10.2 KAKO TREBAMO BITI BAPTIZIRANI?

Postoji rasprostranjeno gledište da se baptizam može izvoditi, osobito na malim bebama, škropljenjem vode na njihovu čelu (tj. 'krštenje'). Ovo je u potpunoj opreci biblijskom zahtjevu za baptizam.

Grčka riječ 'baptizo', koja je prevedena 'krštenje' u hrv.-srp. Bibliji, ne znači škropiti; ona znači potpuno oprati i potopiti u tečnost (vidi opise u Robert Young i James Strong concordances). Ova je riječ upotrijebljena u klasičnom grčkom jeziku o potonulim brodovima da su 'baptizirani' (tj. potopljeni) u vodi. Također se koristi s preporukom o komadu tkanine koji se boji iz jedne boje u drugu 'baptiziranjem', ili umočivanjem u boju. Da se promjeni boja tkanine, očito je da se treba potpuno potopiti ispod tečnosti, umjesto poškropiti bojom. Da je potapanje doista ispravan oblik baptizma je iznijeto iz slijedećih stihova:-

- "A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se" (Iv.3:23). Ovo pokazuje da je "mnogo vode" bilo potrebno za baptizam; ako se radilo škropljenjem s nekoliko kapi vode, onda bi tek kabao vode bio dovoljan za na stotine ljudi. Ljudi su dolazili na obalu rijeke Jordan za baptizam, umjesto da je Ivan išao uokolo do njih s bocom vode.

- Isus je, također, bio baptiziran od Ivana u rijeci Jordan: "Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode" (Mt.3:13-16). Njegov je baptizam bio jasno potapanjem - on "izađe... iz vode" nakon baptizma. Jedan od razloga zbog Isusova baptizma je bio da se postavi primjer, tako da nitko ne može ozbiljno tvrditi da slijedi Isusa bez oponašanja njegova primjera baptizma potapanjem.

- Sličnim su stilom, Filip i etiopijski činovnik "obojica... (sišli) u vodu te ga Filip krsti. A kad iziđoše iz vode..." (Djela 8:38,39). Sjeti se da je činovnik zatražio baptizam kad je ugledao oazu: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" (Djela 8:36). Skoro je sigurno da čovjek ne bi putovao pustinjom bez imalo vode s njim, pr. u boci. Ako je baptizam bio škropljenjem, mogao se stoga uraditi bez potrebe od oaze.

- Baptizam je ukop (Kol.2:12), što implicira potpunog pokrivanja.

- Baptizam je nazvan 'pranje grijeha' (Djela 22:16). Poenta istinskog obraćenja je uspoređena s 'umivanjem' u Otk.1:5 (Karadžić) Tit 3:5; 2Pet.2:22; Heb.10:22 itd. Ovaj jezik o pranju se daleko više tiče baptizma s umočivanjem negoli škropljenjem.

Postoje nekoliko starozavjetnih ukazivanja da je prihvatljiv pristup Bogu bio kroz neku vrstu pranja.

Svećenici su se morali potpuno umivati u kadi zvanoj 'laver' prije nego bi se približili Bogu u službi (3Moj.8:6; 2Moj.40:32). Izraelci su se morali prati kako bi se očistili od određenih nečistoća (pr. 5Moj.23:11), koje su predstavljale grijeh.

Čovjek zvan Naaman je bio gubavi neŽidov koji je tražio da bude liječen od izraelskog Boga. Kao takva predstavljao je grijehom-pogođena čovjeka, djelotvorno prolazeći kroz živu smrt zbog grijeha. Njegovo ozdravljenje je bilo ronjenjem u rijeci Jordan. Prvotno on je našao ovaj jednostavan čin težak za prihvaćanje, misleći da će Bog tražiti da on učini kakav dramatičan čin, ili da zagnjuri u veliku i dobro-znanu rijeku, pr. Abana. Slično, mi možemo naći za teško vjerovati da tako jednostavan čin može nam na koncu donijeti naše spasenje. Daleko je privlačnije misliti da naša vlastita djela i javna povezivanja s velikom, dobro-znanom crkvom (cp. rijeku Abanu) može nas spasiti, umjesto ovaj jednostavan čin povezivanja s istinskom nadom Izraela. Nakon ronjenja u Jordanu Naamanovo tijelo "posta kao u maloga djeteta, i očisti se" (2Car.5:9-14).

Sad treba imati malo mjesta sumnji da se 'baptizam' tiče potpunog umočivanja u vodi nakon što se prvo shvati osnovna poruka evanđelja. Ova biblijski-osnovana definicija o baptizmu ne čini nikakvu preporuku o statusu osobe koja fizički zaista izvršava baptizam. Baptizam je uranjanje u vodu nakon vjerovanja u evanđelju, teoretski je moguće baptizirati samoga sebe. Međutim, pošto je baptizam jedino baptizam s obzirom na ispravnih nauka kojih netko drži u vrijeme uranjanja, konačno je uputno biti baptiziran od drugoga vjernika s istinskih nauka, koji će prije svega ustanoviti stupanj znanja kojeg osoba ima prije nego je zaista uroni.

Stoga postoji običaj kod kristadelfijanaca o držanju dubljeg razgovora s bilo kojeg kandidata za baptizam pred ovog uranjanja. Lista pitanja poput onih koje se mogu naći na kraju svakog Studija mogu osnovati temelj takvom jednom razgovoru. Kristadelfijanci su putovali tisućama milja da pomognu da samo jedna osoba bude baptizirana; takva je čudesnost o samo jednoj osobi koja dolazi k istinskoj nadi vječnoga života, da mi nismo uglavnom zabrinuti o broju obraćenika. Kvaliteta umjesto kvantiteta je glavna misao našeg pristupa.