10.3 ZNAČENJE BAPTIZMA

Jedan od razloga za baptizam uranjanjem je taj što ronjenje ispod vode simbolizuje naš odlazak u grob - povezujući nas s Kristovom smrću, i pokazuje našu 'smrt' za naš prijašnji život grijeha i neznanja. Izlazak iz vode nas povezuje s Kristova uskrsnuća, povezujući nas s nadom uskrnuća u vječni život o njegova povratka, kao i s jednim novim životom sada, duhovno pobjedosnog nad grijehom zbog Kristove pobjede postignute njegovom smrću i uskrsnuća.

"Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo (tj. živimo dan za danom) u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj (baptizmom), očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću" (Rim.6:3-5).

Budući da je spasenje omogućeno jedino kroz Kristovu smrt i uskrsnuća, bitno je da se združimo s ovim stvarima ako smo za spasenje. Simbolično umiranje i uskrsnuće s Krista, koje daje baptizam, je jedini način učiniti to. Treba se zabilježiti da škropljenje ne ispunjava ovaj simbol. Kod baptizma, "naš je stari čovjek (način života) zajedno s (Kristom) raspet" na križu (Rim.6:6); Bog nas "oživi zajedno s Kristom" baptizmom (Ef.2:5). Međutim, mi još uvijek imamo ljudsku prirodu nakon baptizma, i stoga će tjelesni način života nastaviti s podizanjem glave. 'Raspeće' naše tjelesnosti je stoga jedan trajni proces koji tek počinje baptizmom, zato je Isus rekao vjerniku da uzima svoj križ svakoga dana i slijedi ga, kao što je bilo s procesijom prema Kalvariji (Lk.9:23; 14:27). Dok život istinskog raspinjanja s Kristom nije lak, postoji neizreciva utjeha i radost u sjedinjenju s Kristova uskrsnuća.

Krist je donio "mir krvlju križa njegova" (Kol.1:20) - "mir Božji koji je iznad svakog razuma" (Fil.4:7). U vezi toga, Isus je obećao, "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje" (Iv.14:27). Ovaj mir i istinska duhovna radost više nego uravnotežavaju bol i poteškoću našeg otvorenog združivanja s raspetim Kristom: "Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša" (2Kor.1:5).

Postoji također i sloboda koja dolazi iz poznavanja da je naše prirodno ja doista mrtvo, i stoga Isus veoma aktivno živi s nama kroz svaku našu muku. Veliki je apostol Pavao mogao govoriti iz velikog iskustva u svemu ovome od dugih godina ispunjenih događajima njegova života: "S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega" (Gal.2:20).

"Krštenje... i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista" (1Pet.3:21) budući da nam naše povezivanje s Kristova uskrsnuća u vječni život daje pristupa istom o njegovu povratku. Sudjelovanjem u ovom uskrsnuću, ćemo konačno biti spašeni. Isus je ovo izložio vrlo jednostavnim riječima: "jer ja živim i vi ćete živjeti" (Iv.14:19). Slično i Pavao: "s Bogom (se) pomirismo po smrti Sina njegova... ćemo se... spasiti životom njegovim" (uskrsnućem; Rim.5:10).

S vremena na vrijeme se ističe da ćemo s našim povezivanjem s Kristove smrti i patnjama u baptizmu, i našeg daljnjeg načina života, zacijelo sudjelovati u njegovu slavnom uskrsnuću:-

-"Ako s njime (Krista) umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati" (2Tim.2:11,12).

-"Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje... Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti" (2Kor.4:10,11,14).

-Pavao je dijelio "zajedništvo u patnjama (Kristovim), ne bih li kako (svojim teškim životnim iskustvom), suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih" (Fil.3:10,11 cp. Gal.6:14).