Osvrt 31: Nivo znanja potrebno prije baptizma

Mnogi će se čitatelji suočiti s onih iz 'evangeličkih' crkva koji rasuđuju da je nauk nevažan za spasenje, i da je tek verbalno priznanje 'Ja vjerujem da je Isus Krist Sin Božji' osnovni preduvjet spasenja. Površno ovo izgleda vjerojatno zbog načina kojim su obraćenja zabilježene u Djelima, dok također zazivaju idejama o 'ljubavi' i 'trpeljivosti' koje su duh našega doba. Ovaj Studij pravi detaljnije rasčlanjenje o važnosti nauka.

ZAŠTO TAKO BRZO?

Nema nikakve sumnje da brzo čitanje Djela odaje utisak da su mnogi baptizmi bili izvršeni s dragocjeno malo poduke u osnovama evanđelja, i tek s kratkim priznanjem vjerovanja da je Krist Božji Sin. Tek izgovoriti četiri riječi 'Ja vjerujem u Krista' je očito besmisleno kao put k spasenju - i većina će 'evangelista' dopustiti da tu mora imati i neko drugo poznavanje ili razumijevanje u umu osobe koja izgovara te riječi da bi imale značaja. Ova točka ne treba biti teška za utvrđivanje. Teško je, onda, raspravljati da pasusi koji bilježu ispovijed vjere u Krista kao sina Božjeg dokazuju da je izgovaranje ove riječi sve što je potrebno. Skoro je zdravi razum da tek izgovaranje kratke rečenice, bez obzira na nečije osjećaje i vjerovanja, ne može postaviti čovjeka na putu spasenja. Slijedeće točke mogu biti od pomoći u objašnjavanju ovih prividno brzih obraćenja:

-Zapis je Djela - kao i dosta toga u Pismu - nužno veoma sažet. Zanimljiva je vježba čitati uglas neke govore zapisanih u Djelima i pribilježiti vrijeme potrebno za to; sasvim je sigurno da su oduzeli daleko više vremena u realnosti, uključujući i puno toga nezapisanog. Nekoliko primjera:

Za Pavlovu obranu u Jeruzalemu trebaju 4 min. za čitanje (Djela 22); onu pred Feliksa 1 min.; pred Agripom 4 min.; za Petrovo obraćanje o Pedesetnici trebaju samo 4 min.; za ono do Kornelija 3 min.; Gospodinov govor nakon nahranjivanja 5000 (Iv.6) ljudi 6 min.; za besjedu na gori 18 min. Za Petrovu propovijed u Djela 3:12-26 trebaju oko 2 min. za čitanja uglas; ali u stvarnosti bilo je dovoljno dugo da vijesti o sadržaju njegove propovijedi budu odnijete do 'svećenika, hramskog zapovjednika i saduceja" i za njihova nastupa na sceni (Djela 4:1).

Tako činjenica što dulje 'poduke' kanditatima za baptizam nisu spomenute nije dokaz da se nisu dogodile. Jedna rasprava iz tišine je vrlo neizvjesna u ovom slučaju.

-Posjedovanje "(čudesnoga) dara znanja...raspoznavanja duhova (umova)" je omogućilo propovjednicima da ispravno čitaju umove onih kojima su propovijedali, tako iscrpno naučno intervjuiranje, kakvo nama treba, je bilo nepotrebno.

-Postoji razlog vjerovanju da je masovni baptizam Židova u Jeruzalemu na početku kršćanstva bio poseban slučaj. Nema nikakva dokaza da su ovakve metode i količine baptizma izvršavane kasnije u 1 stoljeću. Ako bi obraćenja nastavila tim razmjerom onda bi cijeli Jeruzalem bio kršćanski za nekoliko godina. Da su ovi ljudi bili Židovi značilo je da su imali prilična znanja o Starom zavjetu i Božjih putova. Dubina Pavlova pisma Hebrejima i Petrova (također Židovima) pokazuje da je njihovo čitateljstvo bilo kadro shvatiti brojne starozavjetne aluzije koje su činile. Ošamućujuće je da Pavao opisuje ono što on govori o Melkisedeku kao o mlijeku svijeta, jadikujući da on ne može ući u detalje o njemu zbog njihove duhovne nezrelosti (Heb.5:11,12). To pokazuje njihov stupanj znanja u vrijeme njihova obraćenja, kad ih Pavao optužuje zbog nenapredovanja mnogo od tada. Izgleda da su ta pisma bila prvotno pisana ekleziji u Jeruzalemu, od kojih najveći broj bi bili baptizirani u ranih dana zabilježeni s početka Djela.

