6.3 Demoni

Prethodna dva dijela su objasnila zašto mi ne vjerujemo da đavo ili sotona mogu biti osobno biće ili čudovište. Ako prihvatimo da nema takva bića, onda sa sigurnošću slijedi da demoni, za kojih se drži da su sluge đavlu, također ne postoje. Mnogi ljudi izgleda misle da nam Bog daje sve dobre stvari u životu, a da nam đavo i njegovi demoni daju loše stvari, i uzimaju dobre stvari koje nam Bog daje.

Biblija jasno uči da je Bog izvor svih sila (vidi Studij 6.1), i da je On odgovoran za obje dobre i loše stvari u naše živote:-

"Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja 'gospod činim sve to", Is.45:7;

"Jer siđe zlo od Gospoda do vrata Jerusalimskih", Mih.1:12;

"Hoće li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrči uplašen? Hoće li biti nesreća u gradu, a Gospod da je ne učini?" Amos 3:6.

Stoga kad dobijamo nevolje, trebamo prihvatiti da one dolaze od Boga, ne da okrivljavamo đavla ili demone. Jov je bio čovjek koji je izgubio mnogo dobrih stvari s kojima ga je Bog blagoslovio, ali on ne reče, "Ovi demoni mi oduzeše sve što mi je Bog dao". Ne; čuj što on reče:-

"Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno ime Gospodnje"*1:21

"dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati?" *Jov 2:10.

Čim jednom shvatimo da su sve stvari od Boga, kad imamo probleme u životu možemo se moliti Bogu da ih skloni, ako On to ne učini, možemo biti sigurni da nam ih On daje kako bi razvili naš karakter i za naše dugoročno dobro:-

"Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, (On ne demoni) šiba sina koga voli. Poradi vašeg odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na koju su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca" (Heb.12:5-8).

BOG: IZVOR SVIH MOĆI

Bog je izvor svih moći:-

"Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga (heb. riječ za 'bog' u stvari znači 'moć')" - Is.45:5;

"Ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne", veli Bog - Is.44:8;

"Gospod (je) Bog, i...nema drugoga osim njega" - 5Moj.4:35.

Ovakvi se stihovi pojavljuju povremeno kroz Bibliju. Bog je izvor svih moći i jedini Bog, On je stoga ljubomorni Bog, kao što nas On često podsjeća (pr. 2Moj.20:5; 5Moj.4:24).

Bog postaje ljubomoran kad Njegov narod počne vjerovati u druge bogove, ako Mu kažu, 'Ti si veliki Bog, moćan Bog, ali u stvari vjerujem da ipak ima nekih drugih bogova osim Tebe, čak iako nisu tako moćni kao Ti'. Zato mi ne možemo vjerovati da postoje demone ili đavo uporedo s istinskim Bogom. Ovo je upravo pogreška koju je Izrael učinio. Mnogo od Staroga zavjeta je utrošeno u pokazivanju kako je Izrael neudovoljavao Bogu time što je vjerovao u druge bogove kao u Njega. Mi ćemo vidjeti iz Biblije da "demoni" u koji ljudi vjeruju danas su upravo kao te lažne bogove u koje je Izrael vjerovao.

DEMONI SU IDOLI

U 1Kor., Pavao objašnjava zašto kršćani ne trebaju imati ništa s idolskim obožavanjem ili vjerovanjem u takve stvari. U biblijska vremena su ljudi vjerovali da su demoni mali bogovi koji se mogu obožavati da bi spriječili dolazak problema u njihov život. Oni su stoga načinili modele demona, koje bijahu isti kao idole, i obožavali ih. Ovo objašnjava zašto Pavao koristi riječi "demon" i "idol" promjenljivo u njegovu pismu:-

"Pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji... Ako vam tko reče: To je žrtvovano (idolima), ne jedite poradi... savjesti... onoga drugoga" (1Kor.10:20,28). Pa tako su demoni i idoli efektivno isti. Zabilježi kako Pavao veli oni su žrtvovali "demonima (idolima)" a ne Bogu, i pošto ima samo jednog Boga, slijedi da demoni nemaju nikakvu stvarnu moć uopće, oni nisu bogovi. Poenta je uistinu dovedena u našem pravcu u 1Kor.8:4:-

