Bog je poslao Mojsija da ih izvede iz Egipta, kroz Crvenog mora i zatim kroz pustinju, da uđu u Obećanoj Zemlji. Izraelci u Egiptu su bili poput Davea i svi koji dolaze do baptizma; sada Dave je bio vođen, kao što oni bijahu, do obala Crvenog mora. Jednom čim prođe kroz vodu, on neće odmah biti u Obećanu Zemlju Kraljevstva, on će se pridružiti ostalima ovdje u hodanju kroz pustinju. Bog je vodio Izraela kroz pustinju anđelom, koji je bio stalno s njima danju i noću. Tako, isto, svatko od nas ima anđela utaborenog oko nas, vodeći nas kroz naše živote k spasenju (Ps.34:7; Heb.1:14).

Izrael je bio nahranjivan svakoga dana manom, koju Isus tumači u Iv.6 kao Božju Riječ. Ako je nisu jeli ubrzo bi umrli u toj pustinji - ondje nije bilo druge hrane za jelo. Iz tog razloga ne možemo tebi dovoljno silno preporučiti "Biblijskog Priručnika" tablicu za čitanje, s kojom čitaš Bibliju svakoga dana, dobivajući cijeli kontekst pasusa kroz čitanja. Bitno je napraviti mjesta u našoj dnevnoj rutini, radije u isto vrijeme svakoga dana, za čitanje tih poglavlja i razmišjanju o njima.

Usput, Izraelcima je bilo rečeno da ne pokušavaju skupljati manu za nekoliko dana u samo jednom danu, nego da čine napor da idu vani i skupljaju je svakog dana. Naše hranjenje Riječju treba biti dnevno. Isto kao što ne zaboravljamo jesti našu prirodnu hranu, tako treba nagonski da činimo dnevnog truda hraniti se Božjom Riječju; doista, Jov je mogao reći da je cijenio riječi Božje "više nego svoj užitak".

Izraelci su također pili iz potoka koji je tekao iz udarene stijene; 1Kor.10 nam veli da ovaj predstavlja "Krista".

Pa tako trebamo se hraniti i piti po Isusovu primjeru, što možemo činiti rekvijemom svakoga tjedna. Kad smo već kod sastanaka, treba nam biti prirodna želja sretati se s drugima koji dijele našu Nadu. Putnik bi u doslovnoj pustinji objeručke prihvatio bilo kakvu priliku susreta s drugim putnikom da razgovora o mogućim problemima koji mogu uskrsnuti, da podijele iskustva. Tako mi u životnoj pustinji ovog zlog svijeta trebamo činiti svaki napor održavanja veze jedni s drugima. Često takav susret nije tjelesno moguć onoliko koliko bi mi htjeli, ali trebamo koristiti svaku priliku za održavanju veze pisanjem pisama, čitanjem časopisa, itd.

Govorili smo o odgovornostima novoga života, ali bilo bi pogrešno odavati utisak da ako činimo određene stvari, kao dnevnog čitanja Biblije, da će nas onda Bog morati da nagradi. Božja je dobra želja, Njegova volja, da nam da Kraljevstva kao dar, ne kao plaća za naša djela (Rim.6:23). Bilo bi pogrešno za nas osjećati da je baptizam dobra ideja jer sada imamo povoljnu priliku ulaska u Kraljevstvu. Istina i ljubav Božja, Kristova pobjeda, čine to daleko pozitivnije od toga. Bog uistinu želi Dave i svi mi ovdje da budemo u Kraljevstvu. Ova činjenica je tako uzvišena da se moramo povremeno podsjećati da je to doista istina i da u tom svjetlu trebamo činiti neku vrstu odziva Božjoj ljubavi.

Kad je Izrael izlazio iz Crvenog mora bilo je silnog radovanja; Mojsije je pjevao svoju pjesmu i svi se ljudi radovali. Ps.105:35-41 dobro izražava ovo, pokazujući kako je Bog opskrbio sve što je bilo potrebno za njihovo putovanje:-

"I izjedoše svu travu (Gospodin) po zemlji (Egipta) njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. Obradova se (Egipat) izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću. Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji".

To radovanje je naša radost, tvoja buduća braća i sestre, koji su ovdje svjedočiti tvom baptizmu. Radost je Božja, i Isusova i anđela koji nas intenzivno gledaju u ovo vrijeme. Neka svatko od nas čuva ovu Nadu i ovu radost "čvrsto do samoga kraja", da ćemo zajedno hodati u Kraljevstvu.

Sada ćemo otići dolje do svlačionice, a zatim u bazenu...