-Nadamo se pokazati da je propovijedanje Kristova imena i priznavanja toga kao što je opisano u Djelima, je bilo jednako razumijevanja posve detaljnog tijela nauka.

-Proizišlo bi iz 1Kor.1:17 da je Pavao (i drugi apostoli?) radio usred djelotvornim timom prethodnika, instruktora i krstitelja, tako da je samo provodio relativno kratko vrijeme u svakom mjestu gdje je propovijedao.

ISUSOVO IME

Božje Ime uključuje mnoga naučavanja o Njemu i Njegovih putova - Božja Imena i titule izražavaju Njegova karaktera i namjeru. Ime Isusa Krista isto tako nije samo naziv nego jedna dublja izjava nauka.

Vjerovanje u ime Isusa je upoređeno s biti baptiziran (Iv.3:5,18,23). Gal.3:26,27 pravi vjeru u Krista nerazmrsivo povezanu s baptizmom u njega: "svi ste sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu. DOISTA, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste". Daljnji primjeri ove veze između vjerovanja i baptizma se nalaze u Djela 19:4; 10:42 cp. 48; 2:37,38; Lk.24:47. Apolon je "znao" Ivanova baptizma (Djela 18:25), pokazujući da baptizam nije samo čin, nego obuhvaća i znanje određenog učenja.

"Filip... stade im propovijedati Krista" (Djela 8:5) zvuči kao da je tek rekao 'vjerujte u Isusa'; ali "Krist" je definiran u Djela 8:12: "kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se". Zamijeti da su "stvari" (izv. tekst: "koji je propovijedao stvari o kraljevstvu...") množina; ne samo jedna kratka izjava o Kristu; i 'propovijedati Krista' također je uključivalo nauk o baptizmu. Iv.6:40 nam veli da je Božja volja "da tko vidi (shvati) Sina i vjeruje u njega, ima život vječni"; dok kasnije Isus veli "tko hoće vršiti volju (Božju), prepoznat će... taj nauk" (Iv.7:17). Tako poznavanje nauka je isto što i 'vidjeti' Sina. Kristove riječi "očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena" (Otk.3:8) također pokazuje da je Kristova riječ jednaka Njegovim Imenom. Krist pod nadahnućem citira Is.42:4, "ostrva će čekati nauku (Kristovu)" kao "Ime njegovo nada je narodima" (Mt.12:21), opet izjednačujući Njegovo ime s evanđeljem o njemu. Drugo i treće Ivanovo pismo sadržu preporuku o putujućih propovjednika "dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše" (3Iv.6,7). Ovo se čini da aludira na odredbu Marka 16:15,16, da ide po svijetu i propovijeda evanđelje; tako su ime Krista i Njegovo evanđelje izjednačeni. 'Vjerovati u Krista' biblijski stoga uključuje biti baptiziran: "svi ste sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu. Doista (tj. jer), koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste" (Gal.3:26,27). Pavao govori kao da njihovo imanje vjere u Krista prirodno uključuje njihova izražavanja te vjere u baptizmu. Tako vjerovanje u Krista je proces razumijevanja proslijeđenog pokornošću, umjesto brzo priznanje 'Ja vjerujem u Krista'. Ovo je iznijeto iz Iv.6:35: "Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada", što izjednačuje vjerovanje u Krista s DOLASKOM k njemu - poka zujući da je vjerovanje proces.