"Dakle u pogledu... mesa (izv. "stvari") žrtvovana idolima, znamo: nema idola (ekvivalent demona) na svijetu i nema Boga do Jednoga". Idol, ili demon, uopće ne postoje. Ima samo jednog istinskog Boga, ili moć, u svijetu. Pavao nastavlja (vs.5,6):-

"Jer sve kad bi i bilo nazovibogova... kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"-(upravo kao što ljudi danas vjeruju u mnoge vrste demona - jedan demon čini da izgubiš posao, drugi čini da te ostavi supruga, itd.)- nama (istinskim vjernicima) je jedan Bog, Otac, od koga je sve (oboje dobro i loše, kao što smo vidjeli od ranijih preporuka)".

Daljnji dokaz da su ljudi u novozavjetna vremena vjerovali da su demoni bili idoli ili 'bogovi' je nađen u Djela 17:16-18; ovo opisuje kako je Pavao propovijedao u Ateni, koji bijaše "grad pun idola", i stoga su štovali mnoge različite idole. Nakon slušanja Pavlova propovijedanja evanđelja ljudi su rekli, "Navješćuje, čini se, neke tuđe (tj. nove) bogove (demone). Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće". Tako su ljudi pomislili da su "Isus" i "uskrsnuće" bili novi demoni ili idoli koji im bijahu objašnjavani. Ako pročitaš ostatak poglavlja, vidjet ćeš kako Pavao nastavlja s učenjem istine ovim ljudima, i u v.22 on veli, vi ste "veoma bogoljubni" (doslovno: predani štovanju demona) i on objašnjava kako Bog nije prisutan u njihovih demona, ili idola. Sjeti se da je Bog jedini izvor moći. Ako On nije u demone, onda demoni nemaju nikakvu moć jer nema drugog izvora moći u ovom univerzumu - tj. oni ne postoje.

STAROZAVJETNI SU 'DEMONI' BILI IDOLI

Opet u Starom zavjetu, ima više dokaza da su "demoni" isto što i idoli. 5Moj.25:22-28, 59-61 su pretkazali da će duševna bolest biti jedna od kazni štovanja idole/demone. Ovo objašnjava povezanost demona s duševnom bolesću u Novom zavjetu. Ali neka je zabilježano da je jezik o demonima povezan s bolesću, ne grijehom. Mi ne čitamo da Krist istjeruje demone zavisti, ubojstava itd. Također se mora zabilježiti da Biblija govori o ljudi koji imaju demona/bolest, umjesto da govori da su demoni uzrokovali bolest. Značajno je to da je grčka verzija Starog zavjeta (Septuagint) upotrijebila riječ 'daimonion' za "idola" u 5Moj.32:17 i Ps.106:37; ova je riječ prevedena "demon" u Novom zavjetu. Ps.106:36-39 opisuje greške Izraela i izjednačuje idole Kanaana s demonima:-

"Stadoše (Izrael) služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima (izv. "demonima"). Prolivaše krv pravu; krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim... Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim.

Prilično jasno demoni su tek drugo ime za idole. Njihovo štovanje demona je opisano od Boga kao štovanje 'djela svojih' i 'postupanje svoje' jer je njihovo vjerovanje u demone bilo ishod ljudske imaginacije; idole koje su oni stvorili bijahu vlastita 'djela njihova'. Pa tako oni koji vjeruju u demone danas vjeruju u stvari koje su izmišljene od ljudi, ljudska tvorevina, umjesto onomu što nas je Bog naučio.

5Moj.32:15-24 opisuje tek kako se gnjevi Bog kad Njegovi ljudi vjeruju u demone: Izrael "prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima (izv. "demonima"), ne Bogu, bogovima, kojih nijesu znali... kojih se nijesu strašili oci vaši... I reče (Bog): sakriću od njih lice svoje... jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama... Zgrnuću na njih zla".

