7.2 Djevičansko rađanje

Zapis Kristova začeća i rođenja ne dopušta ideju da je on fizički postojao prije toga. Oni koji drže lažni nauk 'triniteta' su dovedeni do zaključka da ih je u jednom trenutku bilo triju osoba na nebu, i onda je jedna od njih izčeznula i nekako se pretvorila u fetus u Marijinoj utrobi, ostavljajući samo dvije osobe na nebu. Mi smo vidjeli u Pismu da svo postojanje - uključujući i ono Božje - je postojanje u fizičkom, tjelesnom obliku. Stoga smo mi ostavljeni zaključiti iz 'preegzistencionalnom' vjerovanju da je Krist nekako fizički sišao s neba i ušao u Marijinoj utrobi. Cijela ova kompleksna teologija je sasvim izvan učenju Pisma. Zapis o Kristovu početku ne daje nikakva razloga misliti da je on fizički napustio nebo i ušao u Mariju. Nedostatak dokaza ovome je jedna velika 'alka koja nedostaje' u trinitarnom učenju.

Anđeo Gabriel se pojavio Mariji s porukom "začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega... Nato će Marija anđelu: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (tj. bila je djevicom). Anđeo joj odgovori: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji" (Lk.1:31-35).

Dvaput je istaknuto da će Isus biti Sin Božji u njegovu rođenju; očito Sin Božji nije postojao prije svoga rođenja. I opet, mnoga buduća vremena trebaju se zabilježiti - pr. "On će biti velik". Ako je Isus već bio u fizičkom postojanju kad je anđeo govorio te riječi Mariji, on bi već bio velik. Isus je bio "izdanak" Davidov (Otk.22:16), grčko 'genos' implicira da je Isus bio 'generiran iz' Davida.

ISUSOVO ZAČEĆE

Svetim Duhom (Božji dah/moć) djelujući nad nju, Marija je mogla začeti Isusa bez snošaja s muškarcem. Tako Josip nije bio stvarni otac Isusu. Mora biti shvaćeno da Sveti Duh nije osoba (vidi Studij 2); Isus je bio Sin Božji, ne Svetoga Duha. Zbog Božje upotrebe Svoga Duha nad Marijom "zato će to čedo i biti sveto" koje se rodilo od nje i nazvano "Sin Božji" (Lk.1:35). Upotreba riječi "zato" implicira da bez čina Svetoga Duha nad Marijinu utrobu, Isus, Sin Božji nije mogao doći u postojanju.

Da je Isus bio 'začet' u Marijinoj utrobi (Lk.1:31) je također dokaz da on nije mogao fizički postojati prije ovog vremena. Ako mi 'začnemo' ideju, ona počinje unutar nas. Isto je tako Isus bio začet unutar Marijine utrobe - on je počeo ondje kao fetus, upravo kao i svako drugo ljudsko biće. Ivan 3:16 najslavniji stih Biblije, bilježi da je Isus bio 'Jedinorođeni Sin' Bogu. Milijuni ljudi koji recitiraju ovaj stih ne uspijevaju promisliti o tome što on implicira. Ako je Isus bio 'rođen', on se počeo 'rađati' začećem u utrobi Marije. Ako je Isus bio rođen od svoga Oca Boga, to je jasni dokaz da je njegov Otac stariji od njega - Bog nema nikakva početka (Ps.90:2) i stoga Isus ne može biti Sami Bog (Studij 8 naširoko tumači ovu poentu).

Značajno je to da je Isus bio 'rođen' od Boga umjesto da je bio stvoren, kao što je bio Adam. Ovo objašnjava bliskost Božje povezanosti s Isusom - "Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio" (2Kor.5:19). Krist da je 'rođen' od Boga, umjesto da je tek stvoren iz praha, također pomaže objasniti njegovu prirodnu sklonost putovima svoga Oca Boga.

Is.49:5,6 sadrži proroštvo koje se tiče Krista kao svjetlu svijeta, koje je ispunio (Iv.8:12). On je opisan kako razmišlja o "Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga". Krista je znači 'sazdao' Bog u Marijinoj utrobi, kroz moć Svoga Svetog Duha. Marijina je utroba očito mjesto Kristova fizičkog porijekla.

Mi smo vidjeli u Studij 7.1 da Ps.22 prorokuje Kristove misli na križu. On odražava da ga je Bog "izvadio iz utrobe... Za tobom pristajem od rođenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj" (Ps.22:9,10). U vrijeme njegova umiranja, Krist se okrenu svome porijeklu - k utrobi matere svoje Marije, sazdan silom Božjom. Sam opis Marije u evanđelja kao "majka" Kristu samo po sebi uništava ideju da je postojao prije svoga rođenja Marijom.

Marija je bila obično ljudsko biće, s običnih ljudskih roditelja. Ovo je dokazano činjenicom da je ona imala rođaku, koja je rodila Ivana krstitelja, običnog čovjeka (Lk.1:36). Rimokatolička ideja da Marija nije bila obične ljudske prirode znači da Krist nije mogao biti oboje "čovječji sin" i "Božji sin". Ovo su njegove česte titule diljem Nova zavjeta. Bio je "čovječji sin" s obzirom da je imao potpuno ljudsku majku, i "Božji sin" zbog Božjeg čina nad Marijom kroz Svetog Duha (Lk.1:35), sa značenjem da je Bog bio njegov Otac. Ovaj prekrasni aranžman je poništovan ako Marija nije bila obična žena.

"Ko će čisto izvaditi iz nečista? Niko... šta je čovjek, da bi bio čist, i rođeni od žene, da bi bio prav?... i kako će čist biti rođeni od žene?" (Jov 14:4; 15:14; 25:4). Ovo stavlja mrlju na bilo kakvu ideju o nekom bezgrešnom začeću da je moguće, bilo o Mariji ili Isusa.

Marija da je "rođena od žene", od običnih ljudskih roditelja, morala je imati našu nečistu, ljudsku prirodu, koju je predala Isusu, koji "od žene bi rođen" (Gal.4:4). Jezik da je on bio "rođen" posredstvom Marije je daljnji dokaz da on nije mogao fizički postojati bez svoga rođenja njom. Diaglott upotrebljava u Gal.4:4 da je: "bio produciran od žene".

Zapisi evanđelja često pokazuju Marijinu ljudskost. Krist ju je morao ukoriti najmanje tri puta zbog nemanja duhovne percepcije (Lk.2:49; Iv.2:4); ona ne uspijeva razumjeti sva njegova kazivanja (Lk.2:50). Ovo je upravo ono što bi i očekivali od žene koja je bila ljudske prirode, čiji je sin bio Božji sin, i stoga duhovno perceptivniji od nje same, premda je on, isto tako, dijelio ljudsku prirodu. Josip je imao snošaja s Marijom nakon Kristova rođenja (Mt.1:25), i nema nikakva razloga misliti da oni nisu imali jednu normalnu bračnu vezu od tada pa nadalje.

Spominjanje Kristove "majke i braće njegove" u Mt.12:46,47 bi stoga impliciralo da je Marija imala drugu djecu nakon Isusa. Isus je bio samo "njezin prvorođeni". Katolička učenja da je Marija ostala djevicom i onda uzašla na nebo stoga nemaju apsolutno nikakvu biblijsku podršku. Kao ljudsko biće smrtne prirode, Marija bi ostarjela i umrla; osim toga mi čitamo u Iv.3:13, "Nitko nije uzašao na nebo". Činjenica da je Isus imao ljudsku prirodu (vidi Heb.2:14-18; Rim.8:3) znači da ju je njegova mati također morala imati, budući da ju je njegov Otac nije imao.