9.4 ISUS KAO NAŠ PREDSTAVNIK

Mi smo vidjeli da životinjske žrtve nisu u potpunosti predstavljale grešne ljudi. Isus je bio naš predstavnik, u svakom pogledu "braći sličan" (Heb.2:17). "Svakome na korist što je on smrt okusio" (Heb.2:9). Kad mi učinimo grijeh - pr. se naljutimo - Bog nam može "u Kristu... oprostiti" (Ef.4:32). Ovo je stoga što nas može Bog uporediti s Kristom, čovjeka poput nas kušan grijehu - pr. da se naljuti - ali koji je svladao svaku kušnju. Stoga nam Bog može oprostiti naš grijeh - ljutnju - na račun našeg obitavanja u Krista, pokriveni njegovom pravednošću. To da je Krist naš predstavnik je stoga sredstvo po koje nam Bog može pokazati Svoju milost, dok i dalje može čuvati Svoja vlastita pravedna načela.

Ako je Isus bio Bog umjesto isključivo ljudske prirode, on nije mogao biti naš predstavnik. Ovo je još jedan primjer o tome gdje jedna pogrešna ideja vodi drugoj. Zbog toga, teolozi su razvili mnogo kompleksnih načina objašnjavanja Kristove smrti. Narodno gledište otpadničkog kršćanstva je to da su čovjeka njegovi grijesi zadužili Bogu koje on sam nije mogao platiti. Krist je onda namirio dug svakog pojedinog vjernika svojom krvlju prolivenoj na križu. Mnogi propovjednici u evanđeoskih dvorana su to izrazila ovako: "Bilo je to kao kad bi svi mi bili postrojeni uza zid, đavo tek da nas ustrijelji. Isus onda jurnu; đavo je ustrijeljio njega umjesto nas, pa tako smo sada mi slobodni."

Ove razrađene teorije su bez ikakve čvrste biblijske podrške. Postoji očito proturječje ako je Krist umro umjesto nas, onda ne trebamo umirati. Pošto još uvijek imamo ljudsku prirodu, još uvijek moramo umirati; spasenje grijeha i smrti će se konačno otkriti kod suda (kad nam se udijeli besmrtnost). Mi nismo ovo primili u vrijeme Kristove smrti. Kristova je smrt uništila đavola (Heb.2:14) umjesto da je đavo uništio njega.

Biblija naučava da je spasenje moguće kroz Kristovu smrt I uskrsnuće, ne samo njegove smrti. Krist "je umro za nas" jednom. Teorija zamjene bi značila da je on morao umrijeti za svakog od nas osobno.

Ako je Krist otplatio dug svojom krvlju, naše izbavljenje postaje nešto što možemo s pravom očekivati. Činjenica da je spasenje dar, uzrokovan od Božje milosti i praštanja, se gubi iz vida ako shvatimo Kristovu žrtvu kao otplatu duga. Također proizlazi da se jedan srdit Bog umirio jednom čim je vidio fizičku Isusovu krv. Ipak ono što Bog vidi kad se pokajamo jest Svoga Sina kao naša predstavnika, koga težimo oponašati, umjesto povezivanja s Kristove krvi kao talismanom. Mnoge 'kršćanske' himne i pjesme sadrže nevjerojatnu količinu lažna nauka u ovoj oblasti. Većinu lažnog nauka se ububnjava u ljudske umove glazbom, umjesto razboritom, biblijskom podukom. Mi moramo uvijek biti na oprezu od ove vrste pranja-mozga.

Tragično, jednostavne riječi "Krist za nas umrije" (Rim.5:8) su napadno pogrešno shvaćene sa značenjem da je Krist umro umjesto nas. Ima brojnih povezivanja između Rim.5 i 1Kor.15 (pr. v.12=1Kor.15:21; v.17=1Kor.15:22). "Krist za nas umrije" (Rim.5:8) pristaje s "Krist umrije za grijehe naše" (1Kor.15:3). Njegova je smrt bila zato da se načini put kojim možemo steći oprost naših grijeha; u ovom je smislu "Krist za nas" umro. Riječ "za" ne znači nužno 'umjesto'; Krist je umro "za naše grijehe", ne 'umjesto' njih. Zbog toga, Krist može "da se za (nas) zauzima" (Heb.7:25) - ne 'umjesto nas'. Niti "za" znači 'umjesto' u Heb.10:12 i Gal.1:4.