9.1 ISUSOVA POBJEDA

Prijašnji je Studij dokazao kako je Isus imao našu ljudsku prirodu i bio je kušan grijehu upravo kao i mi. Razlika između njega i nas je ta da je on potpuno svladao grijeh; iako je imao grešnu prirodu, uvijek je pokazivao savršenog karaktera. Čudesnost ovoga treba nas beskonačno inspirirati u našem sve većem razumijevanju toga. U Novom zavjetu se iznova ističe Kristov savršeni karakter:-

- On je bio "poput nas iskušavan svime, osim grijehom" (Heb.4:15).

- On "ne okusi grijeha". "Grijeha nema u njemu" (2Kor.5:21 ; 1Iv.3:5).

- "On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše" (1Pet.2:22).

- "Svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika" (Heb.7:26).

Zapis evanđelja pokazuje kako su njegovi bližnji prepoznali savršenost koja je izvirala iz njegova karaktera, pokazana u njegovih riječi i djela. Pilatova je žena prepoznala da je on bio "pravednik" (Mt.27:19), nezaslužan kazne; rimski vojnik koji je gledao Kristovo držanje dok je visio na križu morao je komentirati, "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik" (Lk.23:47). Ranije u svom životu, Isus je izazvao Židove s pitanjem: "Tko će mi od vas dokazati grijeh" (Iv.8:46). Na ovo nije bilo odgovora.

Zbog njegova savršena karaktera, Isus je bio objavljenje Boga u tijelu (1Tim.3:16); on je djelovao i govorio kao što bi radio Bog kad bi On bio čovjek. On je stoga bio savršeni odraz Božji - "slika Boga nevidljivoga" (Kol.1:15). Zato, nema nikakve potrebe da smrtni ljudi fizički vide Boga. Kao što je objasnio Isus, "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: Pokaži nam (fizički) Oca?" (Iv.14:9).

Živjeći u grešnome svijetu, napastovani grijehom same naše naravi, teško je za nas shvatiti potpunost i beskrajnost Kristove duhovne nadmoći; da čovjek naše prirode može potpuno otkriti Božju pravednost u svom karakteru. Vjerovanje u ovo iziskuje više istinske vjere nego samo prihvaćanje teološke ideje da je Krist bio Sami Bog: razumljivo je da su lažni nauci triniteta i 'Kristova Božanstvenost' tako popularne, budući da su jednostavne za prihvaćanje.

Zato što je imao našu prirodu, Krist je morao umrijeti. On je bio Adamov potomak kroz Mariju, a sva Adamova djeca moraju umrijeti (1Kor.15:22). Svi Adamovi potomci su morali umrijeti zbog njegova grijeha, bez obzira na svoju osobnu pravednost: "smrt je... kraljevala... grijehom jednoga (Adama) mnogi (su) umrli... presuda (zbog) jednoga (Adamova) grijeha posta osudom (na smrt)... neposluhom jednoga čovjeka mnogi (su) postali grešnici" i stoga su morali umrijeti (Rim.5:14-19 cp. 6:23). Kao Adamova potomka, Krist 'posta' 'grešnikom' i stoga je morao umrijeti, kao što su svi Adamovi potomci bili klasificirani grešnicima zaslužni smrti zbog grijeha njegova. Bog nije promijenio ovo načelo, time je pogodio i Krista. "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini " (2Kor.5:21).

Osim Isusa, svi Adamovi potomci zaslužuju ovu kaznu, jer smo svi osobno sagriješili. Isus je morao umrijeti jer je bio naše prirode, dijeleći prokletstvo koje je nadošlo Adamovim potomcima. Ipak, jer on osobno nije učinio ništa vrijedno smrti "Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada" (Djela 2:24). Krist je bio "postavljen Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih" (Rim.1:4). Tako zbog svog savršenog karaktera, njegova "Duha posvetitelja", on bi slavno uskrišen.

Krist nije umro na križu samo zato jer je bio ljudske prirode. On je voljno dao svoj savršeni život nama u dar; pokazao je svoju ljubav za nas time što je umro "za grijehe naše" (1Kor.15:3), znajući da će nam svojom smrću zaraditi konačnog spasenja grijeha i smrti (Ef.5:2,25; Otk.1:5; Gal.2:20). Budući da je Isus bio savršenog karaktera bio je kadar svladati ishod grijeha time što je bio prva osoba koja je ustala od mrtvih i kojoj je dan vječni život. Svi oni koji se izjednače s Kristom kroz baptizma i Kristu-nalik načinom života stoga imaju nadu sličnog uskrsnuća i nagrade.

U ovome leži slavno značenje Kristova uskrsnuća. To je 'ovjerovanje' da ćemo biti uskrišeni i suđeni (Djela 17:31), i ako smo uistinu bili poput njega, dijeliti ćemo njegovu nagradu besmrtnog života, "Ta znamo (pouzdano): onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti" (2Kor.4:14; 1Kor.6:14; Rim.6:3-5). Kao grešnici mi zaslužujemo vječnu smrt (Rim.4:6). Ipak na račun Kristova savršenog života, pokorne smrti i njegova uskrsnuća, Bog nam može ponuditi dar vječnoga života, sasvim u skladu sa svim Njegovim principima.

