Osvrt 21: Rat na nebu

Otk.12:7-9: "I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi".

NARODNA INTERPRETACIJA:-

Ovo je jedan od najpoznatijih pasusa upotrebljavan da sugerira da je bilo bune na nebu između anđela, ishodeći u to da su đavo i njegovi anđeli izbačeni dolje na zemlju, gdje su, u obliku zmije, počeli stvarati nevolju i grijeh na zemlju.

KOMENTARI:

1. Sve što smo naučili dosada u ovaj studij mora se dovesti da izdrži ovoga pasusa. Mi smo vidjeli da anđeli ne mogu griješiti i da ne može biti nikakve bune na nebu. Tako ovaj pasus - koji je jedinstven iz svoje vrste - mora se tumačiti na način koji ne upliće anđele da griješu ili da ima grešnih anđela koji tjeraju ljude da griješu na zemlji, budući da grijeh dolazi iznutra nas, ne izvan nas (Mk.7:20-23).

2. Zmija je zbačena s neba, implicirajući da je izvorno bila ondje. Ali doslovna je zmija u Edenu bila stvorena od Boga iz praha zemaljskog (1Moj.1:24-25). Nema nikakve implikacije da je đavo sišao s neba i ušao u zmiju.

3. Pažljivo zamijeti da ovdje nema nikakve preporuke za anđeli da griješe ili se bune protiv Boga, jedino za rat na nebu. Nema nikakve mogućnosti netko da se bori protiv Boga na Nebu: "Nitko se ne može suprostaviti onome što činim Ja" (5Moj.33:39 G.N.B.).

4. Nakon drame vs.7-9, v.10 veli da bi "glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim". Ako vs.7-9 nastaje na početku svijeta, prije vremena Adama i Eve, kako bi se moglo reći da je nakon pada sotone došlo spasenje i kraljevstvo Božje? Nakon Adamova grijeha, čovječanstvo je počelo svoju tužnu povijest robovanja grijehu i neuspjehu - stanje koje se teško može opisati kao "spasenje" i kraljevstvo Božje. Ima veselja da je đavo - tužitelj - zbačen dolje na zemlju. Zbog čega bi bilo veselja ako je njegov dolazak na zemlji bio početak grijeha i nesreće za čovjeka? Ako se pad s neba na zemlju shvati figurativno umjesto doslovno, da predstavlja pad s autoriteta (kao u Is.14:12; Jer.51:53; Plač 2:1; Mt.11:23), mnogo više smisla može dati sve ovo. Ako se sve ovo dogodilo prije Adamova vremena, ili bar prije pada čovjeka, kako je đavo mogao optuživati "braću našu", budući da ona nisu onda postojala?

5. Ništa ne ukazuje da se sve ovo dogodilo u vrtu Edena. Bitna poenta je učinjena u Otk.1:1 i 4:1 - da je Otkrivenje proroštvo o "ono što se ima dogoditi ubrzo". Stoga nije to opis o onome što se dogodilo u Edenu, nego proroštvo o stvari koje će se dogoditi u neko vrijeme nakon prvog stoljeća, kad je Otkrivenje dano od Isusa. Svatko istinski pokoran Riječi će uvidjeti da ovaj argument sam po sebi isključuje sve pokušaje aludiranja Otk.12 na vrt Edena. Isto tako se mora odgovoriti na pitanje zašto je identitet đavola i informaciju o tome što se dogodilo u Edenu trebalo biti rezervirano do koncu Biblije prije nego se otkrije.

6. "Zmaj veliki, Stara zmija" (Otk.12:9). Zmaj je imao "sedam glava i deset rogova" (v.3), stoga nije doslovno bio ta zmija. To što je nazvan "Stara zmija" pokazuje da je imao odlike te zmije u Edenu, u smislu da je izmamnik, kao što je bila zmija. Slično, "žalac je smrti grijeh" (1Kor.15:56), ali to ne znači da je smrt doslovna zmija. Ima odlike zmije, kroz povezanost s grijehom.

7. Đavo je bio zbačen dolje na zemlju i je bio krajnje agresivan "znajući da ima malo vremena" (v.12). Ako je đavo bio izbačen dolje u Edenu, on je imao priliku mučiti čovjeka kroz cijelu njegovu dugu povijest - što jedva da je - "malo vremena" u kome će razarati i pustošiti.

8. Kako je đavo mogao zavoditi "svega svijeta" (v.9) prije no je zbačen s neba, budući da nije bilo nikog u svijetu prije Adama?

9. V.4 veli da je zmaj povukao repom trećinu nebeskih zvijezda na zemlju. Ako se ovo čita doslovno - a Otk.12 mora se čitati doslovno u podršci narodnoj interpretaciji - uspravna veličina zmaja je neizmjerna - trećina čitava univerzuma (ili bar solarnog sistema) može stati samo na njegovu repu. Nema načina da planet zemlja bude dovoljno velik da sadrži ovakvo golemo stvorenje opruženo nad njim. Većina zvijezda su veće no naša zemlja - kako se onda trećina njih može prizemljiti na zemlju? Procjenjeno je da bi se trećina zvijezde proteglo oko pet trilijuna milja. Tako dugi bi zmajev rep trebao biti! I pripomni da se sve ovo dogodilo, ili će se dogoditi, nakon prvog stoljeća n.e. kada je ovo proroštvo dano.

10. U pogledu ove i mnogo drugih stvari u Otk.12 (i cijelog proroštva) koje su naprosto nemoguće za bilo kakvo doslovno ispunjavanje, ne iznenađuje da nam je prije svega rečeno (Otk.1:1) da je ovo poruka koja je "označ(ena)" - tj. stavljena u jezik znake, ili simbola. Kao da ističe ovo u kontekstu Otk.12, Otk.12:1 opisuje kasniju radnju kao "znamenje veliko" ("veliki znak" A.V. margin).