Pa tako Bog opisuje demone da su isto što i idoli, gadovi i taštine - stvari u koje je zaludno vjerovati, koje ne postoje. Vjerovanje u demone pokazuje nedostatak vjere u Boga. Nije lako imati vjeru da Bog snabdjeva sve, i dobro i loše u životu. Lakše je misliti da loše stvari dolaze od nekog drugog, jer jednom kad kažemo da dolaze od Boga, onda trebamo imati vjeru da će ih Bog odnijeti ili da će nam one na koncu biti od koristi.

NOVOZAVJETNI DEMONI

Ali, možeš reći, "A što sa svim tim pasusima u Novom zavjetu koji jasno govore o demonima?"

Jedno moramo razjasniti: Biblija ne može proturječiti samu sebe, ona je Riječ Svemoćnoga Boga. Ako je nama jasno rečeno da nam Bog donosi naše probleme i da je On izvor svih moći, onda nam Biblija ne može isto tako govoriti da nam demoni - mali bogovi oprečni Bogu - donose ove stvari. Značajno je to da se riječ "demoni" pojavljuje tek četiri puta u Starom zavjetu i uvijek opisuje idolsko štovanje, ali se pojavljuje mnogo puta u zapise evanđelja. Mi predlažemo da je to stoga što u vrijeme kad su pisana evanđelja, govor je dana bio reći za neku bolest koja se nije mogla razumjeti da je bila krivica demona. Ako demoni doista postoje i su odgovorni za naše bolesti i probleme, onda bi čitali više o njima u Starom zavjetu. Ali mi uopće ne čitamo ondje o njima u ovom kontekstu.

DEMONI U NOVOM ZAVJETU

Kazati da su demoni istjerani iz nekog je isto što i reći da je bio izliječen od duševnu bolest ili bolest koja nije bila shvaćena u to vrijeme. Ljudi koji su živjeli u 1 stoljeću običavali su kriviti za sve što nisu mogli shvatiti izmišljena bića zvana 'demone'. Duševna je bolest bila teška za razumijevanje s njihova nivoa znanja iz medicine, ljudi su govorili o pogođenima kao o 'opsjednutima'. U starozavjetna vremena, jedan zao ili nečist duh je ukazivao na poremećeno duševno stanje (Sud.9:23; 1Sam.16:14; 18:10). U novozavjetna vremena, govor o zloduhu/ opsjednutost se odnosio na one koji pate od duševnu bolest. Povezanost između demona i bolesti je pokazana od slijedećeg: "doniješe (mu) mnoge opsjednute. On (Isus) izagna duhove riječju... da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku (u Starom zavjetu): On slabosti naše uze i boli ponese" (Mt.8:16,17). Tako ljudske slabosti i bolesti su isto što i opsjednutost "demonima" i "zlodusima".

Ljudi su mislili da je Isus lud i rekli su to mora biti jer on ima demona - "Zloduha ima pa mahnita" (Iv.10:20; 7:19,20; 8:52). Oni su stoga vjerovali da demoni uzrokovaju ludilo.

OZDRAVLJENJE BOLESNIH

Kad su bili izliječeni, za "opsjednutih" se ljudi govorilo da su se vratili "zdrave pameti" - Mk.5:15; Lk.8:35. Ovo implicira da je biti "opsjednut" bio drugi način reći da je netko duševno nezdrav - tj. ne pri zdravoj pameti. Za one "opsjednute" se govorilo da su "ozdravljeni" ili "izliječeni" - Mt.4:24; 12:22; 17:18 - i implicira da je opsjednutost drugi način za opisivanje bolesti.

U Lk.10:9 Isus reče svojim 70 apostola da idu i "liječe bolesnike", što oni i učiniše. Oni su se vratili i rekli, v.17 "i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime" - i opet su demoni i bolesti izjednačeni. Ponekad su apostoli liječili ljude u ime Isusa i ovdje imamo primjer toga (vidi i Djela 3:6; 9:34).