Kako bi uklonio učinke naših grijeha, Bog nam "uračunava pravednost" (Rim.4:6) kroz našu vjeru u Njegova obećanja o spasenju. Mi znamo da grijeh donosi smrt, stoga ako uistinu vjerujemo da će nas Bog izbaviti nje, moramo vjerovati da će nas On računati za pravednim, premda to nismo. Krist je bio savršen; bivanjem istinski u Kristu, Bog nas može računati kao da smo savršeni, iako osobno to nismo. Krista "koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu" (2Kor.5: 21), tj. da budemo u Kristu baptizmom i Kristu-nalik životom. Tako za one "u Kristu Isusu" on postaje "pravednost, i posvećenje, i otkupljenje" (1Kor.1:30,31); slijedeći nas stih stoga ohrabruje hvaliti Krista za velike stvari koje je postigao: "(u evanđelju) pravednost se Božja... otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti" (Rim.1:17). Razumijevanje ovih stvari je stoga nužan dio poznavanja istinskog evanđelja.

Sve ovo je omogućeno Kristovim uskrsnućem. On je bio "prvina" od cijele jedne žetve ljudskih bića koja će biti obesmrćena kroz njegova dostignuća, "prvorođeni" nove duhovne obitelji kojoj će se dati Božja priroda (Kol.1: 18 cp. Ef.3:15). Kristovo je uskrsnuće stoga omogućilo Bogu ubrojiti vjernike u Kristu za pravednim, budući da su pokriveni njegovu pravednošću. Krist je bio "predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja" (Rim.4:25), riječ koja znači 'biti pravedan'.

Iziskuje svjesnu, promišljenu vjeru u ovim stvarima da uistinu budemo uvjereni da ćemo se računati od Boga kao za savršenim. Krist nas može predstaviti sudu "besprijekorne... pred svoju slavu", 'svete, bez mane i besprigovorne' (Juda v.24; Kol.1:22 cp. Ef.5:27). Dana nam grešna priroda i stalni duhovni neuspjesi, iziskuje čvrstu vjeru uistinu vjerovati ovo. Jednostavno dizanje ruku u 'križarskom skupu' ili akademski se suglasiti garnituri nauka nije povezano s ovu vrstu vjere. Ispravno razumijevanje Kristova uskrsnuća je ono što treba motivirati našu vjeru: "(Bog) ga uskrisi od mrtvih... da vjera vaša i nada (u slična uskrsnuća) bude u Bogu" (1Pet.1:21).

Jedino preko ispravnog baptizma u Krista možemo biti "u Kristu" i tako biti pokriveni njegovom pravednošću. Baptizmom se povezujemo s njegove smrti i uskrsnuća (Rim.6:3-5), koje su sredstvo našega izbavljenja iz naših grijeha, preko "opravdanja", ili smatranja pravednima (Rim.4:25).

Čudesne stvari koje smo razmatrali u ovom dijelu su prilično izvan našeg dohvata izuzev ako smo baptizirani. Baptizmom se povezujemo s Kristove krvi prolivenoj na križu; vjernici peru "haljine svoje i (ubijele) ih u krvi Jaganjčevoj" (Otk.7:14). Figurativno, oni su onda odjenuti u bijelu odjeću, predstavljajući Kristovu pravednost koja im je bila uračunata (('dana') Otk.19:8). Moguće je uprljati ovu bijelu odjeću kao rezultat našeg grijeha (Juda v.23); kad to učinimo nakon baptizma, moramo iznova upotrijebiti Kristovu krv oprati ih čiste s molbama Bogu za oprost preko Krista.

Slijedi da nakon baptizma još uvijek se trebamo naprezati ostati u blagoslovljenom stanju u kojem smo tada ušli. Postoji potreba za redovna, dnevna samoispitivanja od nekoliko minuta svakoga dana, sa stalnom molitvom i traženjem oprosta. Čineći ovo mi ćemo uvijek biti ponizno uvjereni da, s obzirom na našu pokrivenost sa Kristovu pravednošću, mi ćemo uistinu biti u Božjem Kraljevstvu. Mi moramo raditi na tome da budemo nađeni u obitavanju u Krista u dan naše smrti ili za Kristova povratka, "ne (našom) pravednošću... nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj" (Fil.3:9).

Ponavljano isticanje o vjeri koja ishodi danom pravednošću, pokazuje da nijednim načinom ne možemo zaraditi spasenje našim djelima; spasenje je po milosti: "Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima" (Ef.2:8,9). Kao što su opravdanje i pravednost 'dari' (Rim.5:17), tako, isto, je i spasenje. Naša pobuda ikakvom radu kršćanske službe stoga treba biti iz zahvalnosti zbog onoga što je Bog učinio za nas - računajući nas pravedne preko Krista, i time dajući nam put k spasenju. Kobno je razmišljati ako činimo djela da ćemo onda biti spašeni. Mi jednostavno nećemo uspjeti steći spasenje ako razmišljamo ovako; to je dar kojeg ne možemo zaraditi, jedino s ljubavlju se odazvati u dubokoj zahvalnosti, koja će se odraziti u naša djela. Istinska vjera stvara djela kao jedan neizbježni nusprodukt (Jak.2:17).