Osvrt 22: Povijesni Isus

Ako, kao što neki tvrde, nema dokaza da je Isus iz Nazareta ikad postojao, onda je samo postojanje kršćanstva teško objasniti. Užasno mnogo se traži u očekivanju bilo koga da vjeruje da su milijuni ljudi u zadnjih 2000 godina osnivali svoja vjerovanja u nekog koji nije nikada postojao, i imali tako silnu vjeru u nj da su bili potaknute širiti svoju vjeru u njega po svijetu, često po riziku proganjanja i smrti. Kršćani i Židovi uglavnom nemaju poteškoća prihvatiti da je Muhamed nekoć živio, dok odbacuju njegove tvrdnje i učenje. Uistinu mi prihvatamo da su najslavniji povijesni karakteri postojali bez zahtijevanja kritičkog osvrta u dokaze. Česte analize su pravljene o široko prihvaćenih povijesnih događaja, pr. da se bitka kod Hastingsa dogodila 1066, i našli su da je do konkretnih dokaza relativno teško doći.

Činjenica da neki tako silno niječu samo postojanje Isusa iz Nazareta je sigurni nagovještaj pretjerane reakcije, želja da se nađe prikladan izgovor ne suočavanja s razlozima za prihvaćanja njegova Mesijanstva. Ovo se pokazuje naročito istinito kad se shvati da su sami rani Židovi prihvatili da je osoba zvana Isus postojala u 1 stoljeću. Slijedeći povijesni dokazi o postojanju Isusa iz Nazareta pokazuju da se ni u kom slučaju on ne može otpremiti kao teološku invenciju ljudi. Prilično je korisne informacije u ovom dijelu sakupljeno iz 'Ancient Evidence For The Life Of Jesus' Garyja Habermasa.

1) Tacit je bio rimski povjesničar čije dvije velike knjige o 1 stoljeću ("Annals" i "Histories") obje spominju Isusa i kršćanstva. On je napisao u 'Analima' (oko 115 n.e.):

"Omražena klasa zbog svojih odvratnosti, od naroda su nazvani kršćani. Krist, po kome je nastalo i ime, je pretrpio ekstremnu kaznu za vrijeme vladavine Tiberija u rukama jednog od naših prokuratora, Pontije Pilata".

Imperator Tiberij je vladao od 14-37n.e., za čijeg je perioda Krist ubijen, prema ovom zapisu. Tacit također opisuje kako su vjerovanja ove grupe "Izbila ne samo u Judeji, prvotni izvor (ovih ideja), nego čak i u Rimu", on nastavlja s opisivanjem kako su kršćani bili opće omraženi, i mnogi ubijeni u Rimu. Sve se ovo slaže s novozavjetnim zapisom o Isusu, učenici i apostoli prvo su širili svoje učenje Judejom, i onda kroz rimskim svijetom, uključujući i Rim, s velikim otporom na njih.

2) Suetonij, drugi jedan rimski povjesničar, komentirao je o vladavini Klaudija (41-54 n.e.): "Stoga jer su Židovi u Rimu stvarali neprestane nemire poticani Krestom, on (Klaudije) ih je otjerao iz grada". "Krest" je drugo sloviranje za "Krist". Slučajno, Djela 18:2 opisuje kako je židovski par imenom Akvila i Priscila morao napustiti Rim zbog progona Židova. Suetonij komentira kasnije o progonu kršćana u vrijeme Nerona: "Nakon velikog požara u Rimu... Kazne su također dosuđivane i kršćanima, sekta koja ispovijeda novo i štetno religiozno vjerovanje". Ova preporuka o postojanju grupe zvanoj "kršćani" u 1 stoljeću sugerira da je osoba zvana "Krist" postojala ranije u tom stoljeću.

3) F.F.Bruce ("Christian Origins" pp.29,30) povlači pažnju činjenici da ima preporuka o povijesti istočnog Mediterana pisana od povjesničara zvanog Talij oko 52 n.e. Bruce pokazuje drugdje ("The New Testament Documents", p.113) da je učenjak po imenu Julij Afrikanij citirao Talija, ismijavajući njegov opis tame za Isusova raspeća da je zbog pomrčine sunca. Ovo sugerira da je Talij pisao na račun raspeća Isusova koje je nastalo nekoliko godina prije njegova pisanja povijesti u 52 n.e.

4) Plinije, rimski vladin službenik, opširno spominje postojanje veoma aktivne grupe ljudi zvane kršćani u kasnije godine 1 stoljeća. Za njihovo držanje rekvijema on ukazuje: "Oni su imali običaj sretati se određenog dana prije no se obdani, kad su pjevali naizmjeničnim stihovima himnu Kristu" ("Letters of Pliny", prevedeno od W.Melmoth, Vol.2, X:96). Rimski imperatori Trajan i Hadrijan obojica su spomenuli problem spravljivanja s kršćanima. Za preporuke o tome, vidi "Letters of Pliny", Vol.2, X:97 i Eusebius' Ecclesiastical History, IV:IX odnosno. Postojanje ove grupe još od 1 stoljeća i njihovu izvanrednu istrajnost za vrijeme progona bi sugeriralo da su oni bili sljedbenici istinskog povijesnog karaktera koji je živio u 1 stoljeću.