GOVOR DANA

Tako mi vidimo da je u Novom zavjetu bio govor dana opisati nekog za opsjednutim ako je bio duševno bolestan ili imao neku bolest koju nitko nije razumijevao. Suvremeno rimsko i grčko kulturno vjerovanje je bilo da su demoni opsjedali ljude, i time uzrokovali duševnu bolest. Oni 'krsćani' koji vjeruju u postojanje demona efektivno govore da su suvremena poganska vjerovanja u ovoj oblasti bila savršeno ispravna. Biblija je pisana jezikom kojeg ljudi mogu razumjeti. To što koristi govor dana ne znači da su ona ili Isus vjerovali u demone. Na isti način u engleskom mi imamo riječ "lunatic" za opisivanje nekog koji je duševno bolestan. Doslovno to znači netko koji je "udaren mjesecom". U minulim godinama ljudi su običavali vjerovati ako osoba ode van šetajući se noću za jasna mjeseca, ona može dobiti udar mjesečev i postane duševno bolesna. Mi koristimo tu riječ "lunatic" danas da opišimo nekog koji je lud, ali to ne znači da vjerujemo da je ludilo uzrokovano mjesecom.

Ako su ove riječi napisane i pročitane u vrijeme od 2000 godina - kad se Isus ne bi vratio - ljudi bi mogli pomisliti da smo vjerovali da je mjesec uzrokovao ludila, ali bi oni imali krivo jer mi samo koristimo govor našega dana, kao što je činio i Isus prije 2000 godina. Slično mi opisujemo određenu nasljednu smetnju kao "St. Vitus's Dance" koja niti je nastala od "St. Vitus" niti od "plesanja", ali s upotrebom govora dana mi to nazivamo "St. Vitus's Dance". Očito je da Isus Krist nije bio rođen 25-tog prosinca; ipak nazočni pisac još uvijek koristi termin 'Božić' kad govori za taj dan, iako ne vjerujem da trebamo držati taj dan za slavljenje Kristova rođenja. Imena dana u tjednu su osnovana na poganskom štovanju idola pr. 'Sunday' znači 'dan predan štovanju sunca'; 'Saturday' bijaše dan u kom se štovao planet saturn, 'Monday' zbog mjeseca, itd. Upotreba ovih imena ne znači da dijelimo poganska vjerovanja onih koji su izvorno skovali naš sadašnji jezik. 'Influenza' je također termin u općoj upotrebi danas; striktno znači 'pod utjecaju demona'. Kad je Daniel bio preimenovan 'Baltazar', ime koje je odražavalo poganskoga boga, nadahnuti zapis Dan.4:19 ga naziva "Valtasar" bez pokazivanja da je ova riječ odražavala lažno mišljenje. Ja govorim o 'papi' kao način identificiranja nekog, mada mislim da je pogrešno u suštini vjerovati da je on 'papa' ili otac (Mt.23:9).

Postojao je mit u vrijeme Ezekije da je zemlja Izraela bila odgovorna za nesreće onih u njoj. Ovo nije bilo istina ali ipak Bog rezonira s Izraelom, koristeći ideju koja je tada bila narodna, "Ovako veli Gospod Bog: što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode, zato nećeš više (zemlja) proždirati ljudi... reče Gospod Bog" (Jez.36:13,14). Postojalo je općenito pogansko mišljenje da je more bilo veliko čudovište u želji da proguta zemlju. Dok je ovo očito neistina, Biblija često koristi ovu figuru da pomogne svom početnom čitateljstvu da shvati datu ideju: vidi Jov 7:12; Amos 9:3; Jer.5:22; Ps.89:9; Av.3:10; Mt.14:24; 14:30. Asirijska mitologija je zvala ovo buntovno morsko čudovište 'Rahab'; i upravo je ovo ime dano morskom čudovištu Egipta u Is.51:9.

Budući da je Biblija nadahnuta Bogom, nemoguće je da Biblija samo odražava poganske utjecaje koji bijahu nazočni u vrijeme kad je pisana. Mora biti da Bog svjesno aludira na suvremena vjerovanja, kako bi pokazao da je On krajnji izvor moći; On je taj koji upravlja morskom čudovištu, tako da ono izvršava Njegovu volju. Stoga je Bog ispravio osnovnu pogrešku u vjerovanja tih ljudi, da je bilo sile na djelu u svijetu koje nisu bile podložne Božjoj upravi, i stoga su zle po implikaciji. Međutim, Biblija u ovom trenutku, ne skreće sa svoga puta da izvikuje glupost vjerovanja da ima masivnog čudovišta koje vreba u moru, ili da je more čudovište.

