10.4 BAPTIZAM I SPASENJE

Baptizam povezujući nas s Kristove smrti znači da samo kroz baptizam možemo imati pristupa oproštenju. Mi smo "s (Krista) suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa... oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe" (Kol.2:12,13). Mi smo se "oprali... u imenu Gospodina našega Isusa" (1Kor.6:11) - tj. baptizam u ime Isusa je sredstvo po kojemu su naši grijesi oprani. Ovo je bilo simbolizirano nazad u 4Moj.19:13, gdje su oni bez vode za pročišćivanje trebali umrijeti. Pokazali smo u Studij 10.2 kako je baptizam ispiranje grijeha (cp. Djela 22:16). Opisi vjernika da su oprani od svojih grijeha u Kristovoj krvi stoga ukazuju da su oni to uradili pomoću baptizma (Otk.1:5 (Karadžić); 7:14; Tit 3:5 govori za ovo kao o "kupelji novoga rođenja", aludirajući na našeg rađanja "iz vode" kod baptizma (Iv.3:5)).

U svjetlu svemu ovome, razumljivo je da je Pavlov odgovor pitanju, "Što nam je činiti?" (spasiti se) bio, "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijehe" (Djela 2:37,38). Baptizam u ime Krista je za oprost grijeha; bez toga ne može biti oproštenja grijehu, i nebaptizirani moraju stoga primiti plaću grijeha - smrt (Rim.6:23). Nema spasenja izuzev u ime Isusa (Djela 4:12), i mi možemo jedino dijeliti to ime baptizmom u njega. Ova činjenica znači da nekršćanske religije nikako ne mogu voditi spasenju. Nijedan istinski biblijski vjernik ne može prihvatiti da mogu; činjenica da katolicizam i širi ekumenski pokret mogu, je žalostan odraz njihova stava o Svetom Pismu.

Kristovo uskrsnuće u vječni život je bio znak njegove vlastite pobjede nad grijehom. Baptizmom mi se povezujemo s ovim, i stoga se o nama govori kao da smo uskrišeni zajedno s Krista, da grijeh više ne vlada nad nama, kao što nije više vladao njime. Baptizmom smo dakle "oslobođeni grijeha ...grijeh neće vama više gospodovati" nakon baptizma (Rim.6:18,14). Međutim, nakon baptizma mi još uvijek griješimo (1Iv.1:8,9); grijeh je još uvijek u stanju zarobiti nas opet ako se otklonimo od Krista. Mi prema tome u sadašnjosti dijelimo Kristovu smrt i patnje, premda baptizam dokazuje kako smo mi isto tako povezani s Kristova uskrsnuća, u kojem se nadamo sudjelovati o njegova povratka.

Samo u izgledu smo oslobođeni grijeha. "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se" (Mk.16:16) o Kristovu drugu dolasku. Konačno spasenje ne nastaje odmah nakon baptizma, nego kod suda (1Kor.3:15). Svakako, nema nikakve potrebe za nauk suda ako primamo spasenje kod baptizma, niti bi trebali umirati. "Tko ustraje do svršetka, bit će spašen" (Mt.10:22).

Čak i nakon svojega baptizma, Pavao (i ostali kršćani) su morali težiti k spasenju (Fil.3:10-13; 1Kor.9:27); on je govorio o "nadi života vječnoga" (Tit 1:2; 3:7; 1Sol.5:8; Rim.8:24) i da ćemo "baštiniti spasenje" (Heb.1:14). Kod suda, pravednici će ući u vječni život (Mt.25:46). Pavlova divna, nadahnuta logika blista kroz Rim.13:11 - on zaključuje da ćemo nakon baptizma znati da svaki dan koji proživimo i izdržimo jest jedan dan bliže Kristovu drugom dolasku, pa možemo se radovati "jer nam je spasenje bliže nego kad povjerovasmo". Naše spasenje stoga nije sada posjedovano. Spasenje je uvjetovano; mi ćemo biti spašeni ako se držimo čvrsto istinske vjere (Heb.3:12-14), ako pamtimo osnovnih nauka koji sačinjavaju evanđelje (1Tim.4:16; 1Kor.15:1,2), i ako činimo one stvari koje su o čuvanju tako jedne velike nade (2Pet.1:10).

Grčki glagol preveden "spašen" je stoga ponekad upotrebljavan u trajno vrijeme, pokazujući da je spasenje trajni proces koji nastaje u nama zbog naše stalne pokornosti evanđelju. Tako o vjernicima se govori kao o "onima koji se spasavaju" s njihovim odzivom evanđelju (2Kor.2:15; drugi primjeri ove trajne teme su u Djela 2:47 i 1Kor.1:18). Ova grčka riječ za "spasavaju" jedino je upotrijebljena u prošlom vremenu u odnosu na veliko spasenje koje je Krist omogućio na križu, i s kojim se mi možemo povezati kroz baptizam (2Tim.1:9; Tit 3:5).

