7.1 Starozavjetna proroštva o Isusu

Studij 3 je objasnio kako je Božja namjera spasenja ljudi bila usredotočena oko Isusa Krista. Obećanja koja je On učinio Evi, Abrahamu i Davidu su sva govorila o Isusu kao o njihovu doslovnom potomku. U stvari, cijeli Stari zavjet pokazuje prema, i prorokuje o, Kristu. Zakon Mojsijev, kojemu se Izrael trebao pokoravati prije Kristova vremena, uvijek je pokazivao k Isusu: "Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista" (Gal.3:24). Tako za blagdana Pashe, jedno se jagnje bez mane trebalo zaklati (2Moj.12:3-6); ovo je predstavljalo Isusovu žrtvu "Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta" (Iv.1:29 1Kor.5:7). Savršeno stanje koje se tražilo za žrtvovane životinje je pokazivalo k savršenom Isusovu karakteru (2Moj.12:5 cp. 1Pet.1:19).

Kroz Psalmama i prorocima Staroga zavjeta ima bezbroj proroštva o tome kakav bi bio Mesija. Ona su osobito usredotočena na opisivanju kako će on umrijeti. Odbijanje judizma da prihvati ideju o Mesiji koji umire jedino je zbog njihova nemara na ova proroštva, od kojih su nekoliko sada iznijeta:-

Starozavjetna proroštva	Ispunjenje u Krista
"Bože, Bože moj! zašto si me ostavio"? (Ps.22:1).	Ove su bile iste Isusove riječi na križu (Mt.27:46).
"svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, i govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi" (Ps.22:6-8).	Izrael je prezirao Isusa i ismijavao ga (Lk.23:35; 8:39); mašući glavama (Mt.27:39), i rekli su ovo dok je visio na križu (Mt.27:43).
"jezik moj prionu za grlo... probodoše ruke moje i noge moje" (Ps.22:15,16).	Ovo se ispunilo u Kristovoj žeđi na križu (Iv.19:28). Probadanje ruku i nogu se odnosi na fizičku metodu upotrebljavanu kod raspeća.
"Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb" (Ps.22:18).	Točno ispunjenje ovoga se nalazi u Mt.27:35.

Zamijeti da je Ps.22:22 osobito citiran da se odnosi na Isusa u Heb.2:12.

"Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje. Jer revnost za kuću tvoju jede me" (Ps.69:8,9).	Ovo dobro opisuje Kristov osjećaj otuđenosti od svoja židovska braća i svoje vlastite obitelji (Mt.12:47-49). Ovo je citirano u Iv.2:17
"Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom" (Ps.69:21).	Ovo se dogodilo dok je Krist bio na križu (Mt.27:34).

Cijelo Is.53 je značajno proroštvo Kristove smrti i uskrsnuća, čiji je svaki stih imao svoje jasno ispunjenje. Samo će se dva primjera dati:-

"kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih" (Ps.53:7).	Krist, Jaganjce Božje, je za vrijeme svog suđenja šutio (Mt.27:12,14).
"Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi pogreban s bogatijem" (Is.53:9).	Isus je bio raspnut sa zločincima (Mt.27:38), ali bi ukopan u grobu bogata čovjeka (Mt.27:57-60).

Nije ni čudo da nas Novi zavjet podsjeća da su "zakon i proroci" Staroga zavjeta temelj našega razumijevanja o Kristu (Djela 26:22; 28:23; Rim.1: 2,3; 16:25,26). Sam je Isus upozorio da ako ispravno ne shvatimo "Mojsija i Proroke", ne možemo razumjeti njega (Lk.16:31; Iv.5:46,47).

Da je zakon Mojsijev pokazivao prema Kristu, i da su proroci prorokovali o njemu, treba biti dovoljan dokaz da Isus nije postojao fizički prije svoga rođenja. Lažni nauk Kristova fizičkog 'preegzistiranja' prije rođenja čini besmislenim ponavljana obećanja da će on biti sjeme (potomak) Evino, Abrahamovo i Davidovo. Ako je već bio u postojanju gore na nebu u vrijeme ovih obećanja, Bog bi bio neispravan u obećavanju ovim ljudima potomka koji bi bio Mesija. Isusovo rodoslovlje, zapisano u Mt.1 i Lk.3, pokazuje kako je Isus imao rodovnika koji se proteže unazad do onih ljudi kojima je Bog učinio obećanja.

Obećanje Davidu o Krista ne dopušta njegovo fizičko postojanje u vrijeme kad je obećanje učinjeno: "podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje... Ja ću mu biti otac, i on će mi biti Sin" (2Sam.7:12,14). Zamijeti buduće vrijeme upotrijebljeno ovdje. Budući da će Bog biti Otac Kristu, nemoguće je da bi Sin Božji već mogao postojati u vrijeme kad su obećanja načinjena. To da ovo sjeme "će izaći iz utrobe tvoje" pokazuje da je trebao biti doslovni, fizički potomak Davidov. "Zakle se Gospod Davidu u istini... od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu" (Ps.132:11).

Salomon je bio primarno ispunjenje obećanja, ali pošto je već bio fizički u postojanju u vrijeme ovog obećanja (2Sam.5:14), glavno ispunjenje ovog obećanja da će David imati fizičkog potomka koji će biti Božji Sin, mora se odnositi o Kristu (Lk.1:31-33). "Ću podignuti Davidu klicu pravednu" (Jer.23:5) - tj. Mesiju.

Slična buduća vremena su upotrebljavana u drugim proroštvima o Krista. "Proroka ću im (Izraelu) podignuti... kao što si ti (Mojsije)" (5Moj.18:18) je citiran u Djela 3:22,23 koji opisuje "Proroka" kao Isus. "Djevojka (Marija) će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo" (Is.7:14). Ovo je jasno bilo ispunjeno u Kristovu rođenju (Mt.1:23).