Drugi primjer je u opisu munje i olujnih oblaka kao "prugu zmiju" (Jov 26:13; Is.27:1). Ovo je očito aludiralo na suvremeno pogansko vjerovanje da su munja i strašne oblačne formacije u stvari pojave masivne zmije. Ovi pasusi ne izlažu glupost takve ideje, niti pokušavaju naučno objasniti. Umjesto toga oni čine poentu da Bog upravlja ovim stvarima. Kristovo držanje prema nadmoćnog vjerovanja u demone je slično u ovom pogledu; njegova čudesa su jasno pokazala da je moć Božja bila apsolutna i potpuna, nesputana ljudskim praznovjericama oko takozvanih 'demona'. Oni koji vjeruju da novozavjetne zapise o 'demonima' dokazuju da takva bića doista postoje su dužni prihvatiti da je more uistinu čudovište, i da je munja doista ogromna zmija. Ovo sigurno je silna poenta; mora biti prepoznavanja da Biblija koristi govor dana u kojem je pisana, bez nužno da podržava vjerovanja koja oblikuju temelje toga govora. Mi smo pokazali da je naša vlastita upotreba govora slična. Biblija to čini da potvrdi vrste temeljnih istina kojih smo razmatrali u Studiji 6.1 i 6.2 - da je Bog svemoćan; On je odgovoran za naše nevolje; grijeh dolazi iznutra nas - sve ove stvari mogu dobiti smisao sa shvaćanjem veličine Božje moći da spasi. Takozvane 'visoke kritike' stalno iskopavaju veze između jezika Pisma i vjerovanja i predodžbe okolnih kultura u kojima je Biblija bila nadahnuta i zapisana. Ovi su razumljivi, jednom čim se shvati da Biblija koristi jezik koji može aludirati na lokalna vjerovanja, ali to čini da napravi poentu da je Jahve, jedini istinski Bog, daleko veći nego jadna vjerovanja ljudi koja bi bila poznata onima koji su prvi pročitali nadahnute riječi, svježe iz usta proroka.

S ovim na umu, iznenađuje koliko se primjera mogu naći u Novom zavjetu da se govor dana koristi bez ispravka toga govora. Evo nekih primjera:-

-Farizeji su okrivili Isusa da čini čuda pomoću lažnoga boga zvanog Beelzebul. Isus reče, "ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone?" (Mt.12:27). 2Car.1:2 jasno nam kazuje da je Beelzebul lažan filistinski bog. Isus nije rekao, 'Vidite sad, 2Car.1:2 kaže Beelzebul je bio lažan bog, pa vaše optužbe ne mogu biti istinite'. Ne, on je govorio kao da Beelzebul postoji, jer je bio zainteresiran da njegova poruka doprije do ljudi kojima je propovijedao. Tako je na isti način Isus govorio o istjerivanju demona - on nije neprestano govorio, 'u stvari, oni ne postoje', on je samo propovijedao evanđelje u govoru dana.

-Djela 16:16-18 su Lukine riječi, pod nadahnućem: "sretne (nas) neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga" ("duha Pythona" grč. tekst). Kao što je objašnjeno u fusnoti Diaglott prijevoda, Piton je bilo ime lažnoga boga u kojeg se vjerovalo za vrijeme 1 stoljeća, moguće isti s bogom Apolo. Tako Piton definitivno nije postojao, ali Luka ne veli da je djevojka bila 'opsjednuta duhom Pitona, koji, usput, je lažan bog koji u stvari ne postoji'. Na sličan način evanđelja ne govore da je Isus 'istjerivao demone koji, usput, u stvari ne postoje, to je samo govor dana za bolesti'.

-Lk.5:32 bilježi gdje Isus govori zlim Židovima: "Nisam došao zvati pravedne". On je mislio, 'Nisam došao zvati one koji vjeruju da su pravedni'. Ali Isus im je govorio njihovim osobnim govorom, iako je, tehnički rabio govor koji bijaše neistinit. Lk.19:20-23 pokazuje gdje Isus rabi neistinite riječi čovjeka s jednog-talanta u prispodobi za rezoniranja s njim, ali on ne ispravlja pogrešne riječi koje je čovjek upotrijebio.