Sve je ovo dano u primjerima Božjeg spravljivanja s prirodnim Izraelom, koji oblikuju temelje Njegova odnosa s duhovnim Izraelom, tj, vjernicima. Izrael je napustio Egipat, koji je predstavljao svijet tjelesnosti i krive religije s kojim smo povezani prije baptizma. Prošli su Crvenim morem i zatim su putovali sinajskom pustinjom u obećanu zemlju, gdje su bili potpuno utvrđeni za Božje Kraljevstvo. Njihov prijelaz Crvenim morem je tipičan za naš baptizam (1Kor.10:1,2); pustinjskog putovanja našeg sadašnjeg života, i Kanaana Kraljevstva Božjeg. Juda v.5 opisuje koliko od njih su bili uništeni tijekom pustinjskog putovanja: "Gospodin (je) izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne". Tako Izrael je bio "spašen" iz Egipta, kao i svi oni koji su baptizirani i "spašeni" grijeha. Ako bi netko od tih Izraelaca bio upitan, "Jesi li spašen?" njihov odgovor bi mogao biti, "Da", ali to ne bi značilo da će oni konačno biti spašeni.

Slično kao što su se Izraelci osvrnuli natrag k Egiptu u srcima (Djela 7:39) i vratili se životu tjelesna udovoljavanja i lažnom nauku, tako i oni koji su "spašeni" od grijeha baptizmom se mogu otklonuti iz blagoslovljena stanja u kojem stoje. Mogućnost da učinimo isto što i Izrael u pustinji je istaknuta u 1Kor.10:1-12; Heb.4:1,2 i Rim.11:17-21. Ima brojnih primjera u Pismu o onima koji su nekoć bili "spašeni" od grijeha baptizmom, a kasnije upali u stanje koje je značilo da će biti osuđeni o Kristovu povratku (pr. Heb.3:12-14; 6:4-6; 10:20-29). Doktrina 'jednom spašeni uvijek spašeni' revnih 'evangelističkih' propovjednika je od ovih pasusa izložena za ono što u stvari jest - potpuno tjelesno-ugađajuća sofisterija.

Kao i u svim stvarima, ispravni osjećaj ravnoteže je potreban u potrazi utvrđivanja do koje mjere smo "spašeni" baptizmom. Ne treba se čin posmatrati kao dodjeljivanje nama priliku spasenja - bolja mogućnost za to nego bez baptizma. Postavši "u Krista" baptizmom, spašeni smo u izgledu; mi doista imamo sigurnu nadu biti u Božjem Kraljevstvu ako nastavimo s obitavanjem u Krista kao kod izlaska iz vode baptizma. U bilo koje doba nakon našeg baptizma trebamo biti sposobni ponizno vjerovati da ćemo sigurno biti prihvaćeni u Kraljevstvu o Kristovu povratku. Mi ne možemo biti krajno sigurni, jer možemo otpasti već narednog dana; mi ne poznajemo našu osobnu duhovnu budućnost u ovom životu.

Mi moramo učiniti sve da održimo dobru savjest koju imamo s Bogom u baptizmu. Baptizam je "molitva za dobru savjest" (1Pet.3:21); kandidat za baptizam se zalaže (obećava) da drži tu jasnu savjest s Bogom.

Dok je baptizam od bitne važnosti u dodjeljivanju nama pristupa u velikom spasenju koje je dostupno u Krista, moramo biti obazrivi da ne odajemo utisak da ćemo samim činom ili "djelom" baptizma biti spašeni. Pokazali smo ranije kako je život stalnog druženja s Kristovim raspećem nužan: "ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje" (Iv.3:5). Usporedba ovog s 1Pet.1:23 pokazuje da rođenje od Duha koje nastaje nakon baptizma mora se odnositi na našu postupnu regeneraciju od Duha/Riječi. Spasenje se ne duguje samo baptizmu: to je ishod milosti (Ef.2:8), vjere (Rim.1:5) i nade (Rim.8:24), između ostalog. Ponekad se čuje rasprava da je spasenje samo po vjeri, i da je stoga "djelo" poput baptizma nevažno. Međutim, Jak.2:17-24 razjašnjava da takvo rasuđivanje čini lažnu razliku između vjere i djela; istinska vjera, pr. u evanđelju, je izložena za pravu vjeru po djelima kojim ishodi, pr. baptizmu. "Čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom" (Jak.2:24). U nekoliko slučajeva baptizma, vjernik je upitao što mu je "činiti" da bude spašen; odgovor je uvijek uključivao baptizam (Djela 2:37; 9:6; 10:6; 16:30). 'Činiti' stoga 'djelo' baptizma je nužni nagovještaj naše vjere u evanđelju o spasenja. Djelo našega spašavanja konačno je učinjeno od Boga i Krista, ali mi moramo činiti "djela dostojna obraćenja" i vjerovanja toga (Djela 26:20 cp. Mk.16:15,16).

Ranije smo pokazali da govor o pranju grijeha se odnosi na Božji oprost nama na račun našeg baptizma u Krista. U nekim pasusima o nama se govori kao da peremo naše grijehe svojom vjerom i pokajanjem (Djela 22:16; Otk.7:14; Jer.4:14; Is.1:16); u drugim je Bog viđen kao Onaj koji pere naše grijehe (Jez.16:9; Ps.51:2,7; 1Kor.6,11). Ovo dobro pokazuje da ako uradimo naš dio baptiziranja, da će onda Bog oprati naše grijehe. Tako 'djelo', ili čin, baptizma je važan korak prihvaćanja Božjeg evanđelja milosti ('nezaslužnu naklonost'), koja nam je ponuđena u Njegovoj Riječi.