Propovijedanje "Krista" je stoga obuhvaćalo seriju nauka. Tako Lk.9:11 opisuje Krista da propovijeda evanđelje o Kraljevstvu Božjem (cp. Mt.4:23), dok paralelni račun u Mk.6:34 govori o njemu gdje poučava "u mnogočemu". Evanđelje uključuje "mnogočemu" - ne samo kratku izjavu o Krista koja se da učiniti za jednu minutu. Tako mi čitamo fraze poput, "Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima" (Djela 14:21), izjednačujući propovijedanje i naučavanje. Ovakav govor bi bio nepotreban ako je evanđelje bilo tek nekoliko prostih izjava. Pavlovo propovijedanje u Bereji je ishodilo da ljudi pretražuju Pismo dnevno (sa starozavjetnim kopijama u sinagogi?) kako bi provjerili što ih je Pavao naučavao (Djela 17:11). Evanđelje naučavano od Pavla je stoga bilo posve temeljeno na Starom zavjetu, i zbog procesa biblijskog učenja ljudi nakon slušanja njega su povjerovali - "Mnogi od njih stoga povjerovaše" (Djela 17:12). Kad se spravljamo s ljudima koji imaju malog poznavanja Biblije i ne pretražuju je često dnevno nakon razgovora, ne iznenađuje da je vrijeme poduke daleko dulje no u prvom stoljeću. "Tko god vjeruje: Isus je Krist, od Boga je rođen" (1Iv.5:1) jasno pristaje stihovima poput "Po svom naumu on nas porodi riječju Istine" (Jak.1:18), "nanovo...rođeni... riječju Boga... Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno" (1Pet.1:23,25). Ovo pokazuje da je vjerovanje da je Krist Sin Božji sažetak činjenice da je netko shvatio evanđelje sadržano u riječi Božjoj.

KRALJ KRALJEVSTVA

Isticanje 'vjerovanja u Krista' postaje značajnije jednom čim se shvati da se titula 'Krist' može čitati sinonimno s Kraljevstvom Krista u nekim pasusima. Tako je naš Gospodin rekao farizejima da ne trebaju ići naokolo tražiti dolazak Mesije, jer je već stajao između njih. On to izražava riječima: "kraljevstvo je Božje među vama" (Lk.17:21), pokazujući da je "kraljevstvo" izjednačeno s kraljem Kraljevstva. Ivanovo propovijedanje da je Kraljevstvo Božje bilo blizu, se stoga tiče njegovu najavljivanju Kristova očitovanja. Kamen koji je udario Navuhodonosorova lika predstavlja Božjeg Kraljevstva (Dan.2:44); taj će kamen/Kraljevstvo "satrti i ukinuti sva ta (ostala) carstva", pokazujući da kamen jest Kraljevstvo kad udara lika, kao i nakon njegova uništenja. U sličnom stilu Ezekijina prispodoba o čokotu opisuje jednu "grančicu" odlomljenu od "mladijeh grana" i posađenu, tako da je izrasla u veliko drvo, "i pod njim će nastavati svakojake ptice" (Jez.17:22,23). Ovo se mora odnositi na Krista, "šibljiku" iz Is.53:2; ipak ima očitih povezivanja s njegove prispodobe o gorušičinu zrnu, u kojoj je Kraljevstvo Božje izjednačeno s mala sjemena koje je izraslo u veliko drvo, ispod kojeg su došle živjeti ptice svih vrsta. Ova veza između riječi o Kraljevstvu i samoga Isusa osobno pokazuje da je on vidio sebe kao živu riječ Kraljevstva. U svjetlu ovome razumljivo je da su 'vjerovanje u Krista' i vjerovanje u cijelom evanđelju Kraljevstva Božjeg istovjetna.

ŠTO JE EVANĐELJE?

Sada dolazimo do detaljniju diskusiju o tome što se smatralo važnim naukom između vjernika prvoga stoljeća. Mora se priznati da je postojalo tijelo nauka u novozavjetnim vremenima koje je bilo grubi ekvivalent našoj "Izjavi o Vjeri". Drugi jedan važni čimbenik koji trebamo imati na umu je bilo postojanja braće s darom proricanja - 'pretkazivanja' izravnih Božjih otkrivenja nadahnućem. Postoji razlog vjerovanju da s vremenom neke od ovih izjava su bile dodavane ovom tijelu nauka.

