Osvrt 23: "Jer siđoh s neba"

"kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu... jer siđoh s neba" (Iv.6:33,38).

Ove se riječi i druge poput njih, pogrešno koriste u podršci pogrešne ideje da je Isus fizički postojao na nebu prije svoga rođenja. Slijedeće točke se međutim, moraju zabilježiti:

1. Trinitarci uzimaju ove riječi za doslovne kako bi dokazali svoju poentu. Međutim ako bi ih mi uzeli za doslovne, onda to znači da je Isus nekako doslovno doplovio dolje s neba. Ne samo da Biblija potpuno šuti o ovome, nego i jezik da je Isus bio začet kao beba u Marijinoj utrobi je napravljen besmislenim. Iv.6:60 opisuje učenje o mani riječima "Tvrda je to besjeda"; tj. trebamo shvatiti da se upotrebljava figurativan govor.

2. U Iv.6, Isus objašnjava kako je mana bila tipična o njemu samom. Mana je bila poslana od Boga u smislu da je Bog bio odgovoran o njenom stvaranju na zemlji; ona nije fizički padala dolje s Božjega prijestolja na nebu. Tako i Kristov se silazak s neba treba shvatiti slično; on je bio stvoren na zemlji, od Svetog Duha djelujući na Marijinoj utrobi (Lk.1:35).

3. Isus veli "kruh koji ću ja dati tijelo je moje " (Iv.6:51). Trinitarci tvrde da je 'Božanski' dio Isusa sišao s neba. Ali Isus veli da je njegovo "tijelo" kruh koji je sišao sa neba. Slično Isus povezuje kruh sa neba s njim samim kao "Sina Čovječjega" (Iv.6:62), ne 'Bog Sin'.

4. U ovom istom pasusu u Iv.6 ima obilne dokaze da Isus nije bio jednak Bogu. "Kao što je mene poslao živi Otac" (Iv.6:57) pokazuje da Isus i Bog ne dijele sujednakost; i činjenica da "ja živim po Ocu" (Iv.6:57) jedva da je 'suvječnost' o koju govore trinitarci.

5. Mora se pitati, Kada i kako je Isus 'sišao' s neba? Trinitarci koriste ove stihove u Iv.6 da 'dokažu' da je Isus sišao s neba za svoga rođenja. Ali Isus govori o sebi kao za "Onaj koji silazi s neba" (v.33,50), kao da je trajni proces. Govoreći o Božjem daru Isusa, Krist reče "Otac moj daje vam kruh s neba" (v.32). U vrijeme kad je Isus govorio ove riječi, on je već bio 'sišao' u određenom smislu, da je bio poslan od Boga. Zbog toga, on je mogao također govoriti u prošlom vremenu: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao " (v.51). Ali on isto tako govori o 'silaženju' kruha s neba u obliku njegove smrti na križu: "Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta" (v.51). Pa tako imamo Isusa koji govori ovdje da je već sišao s neba, da je u toku 'silaska', i da još uvijek mora 'sići' u svojoj smrti na križu. Sama ova činjenica treba dokazati da se 'silazak' odnosi na Božjeg očitovanja Sebe, umjesto samo da se odnosi na Kristovu rođenju. Ovo je uvjerljivo dokazano sa svim starozavjetnim preporukama za Božjeg 'silaska' da ima upravo ovo isto značenje. Tako je Bog vidio ogorčenost Svojih ljudi u Egiptu, i 'sišao' je da ih izbavi kroz Mojsiju. On je vidio naše robovanje grijehu, i 'sišao' je ili Se očitovao, ispraćajući Isusa kao ekvivalent Mojsiju da nas izvede iz ropstva.