Osvrt 19: Lucifer

Is.14:12-14: "Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina ("Kako pade s neba, Lucifere, zorin sine!" heb.tekst*)? Kako se obori na zemlju ("posječen si do zemlje"*) koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim".

NARODNA INTERPRETACIJA:-

Pretpostavlja se da je Lucifer nekoć bio moćni anđeo koji je sagriješio u Adamovo vrijeme i je stoga bio izgnan dolje na zemlju, gdje stvara nevolje Božjim ljudima.

KOMENTARI:-
1. Riječi "đavo", "sotona" i "anđeo" nikad se ne pojavljuju u ovom poglavlju. Ovo je jedino mjesto u Pismu gdje se pojavljuje riječ "Lucifer".

2. Nema nikakva dokaza da Is.14 opisuje ičega što se dogodilo u vrtu Edena; ako jest, onda zašto smo ostavljeni 3000 godina od vrijeme Postanka prije nego nam se kaže što se uistinu dogodilo ondje?

3. Lucifer je opisan da je pokriven crvima (v.11) i ismijavan od ljudi (v.16) jer više nema nikakvu moć nakon njegova izgnanstva s neba (vs.5-8); pa nema nikakva opravdanja misliti da je Lucifer sada na zemlju i da vodi vjernike stranputicama.

4. Zašto je Lucifer kažnjen zbog velenja, "izaći ću na nebo" (v.13), ako je već bio ondje?

5. Lucifer će trunuti u grobu: "Spusti se u grob ponos tvoj... a crvi su ti pokrivač" (v.11 (izv. tekst)). Budući da anđeli ne mogu umrijeti (Lk.20:35-36), Lucifer stoga ne može biti anđeo; govor više pogoduje čovjeku.

6. Vs.13 i 14 imaju povezanost s 2Sol.2:3-4, koji je o "čovjeku bezakonja" - tako Lucifer ukazuje na drugog čovjeka - ne anđela.

PREDLOŽENA OBJAŠNJENJA:-

1. N.I.V. i druge današnje prijevode su izložili tekst Izaije poglavlja 13-23 kao serije "bremena" raznih naroda, pr. Babilona, Tira, Egipta. Is.14:4 izlaže kontekst stihova kojih razmatramo: "Tada ćeš izvoditi ovu priču (prispodobu) o caru Vavilonskom". Proroštvo je dakle o ljudskom kralju Babilona, koji je opisan kao "Lucifera". U njegovu padu: "Koji te vide... gledaće te govoreći: to li je čovjek koji je tresao zemlju"?(v.16 - izv. tekst). Tako je Lucifer jasno definiran kao čovjek.

2. Budući da je Lucifer bio ljudski kralj "sve careve narodne... će progovoriti i reći tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednačio se s nama?" (vs.9-10). Lucifer je stoga bio kralj kao bilo koji drugi kralj.

3. V.20 veli da će sjeme Luciferovo biti uništeno. V.22 veli da će sjeme babilonsko biti uništeno, na taj način izjednačujući ih.

4. Upamti da je ovo "prič(a) (prispodoba) o caru Vavilonskom" (v.4). "Lucifer" znači "jutarnja zvijezda", koja je najsjajnija od zvijezda. U prispodobi, ova zvijezda ponosno odlučuje "izaći ću (poviše) na nebo, više (ostalih) zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj" (v.13). Zato, zvijezda je bačena dolje na zemlju. Zvijezda predstavlja kralja Babilona. Dan.4 objašnjava kako je Navuhodonosor kralj Babilona ponosno promatrao veliko kraljevstvo koje je izgradio, misleći da je pobijedio druge narode svojom vlastitom silom, umjesto priznanja da mu je Bog dao uspjeh. "Veličina (ponos) je tvoja visoka i doseže do neba" (v.22). Stoga on "bi prognan između ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica" (v.33). Ovo nenadano ponizivanje jednog od najmoćnijih ljudi svijeta u poremećena luđaka je bio tako dramatičan događaj za prizivanja prispodobe o padu jutarnje zvijezde s neba na zemlju. Zvijezde su simbolične za moćnih ljudi, pr. 1Moj.37:9; Is.13:10 (o vođama Babilona); Jez.32:7 (o vođi Egipta); Dan.8:10 cp. v.24. Uspinjanje na nebu i padanje s neba su biblijski idiomi često upotrebljavani za povećanje ponosa i ponizivanju shodno tome - vidi Jov 20:6; Jer.51:53 (o Babilonu); Plač 2:1; Mt.11:23 (o Kafarnaumu): "I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti"(do groba).

5. V.17 optužuje Lucifera da je "vasiljenu obraćao u pustinju (uništavao), i gradove njezine raskopavao, roblje svoje nije otpuštao kući" da napuni "vasiljene gradovima"... "iznuđivanjem zlata" (vs.17,21, R.V.; v.4 A.V. mg). Sve su ovo opisi babilonske vojne politike - sravnjivanja cijelih oblasti sa zemljom (kao što su uradili s Jeruzalemom), odvodeći zarobljenike u drugim oblastima i ne dozvoljavajući im povratak svojoj domovini (kao što su uradili Židovima), gradeći nove gradove i uzimajući danak u zlatu narodima kojih su tlačili. Pa tako ima isticanja činjenice da Lucifer neće dobiti ni ukop koji su imali ostali kraljevi (vs.18-19), implicirajući da je on bio tek ljudski kralj kao i oni, budući da je njegovu tijelu trebalo ukopa.

6. V.12 veli da će Lucifer biti "posječen do zemlje" implicirajući da je on drvo. Ovo snabdjeva daljnji spoj s Dan.4:8-16, gdje su Navuhodonosor i Babilon izjednačeni s drvetom koje je trebalo posjeći.

7. Babilon i Asirija su često zamjenljive fraze kod proroka; tako, govoreći o oporuci babilonskoga kralja, v.25 veli, "Potrću Asirca...".

Proroštva o Babilonu u Is.47 su ponovljena o Asiriji u Naumu 3:5,4,18 i Sof.2:13,15; i 2Dnev.33:11 veli da je asirijski kralj odveo Manasiju zarobljenog u Babilonu - pokazujući zamjenljivost termina. Amos 5:27 veli da su Izraelci trebali otići u zarobljeništvu "iza Damaska", tj. u Asiriju, ali Stjepan citira ovo kao "onkraj Babilona" (Djela 7:43). Jezdra 6:1 opisuje Darija kralja Babilona kako čini dekret o izgradnji hrama. Židovi su hvalili Boga jer "obrati srce cara Asirskoga" (Jezd.6:22) opet pokazujući da su zamjenljivi termini. Proroštvo Is.14, zajedno s mnogo drugih u Izaiji, lijepo se uklapa u kontekstu o asirijskoj najezdi Senahirima u vrijeme Ezekije, otud v.25 opisuje slom Asiraca. V.13 je lakši za razumijevanje kad govori o bogohulnim Asircima u opsadi Jeruzalema, koji su htjeli ući u Jeruzalem i osvojiti hram svojim bogovima. Ranije je asirijski kralj, Telgat-Felnasar, vjerojatno htio uraditi isto (2Dnev.28:20,21); Is.14:13: "A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo... (simbolično za hrama i kovčega - 1Car.8:30; 2Dnev.30:27; Ps.20:2,6; 11:4; Heb.7:26) i sješću na gori zbornoj (gora Zion gdje je bio hram) na strani sjevernoj" (Jeruzalem - Ps.48:1,2).