-Biblija često govori o suncu da 'izlazi' i 'zalazi'; ovo je ljudski način postavljanja stvari, ali je naučno netočno. Slično o bolesti je govoreno u tehnički 'neispravnom' jeziku o 'demona'. Djela 5:3 govori kako je Ananija slagao Duhu Svetomu. Ovo je, zaista, nemoguće, ipak o ono što je mislio Ananija da radi se govori kao o činjenici, iako nije bila.

-Postoje mnogo biblijskih primjera gdje se koristi jezik koji je bio razumljiv u vrijeme kad je bilo pisano, ali je sada nama nepoznat, na primjer, "kožu za kožu" (Jov 2:4) aludira na prastaru praksu zamjenjivanja kože iste vrijednosti; muška prostitutka je nazvan "pas" u 5Moj.23:18. Govor o demonima je drugi primjer.

-Židovi u doba Krista su mislili da su pravedni jer su bili Abrahamovi potomci. Isus ih je stoga oslovio kao "pravednike" (Mt.9:12,13), i reče "Znam: potomstvo ste Abrahamovo" (Iv.8:37). Ali on nije vjerovao da su pravedni, kao što je tako često jasno pokazivao; i on je prosto pokazao s njegovim izlaganjem u Iv.8:39-44 da oni nisu bili Abrahamovo sjeme. Tako je Isus uzimao ljudska vjerovanja po ličnoj vrijednosti, bez proturječja odmah, umjesto toga je izlagao istinu. Mi smo pokazali da je ovo bio Božji pristup u spravljivanju s poganska vjerovanja koja su bila opća u starozavjetna vremena. Kristov stav o demonima u novozavjetna vremena je bio isti; njegova Bogom snabdjena čudesa su obilato jasno pokazala da su bolesti uzrokovane od Boga, ne neke druge sile, budući da je to Bog koji je imao moćnu silu ozdraviti ih.

-Pavao je citirao od grčkih pjesnika, slavnih po količini nebiblijskih besmislica koje su tresli, kako bi zbunio one koji su vjerovali u učenje pjesnika (Tit 1:12; Djela 17:28). Ono što sugeriramo je sažeto u Pavlovu odgovoru kad je našao oltara posvećenog "Nepoznatom Bogu" t.j. bilo koje pogansko božanstvo koje može postojati, ali kojeg su ljudi iz Atene previdjeli. Umjesto da ih ukori zbog njihovu glupost vjerovanja toga, Pavao ih je preuzeo odakle su mogli razumjeti jedinog istinskog Boga, kojeg nisu poznavali (Djela 17:22,23).

-Ef.2:2 govori o "knezu vlasti zraka". Ovo jasno aludira na mitološkim pojmovima o Zoroastru - nešto u čemu su Pavlovi čitatelji nekoć vjerovali. Pavao veli da su oni jednom živjeli pod "knezu vlasti zraka". U istom stihu, Pavao definira ovo kao "duhu (stanje svijesti) koji sada djeluje" u naravnom čovjeku. Prije toga su vjerovali u poganskom shvaćanju o nebeskom duhovnom-princu; sada Pavao čini poentu da zaista moć kojoj su prije bili podložni je bila ona iz njihove vlastite zle svijesti. Ovako je aludirano i govoreno o njihovu pogansku ideju, bez posebnog ukoravanja, za to vrijeme pokazujući istinu što se tiče grijeha.

-Djela 28:3-6 opisuje kako je smrtonosna zmija napala Pavla, pripivši mu se o ruku. Ljudi uokolo su odlučili da je Pavao ubojica, komu "pravda... ne da živjeti". njihovo čitanje stanja je bilo potpuno pogrešno. Ali Pavao im nije objasnio ovo u detalje; umjesto toga, on učini čudo - otrese zmiju bez da ga ona ujede.