11. U čitanju o tome što đavo radi kad je na zemlji, nema opisa da on tjera ljude na grijeh; uistinu, vs.12-16 pokazuju da je đavo bio neuspješan u svoje pokušaje da stvara nevolje na zemlji čim je pristigao ondje. Ovo proturječi narodnoj interpretaciji.

12. Jedno od ključnjih pitanja u razumijevanju da li ovaj pasus podržava ideju o doslovnom ratu na nebu, je da li je "nebo" o kome se govori ovdje doslovno ili figurativno. Mi smo ranije objasnili da se "nebo" može figurativno odnositi na mjesto autoriteta. Pošto je Otkrivenje takva jedna simbolična knjiga, mi bi očekivali ovo da je slučaj ovdje.

Žena iz v.1 je "odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda". Ova nebeska tijela, kao i žena, očito obješeni na nebo, ne mogu biti doslovni. Ona ne može doslovno biti odjevena suncem, ili imati zvijezde velike poput zemlje na njezinoj doslovnoj glavi.

Drugi se znak pojavljuje na nebu u v.3 - crveni zmaj. Ovo se uobičajeno uzima za doslovno nebo, ali zašto bi, budući da se o istom nebu govori u v.1 a to je jasno figurativno? V.4 pokazuje zmaja da obara trećinu zvijezda nebeskih na zemlju. Mi smo vidjeli da zbog veličine zvijezda i zemlje, ovo se ne može odnositi na doslovne zvijezde ili nebo. Kraljevstvo Božje se treba uspostaviti na zemlju (Dan.2:44; Mt.5:5), što ne bi bilo moguće ako se zemlja uništi (što bi se dogodilo) od velikih zvijezda da padaju na njoj.

Žena je na "nebu" onda rodila njezino dijete, koje "bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu" (v.5). Božje je prijestolje na nebu. Ako je žena već bila na nebu, zašto bi njezino dijete trebalo biti "uzeto" na nebu? Ona je morala biti simbol nečega na zemlji, premda u figurativnom "nebu". Zatim ona "pobježe u pustinju" (v.6). Ako je ona bila u doslovnom nebu, ovo znači da ima pustinje na nebu. Daleko je pogodnije da je ona u figurativno nebesko mjesto, i onda da pobjegne u doslovnu ili figurativnu pustinju na zemlji.

Mi zatim dolazimo do v.7 - "nasta rat na nebu". Sve druge preporuke na "nebo" u Otkr.12 pošto su figurativne, izgleda jedino dosljedno da je ovo bio rat u jednom figurativnom nebu. Ovo mora biti slučaj, pošto ne može biti nikakve bune ili grijeha u doslovnom nebu (Mt.6:10; Ps.5:4,5; Av.1:13). Općenito gledište tvrdi da su zli anđeli zaključani u paklu; ali ovdje su oni na nebu. Oni stoga nisu doslovni anđeli.

Prisutni pisac ponekad pita one koji vjeruju pravoslavnoj ideji o đavlu slijedećim pitanjem: 'Možeš li mi dati kratak biblijski prikaz đavola, suglasno tvojem tumačenju biblijskih pasusa?'

Odgovor je veoma proturječan. Prema 'pravoslavnom' shvaćanju, odgovor treba biti nešto poput ovog:

a) Đavo je bio anđeo na nebu koji je bio izbačen u edenskom vrtu. On je bio bačen na zemlju u 1Moj.1.

b) On je navodno došao na zemlju i oženio se u 1Moj.6.

c) U vrijeme Jova o njemu se veli da ima pristupa na nebo i zemlju.

d) Do vremena Is.14 on je izbačen iz neba na zemlju.

e) U Zah.3 on je opet na nebo.

f) On je na zemlju u Mt.4.

On je "izbačen" u vrijeme Isusove smrti, prema narodnom gledištu o "knezu ovoga svijeta" da je bio "izbačen" u to vrijeme.

g) Ima jedno proroštvo da je đavo 'izbačen' u Otk.12.

h) Đavo je 'okovan' u Otk.20, ali on i njegovi anđeli su bili okovani u Postanku, prema uobičajenom gledištu Jude v.6. Ako je bio vezan "vječnim okovima" onda, kako je opet okovan u Otk.20?

Od ovoga treba biti očito da narodno gledište da je đavo izbačen iz neba zbog grijeha ne može biti istina, gledajući da je on opisivan kao da je još uvijek na nebu nakon svake pojave 'izbacivanja'. Bitno je razumjeti oboje 'nebo' i đavola u figurativnom smislu.

PREDLOŽENA OBJAŠNJENJA 1. Pokušaj da se rasčlani ovo poglavlje sasvim je izvan djelokruga naših sadašnjih bilješka. Potpuno objašnjenje ovih pasusa zahtijeva razumijevanje cijele knjige Otkrivenja kako bi se doveli u kontekst.

2. Sukob u figuratvnom nebu - tj. mjesta autoriteta - je stoga bio između dvije moćne grupe, svaka sa svojim sljedbenicima, ili anđelima. Sjeti se da smo pokazali da su đavo i sotona često povezani s rimskim ili židovskim sistemom.

3. Da đavo-zmaj predstavlja neku vrstu političke moći je ukazano time što ima na "glavama... kruna" (v.3). Otk.17:9,10 također komentira o ovom zmaju: "Tu se hoće mudre pameti!" - tj. ne pokušavaj shvatiti ovu životinju za doslovna stvora -"Sedam glava sedam je bregova... (to su) sedam kraljeva". Jedan od kraljeva će nastaviti "zamalo" možda povezuje s tim da đavo-zmaj "ima malo vremena" u Otk.12:12.