5) Talmud, židovska sveta knjiga, u Sanhedrin 43a govori o Isusovoj smrti. Potvrđeno je da ovaj dio Talmuda datira od ranog perioda kompilacije te knjige (tj. 70-200 n.e.):

"Te večeri za pashu Ješu (Isus) bi obješen. Četrdeset dana prije no se dogodilo smaknuće, glasnik je išao naprijed i vikao, 'On će biti kamenovan jer je vršio čarobnjaštvo i privukao je Izraela u odmetništvu. Bilo tko koji može reći što u njegovu korist, neka istupi naprijed'. Ali pošto ništa nije bilo iznijeto u njegovu korist on bi obješen te večeri za pashu".

"Obješen" može biti idiom za raspeće - tako se koristi u Novom zavjetu (Gal.3:13; Lk.23:39). Ovaj pasus opisuje da su Židovi htjeli Isusovo kamenovanje (suglasno Mojsijevom zakonu, vjerojatno?), ali spominje da je bio zaista obješen. Objašnjenje ovome je dano u novozavjetnom opisu o tome kako su Židovi morali koristiti rimski zakon u izvršavanju Isusove smrti - koje bi bilo vješanjem.

Sanhedrin 43a također opisuje kako su pet Isusova učenika bila osuđena kaznom smrti, opet pokazujući da su Židovi tradicionalno vjerovali u postojanju povijesnog Isusa. Sanhedrin 106b čak veli da je Isus bio u dobi od 33 godina kad je umro; točno koliko i traži Novi zavjet. Maier ("First Easter", pp.117,118) citira židovskoga dokumenta "Toledoth Jesu" iz 5 stoljeća, koji tvrdi da su učenici pokušali ukrasti Isusovo tijelo nakon njegove smrti, ali jedan je vrtlar po imenu Juda čuo o njihovim planovima i premjestio je Isusovo tijelo drugdje, uručivši ga kasnije Židovima. Justin Martyr pisujući u 150 n.e. bilježi da su Židovi poslali posebne glasnike da tvrde da je Isusovo tijelo bilo ukradeno ("Dialogue with Trypho",108), i Tertullian ("On Spectacles",30) ima slični prikaz kad je pisao u 200 n.e.

Zajedno ovi strukovi dokaza pokazuju da su Židovi ranih stoljeća n.e. vjerovali u postojanju i nasilnoj smrti povijesnog Isusa.

6) Grčki dramopisac Lukijan, pisujući u 2 stoljeću, ismijava kršćane koji "štuju čovjeka do dana današnjeg (koji) bi raspnut" (Lucian, The Death of Peregrine, 11-13, u "The Works of Lucian", Vol.4, prevedeno od Fowler i Fowler).

7) Josifij je najpoznatiji povjesničar 1 stoljeća. U svojim "Antiquities", pisane 90-95 n.e. on spominje Jakova, "brat Isusu kojeg su zvali Krist". On također govori u drugom dijelu iste knjige riječima koje jasno potvrđuju novozavjetnu sliku o Isusu:

"Otprilike u ovo vrijeme Isus, mudar jedan čovjek... Jer činio je začuđujuća djela... On je bio Krist... pojavio im se živ trećega dana, kao što su božanstveni proroci pretkazali ove i deset tisuća drugih čudesnih stvari o njemu".

Tako pokazujući je ovaj pasus da su neki tvrdili da je umetnut. Da ipak postoji razlog za upotrebu ovog pasusa u podršci prepirke da je bilo čovjeka zvana Isus iz Nazareta koji je živio u 1 stoljeću je snabdjeno sa slijedećim razmatranjima:

-Eusebius (Ecclesiastical History,1:XI) citira ovoga dijela Josifija.

-Ugledni učenjaci podržavaju ovo prvo čitanje za izvorno, i mogu pokazati da je ovaj dio pisan istim stilom kao i ostalo Josifijevo djelo (Vidi Daniel Rops, "The Silence of Jesus' Contemporaries", p.21; J.N.D. Anderson, "Christianity: The Witness of History" p.20; F.F.Bruce,"The New Testament Document" pp.108,109).

-Nema nikakva tekstualnog dokaza da je ovo umetak.

-Profesor Schlomo Pines tvrdi da je arapsko izdanje Josifijeva djela ustanovljeno što je skoro sigurno za izvorno. Gore navedeni pasusi se pojavljuju ondje, ali bez očitih naučnih izjava o Isusova uskrsnuća i Mesijanstva koje su načinjene u gornjem izvodu. Ovo izgleda logično, budući da je Josifij bio Židov. Pines je prvo objavio svoje nalaze javno u člancima u "The New York Times", Feb.12 1972, gdje citira raspravljani pasus Josifija o Isusu iz arapskog prijevoda: "Otprilike u ovo vrijeme bio je jedan mudar čovjek po imenu Isus. Bio je dobrog vladanja i poznat po kreposnosti. I mnogi su ljudi iz Židova i drugih naroda postali njegovi učenici. Pilat ga je osudio na raspeće i smrt. I oni koji su postali njegovi učenici nisu ostavili njegova sljedbeništva. Oni su izvijestili da im se on ukazao tri dana nakon svoga raspeća i da je bio živ; dakle, on je možda bio dotični Mesija kojemu su proroci nabrojavali čuda".

Ovaj se prikaz krasno podudara s onim iz Novoga zavjeta.