Čudesa Isusova su izložila pogrešnost lokalnog gledišta, pr. o demonima, bez njihova ispravljanja s tako puno riječi. Tako u Lk.5:21 Židovi su načinili dvije lažne izjave: da je Isus bio hulitelj, i da jedino Bog može praštati grijehe. Isus ih nije verbalno ispravio; umjesto toga on je učinio čudo koje je dokazalo lažnost tih izjava.

-Bilo je jasno Isusovo vjerovanje da djela govore glasnije no riječi. On je rijetko objavljivao ideje izravno za lažne, tako on nije objavio Mojsijeva zakona za nesposobnog ponuditi spasenje, ali je pokazao svojim djelima, pr. liječenjem subotom, što je bilo Istina. Kad je bio krivo optužen da je Samarijanac, Isus nije zanijekao (Iv.8:48,49 cp. 4:7-9) iako je njegovo židovstvo, kao sjeme Abrahamovo, bilo bitno za Božji plan o spasenju (Iv.4:22).

Čak i kada su Židovi izvukli pogrešni zaključak (namjerno!) da je Isus izjednačivao "sebe s Bogom" (Iv.5:18), Isus nije otvoreno zanijekao; umjesto toga je silno raspravljao da ga njegova čudesa pokazuju za čovjeka koji djeluje Bogu u korist, i stoga on NIJE bio jednak Bogu. Isusova čuda su također pokazala grešku vjerovanja u demone. Kristovo čudo ozdravljenja uzetoga kod bazena je bilo da pokaže glupost židovskog mita da za vrijeme Pashe anđeo dodiruje vodu bazena Betezda, puštajući lijekovitih svojstava u nj. Ovaj je mit zapisan bez izravnog nijekanja istine; zapis Kristova čuda je izlaganja njegove lažnosti (Iv.5:4).

-2Pet.2:4 govori o zlim ljudima da idu u Tartarusu (prevedenog "pakao" u mnogim prijevodima). Tartarus je bilo mitsko mjesto u podzemlju; ipak Petar ne ispravlja taj pojam, no ga radije koristi kao simbol potpunog uništenja i kazne grijeha. Kristova upotreba riječi gehenna je bila slična (vidi Studij 4.9).

DA LI DEMONI DOISTA UZROKOVAJU BOLESTI?

Svi koji vjeruju da demoni postoje moraju se upitati: "Kad sam bolestan, jesu li demoni razlog tomu?" Ako misliš da su novozavjetne preporuke o demona o malim bogovima koji idu uokolo čineći zlo, onda moraš reći "da". U tom slučaju, kako ćeš objasniti činjenicu da se sada mnoge bolesti za koje su krivile demone mogu izliječiti ili kontrolirati lijekovima? Malarija je klasičan primjer. Većina ljudi u Africi su doskora vjerovali da je malarija uzrokovana demonima, ali mi znamo da se malarija može liječiti kininom i drugim ljekarstvima. Da li onda ti kažeš da kad demoni vide male žute pilule da klizu niz tvoje grlo bivaju prestrašeni i odlete? Neke bolesti koje je Isus izliječio, koje su opisane kao da su ishod opsjednutosti, su identificirane kao tetanus ili epilepsiju - koje se obje mogu otkloniti ljekarstvima.

Jedan moj prijatelj dolazi iz sela tek izvan Kampale u Ugandi. On nam je rekao da su ljudi običavali vjerovati da su demoni uzrok malariji, ali kad su jednom vidjeli kako je lijekovi lako svladavaju, prestali su kriviti demone. Međutim, kad netko ima cerebralnu malariju (uzrokovajući ozbiljnu duševnu bolest) oni još uvijek okrivljuju demone. Doktor je došao od obližnja grada i ponudio im snažne antimalarijske lijekove, ali su oni odbili jer rekoše da im treba nešto da se bori s demonima, ne malarijom. Doktor se vratio kasnije i reče, "Imam lijeka koji će otjerati demone"; bolesna je osoba nestrpljivo uzela lijek, i bi joj bolje. Druge su pilule bile potpuno iste kao i prve. Doktor nije vjerovao u demone, ali je upotrijebio govor dana da doprije do osobe - upravo kao i "Veliki Liječnik", Gospodin Isus, prije 2000 godina.