TIJELO DOKTRINE

Pavao je mogao reći da su oni u rimskoj ekleziji bar "od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni" (Rim.6:17) prije svog baptizma. Grčka riječ za "pravilo" je ona ista prevedena "primjer" i "uzor" - kao da se odnosi na jedno tijelo učenja koje je kopirano drugdje. Pavlova preporuka o ovom dokazuje važnost o definiranom tijelu za naučavanje koje se treba razumjeti prije baptizma, i također da to nije bilo samo nekoliko kratkih izjava spomenutih prije baptizma. Neki u ekleziji bi imali "obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli" (2Tim.3:5), možda sugerirajući da oni mogu držati osnovnih nauka vjere ali ne prepoznavati stvarnu snagu Istine u svom svakodnevnom životu. Pavao je mogao podsjetiti Galaćane "pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti" (Gal.3:1). Grčka riječ za "ocrtan" doslovno znači 'prikazan pisanim riječima', kao da je početna poduka Galaćanima bila pomoću nekakvog ručno pisanog oblika poduke.

Kad je definirao nauk uskrsnuća, Pavao je mogao reći "predadoh vam... što i primih: Krist umrije..." (1Kor.15:3), pokazujući kako je primio otkrivenje o ovim stvarima, i predao im ga u nauk kojeg trebaju prihvatiti za temeljnim. 2Pet.2:21,22 lijepo se slaže ovdje: "Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli... okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana... i okupana (baptizmom) svinja (se vraća) valjanju u blatu". Ovdje "put" i sveta zapovijed "koja im je predana" su povezani s pranjem baptizmom, kao da su put i zapovijed bile poznate prije baptizma. Pokazali smo da nije bilo samo jedne zapovijedi koju je trebalo shvatiti prije baptizma; stoga 'zapovijed' u jednini može sugerirati da je postojalo tijelo učenja vrlo jasno definirano koje se moralo shvatiti prije baptizma. Ima nekoliko pasusa koji govore o 'primanju' učenja o nauku i "evanđelja": Gal.1:9,12; Fil.4:9; Kol.2:6; 1Sol.1:6; 2:13; 4:1. Ovo potvrđuje da se 'evanđelje' sastojalo od određenog tijela učenja koje je bilo isprva 'primljeno' od apostola i onda od onih kojima je bilo propovijedano.

"VJERA"

Juda također govori "za vjeru koja je jednom (za svih) zauvijek predana svetima" (Juda 3). Tako je "vjera" paralelna s "učenjem" koje im je bilo dano prije baptizma, i bila bi tek druga fraza u vokabularu prvoga stoljeća koja se odnosila na ovo tijelo nauka. Pavlov poticaj "Čuvajmo nepokolebljivu vjeru" (Heb.10:23) možda aludira na njihovu javnu ispovijed vjerovanja u "vjeru" prije njihova baptizma. Čuvanje 'vjerodostojne riječi' (Tit 1:9) bi se primarno odnosilo na održavanju ove 'Izjave o Vjeri' kojoj su izvorno bili naučavani. "Po zajedničkoj vjeri" (Tit 1:4) pokazuje kako je ovo tijelo nauka bilo dijeljeno od svih vjernika; postojala je samo "Jedna vjera" (Ef.4:5). "Vjera" i ime Krista su povezane u Djela 3:16. Vidjeli smo da je Kristovo ime još jedno ime istog učenja sadržanog u "vjeri". Oboje po pitanju prakse (1Tim.6:10) i nauka (1Tim.4:1) Pavao je upozorio da će "neki otpasti od vjere". Prvi stupanj toga odmetanja bi bio reći da je "vjeru" nemoguće definirati.

PITANJA PRAKSE

Pitanja prakse su također bila dio ovog tijela nauka. "Vjera u Krista" je uključivala i rasuđivanje o "pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu" (Djela 24:24,25). Pavao govori o podukama lomljenja kruha kao i o učenju o uskrsnuća: "ja od Gospodina primih što vama predadoh" (1Kor.11:23). Čini se da je postojala grupa ovih praktičnih stvari, koju je Pavao kasnije proširio uključivanjem učenja o mjestu sestre u ekleziji: "držite se predaja kako vam predadoh. Ali htio bih da znate... glava ženi (je) muž" (1Kor.11:2,3). Ovo pokazuje da objašnjenje ovih stvari treba biti prije baptizma, i bile su dio tijela nauka na kojeg se inzistiralo u prvom stoljeću. Grčka riječ za "predaja" je također prevedena "predaja" u 2Sol.3:6 i 2:15: "da se klonite svakoga brata što živi... ne po predaji koju primiste od nas... čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo (nadahnutom proročkom) riječju, bilo pismom". Ovi pokazuju bitnu važnost pridržavanja ovom tijelu učenja, i potrebu za odvajanja od onih koji se ne pokoravaju tome: "priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike" (Tit 1:9).

Znamo da je bilo "lažnih proroka" u ranih eklezija, koji su tvrdili da imaju Božja otkrivenja koja se trebala dodati prihvaćenom tijelu učenja. Tako Pavao ističe što je "vjerodostojna riječ" nadahnutog otkrivenja nauka (Tit 1:9; 3:8; 2Tim.2:11; 1Tim.4:9), koja je "vrijedna da se posve prihvati" (1Tim.1:15; 4:9) - tj. u tijelu nauka koje se sastoji od "vjere". Zato je Ivan upozorio "ne vjerujte svakom duhu" koji tvrde nadahnutost (1Iv.4:1).

ODREĐENI DETALJI

Slijedeći su neki jasni primjeri gdje su nauci inače negoli jednostavnog "vjerovanja u Krista" bili naučavani kao dio osnovnog evanđelja kojeg je trebalo razumjeti prije baptizma:

-"Po mojem evanđelju (tj. onom koje je Pavao propovijedao), Bog (će) po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima" (Rim.2:16). Nauk o sudu i odgovornosti se stoga smatra 'prvim načelom' - vidi i Djela 24:25; Heb.6:1,2.

-Ideja da je obrezivanje bilo nužno za spasenje je bila opisana od Pavla kao "drugo evanđelje" (Gal.1:6). Tako znanje da ne trebamo držati Mojsijeva zakona, pr. subotu, je dio razumijevanja istinskog evanđelja.

-"Evanđelje o kraljevstvu" nije samo o Kristu već također i o njegovu dolazećem Kraljevstvu; Is.52:7 (cp. Rim.10:15) opisuje propovjednika evanđelja koji govori o vremenu kad će se moći reći Sionu "Bog tvoj caruje" - tj. u Kraljevstvu.

-Ispravno razumijevanje 'finijih crta' Kristove prirode je bilo stvar druženja (2Iv.7-10); zbog toga evanđelje je obuhvaćalo "stvari", množina, o Kristu (Djela 8:12). Opet, tek reći da vjerujemo u Krista nije dovoljno.

-Važnost obečanja o Kraljevstvu je bitan dio evanđelja; kroz obećanja je bilo evanđelje propovijedano Abrahamu (Gal.3:8) i Izraelu (Heb.4:2). Tako je Pavao govorio o svom propovijedanju o obećanja dana Davidu kao "ova Riječ spasenja" (Djela 13:23,26). Ona su bila dakle bitan dio poruke spasenja. Tako on veli "mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima" (Djela 13:32). Slično i Rim.1:1-4: "evanđelje Božje... o Isusu Kristu... Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu".

-Razumijevanje obećanja zahtijeva određenog znanja povijesti Izraela. Analiza Pavlove propovijedi u Antiohiji u Djela 13 pokazuje kako ocrtava povijest Izraela s osobitog isticanja obećanja, naglašavajući kako su ona ispunjena u Isusu. Tako je njegovo učenje bilo temeljeno na povijest Izraela, i bilo je što bi rekli "izlaganje", zaključujući opomenom o posljedicama kod suda zbog neodzivanja na riječ koju je propovijedao (Djela 13:40,41). Sadržaj našeg propovijedanja treba biti sličan.

ZAKLJUČCI

Važnost svega ovoga ne može se prenaglasiti. "Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju" (1Tim.4:13-16). Liste važnih nauka poput onih danih u Dodatku 1 ove knjige očigledno nisu nadahnute, ali po mišljenju pisca je prihvatljivi sažetak mnoge određene teme spomenutih u biblijskim pasusima koji govore o stvarima koje su dio "vjere", "predanja" itd. Ovo proučavanje nadobudno pokazuje da postoji definitivna potreba o tijelu nauka kojeg svi prihvaćamo i nismo spori potvrditi našu privrženost njemu. Sadržaji ovog tijela nauka trebaju sačinjavati našu poduku kandidata za baptizam, i jedino je pošteno prema njima provjeriti kroz razgovor prije njihova potapanja da oni potpuno shvaćaju ono što su naučavani. Često vjernici su bili poticani da se držu "vjere" u mučna vremena. "Božje osnove stoje čvrsto". Naša upoznatost s prvim načelima, s čudesnim načinom kojim cijela Božja namjera udružuje, treba nam biti ohrabrenje samo po sebi. Samo kroz našeg redovnog propovijedanja ili ponovnog proučavanja ovih stvari će ovaj probitak i duboki smisao uvjerenosti biti naši, pa kao i Pavao u svoje vrijeme smutnje i osame možemo reći "trku (sam) završio, vjeru sačuvao... znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj (naš život, naše sve) sačuvati za onaj Dan" (2Tim.4:7; 1:12).

FUSNOTA: ISPOVIJEDANJE GOSPODINA ISUSA

"Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen" (Rim.10:9).

Slijedeće se poente moraju načiniti:

-Pokazali smo da je 'Gospodin Isus' vjerojatno sinonim za cijelog tijela nauka koje sadrži "evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa krista", uključujući i baptizam (Djela 8:12 cp. v.5). 'Ispovijedanje' o kojem govori Pavao možda je već bilo kod baptizma. On bi u ovom slučaju aludirao na Mk.16:16 "Tko uzvjeruje (cp. ustima ispovijeda) i pokrsti se (cp. ustaje s Kristom od mrtvih), spasit će se".

-Shvatiti uskrsnuće Kristovo uključuje poznavanje biblijskog učenja o paklu i ljudske naravi.

-Rim.10:8,9 se čini paralelnim s v.13: "Jer: Tko god prizove (na se, -grčki) ime Gospodnje, bit će spašen". Pavao je opisan kako se baptizira i na ovaj način priziva na se ime Gospodnje (Djela 22:16); jedino nam baptizam daje pristup imenu Gospodina (Mt.28:19).

-Naglasivši važnost baptizma nekoliko poglavlja ranije u Rim.6, nemoguće je da bi Pavao sada naučavao da je bilo nepotrebno za spasenje u pogl.10.

-Rim.10:9 je prethođeno od v.6-8: "Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo... Tko će sići u bezdan... Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo". "Riječ vjere" je stoga ono što se trebalo ispovijedati, i je paralelna s 'Gospodina Isusa' u v.9. Vidjeli smo da "vjera" opisuje čitava tijela nauka koje je sadržalo evanđelje. Pavao citira iz 5Moj.30:11-14: "zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas... Nije na nebu... Niti je preko mora ('bezdana')... Nego ti je vrlo blizu ova riječ". On izgleda da tumači "riječ... zapovijest ova" kao da govori o Kristu. Na isti način ako su Izraelci držali riječ oni bi bili blagoslovljeni (5Moj.30:16), tako ako novi Izrael vjeruje riječi o Kristu bio bi spašen. Ispovijedanje Krista ustima stoga odgovara prihvaćanju ovog učenja o Kristu. "Ako uzaslušaš glas Gospoda Boga" (5Moj.30:10) je jednako s Rim.10:9: "ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin". Ova paralela opet pokazuje da je "Isus Gospodin" titula koja sažima osnovno učenje o riječi Božjoj.