Osvrt 7: "Primit ćete dar, Duha Svetoga" (Djela 2:38)

Petar se obratio velikom mnoštvu za Pedesetnicu, završavajući apelom u v.38 za pokajanje, baptizam i primanje dara Svetoga Duha. Ova je preporuka o daru Svetoga duha u kontekstu da su apostoli koristili te dare u govorenju na jezike mnoštvu, objašnjavajući da su time snabdjeli ispunjenje Joilova proroštva o davanju čudesnih dara (Djela 2:16-20). Stoga je razumno pretpostaviti da je Petar obećavao čudesne dare duha mnoštvu Židova koji su ga slušali. Mnoštvo je bilo sastavljeno od Židova, ne neŽidova (Djela 2:5). Proroštvo Joila o davanju dare se prije svega ticalo Židova. Tako im je Petar načinio poentu: "za vas je ovo obećanje i za djecu vašu" (Djela 2:39), možda misleći o Joilova proroštva da će duh biti dan Židovima i njihovoj djeci (Djela 2:17 cp. Joil 2:28-32). Tu može također biti i nagovještaja da je obećanje o tim čudesnim darima bilo samo za ta dva naraštaja - oni koji su slušali Petra i njihovu djecu.

Pokazali smo da su se do kraja 1 vijeka (tj. oko 70 god. nakon Petrova govora), dari ugasili. Ovo je također potvrđeno od zapisa povijesti. Za vrijeme ta dva naraštaja dari duha su bili također dostupni neŽidovima: "i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš" (Djela 2:39). Zamijeti kako su neŽidovi opisani s "vama (koji ste) daleko" u Ef.2:14-17.

Međutim, postoji dobar razlog vjerovanju da je ono što se dogodilo u Djela 2 bilo tek malo ispunjenje tih riječi iz Joila 2. Veće ispunjenje će biti kada je Izrael bio napadnut i protivnička vojska uništena (Joil 2:20), i kad se Izrael pokajao i živio u sretnom odnosu s Bogom (2:27). "I poslije ću izliti duh svoj" (Joil 2:28). Ne dok se ovi preduvjeti vide možemo gledati za bilo kakvo ispunjenje Joilovih riječi, osim ono malo ispunjenje koje je bilo viđeno na dan Pedesetnice opisano u Djela 2.

Obećanje o primanju dara duha nakon baptizma, se može još uvijek čitati s nekom preporukom na nas danas. Ima jedan Duh, ali može biti očitovan na različite načine (1Kor.12:4-7; Ef.4:4). U 1 stoljeću to je bilo kroz čudesnih dara; sada kad su oni povučeni posve je opravdano gledati ispunjenje ovog "Duhovnog dara" obećanja na drugi način. "Dar Svetoga Duha" se može odnositi na 'dar koji jest Sveti Duh', ili 'daru o kojem govori Sveti Duh' - tj. dar oproštenja i spasenje koje je Duhom-nadahnuta riječ Božja obećala. Postoje mnogo drugih primjera upotrebe ovakvih fraza ('dvosmisleni genitiv', da su tehničke). "U spoznaji Božjoj" (Kol.1: 10) može značiti spoznaju koju ima Bog, ili spoznaju o Boga. "Ljubav Božja" i "ljubav Kristova" (1Iv.4:9; 3:17; 2Kor.5:14) može značiti ljubav koju Bog i Isus imaju za nas; ili ljubav koju imamo za njih. "Riječ Božja" može značiti riječ o Bogu, ili riječ koja je proizišla od Boga. Dar Svetoga Duha se može stoga odnositi na dar kojeg Sveti Duh omogućava i o kojem govori, kao i na dar koji sadržava moći Svetoga Duha.

DAR DUHA: OPROŠTENJE?

Rim5:16 i 6:23 opisuju spasenje kao "dar" - dopuštajući poređenje s "dar"om Duha u Djela 2:38. Uistinu Djela 2:39 čini se da citira Joila 2:32 o spasenju kao da je to ono što dar Duha jest. Preporuka Petra o obećanom daru onima "izdaleka" aludira na Is.57:19: "mir (s Bogom kroz oproštenje) onomu koji je daleko". Ef.2:8 također opisuje dar kao da je spasenje, veleći da "u jednome Duhu (ovim darom) imamo pristup Ocu" (2:18). Ovo je dalje potvrđeno činjenicom da Ef.2:13-17 također aludira na Is.57:19: "vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po krvi Kristovoj... (koji) dođe te navijesti mir vama daleko". Izaija 30:1 osuđuje Židove koji su tražili oproštenje po svom načinu umjesto po daru Božjega Duha: oni "zaklanjaju se za zaklon (izmirenje) koji nije od moga Duha, da domeću (umjesto da oduzmu) grijeh na grijeh". Is.44:3 opisuje oproštenje Izraelu u posljednjem danu sličnim govorom: "Jer ću izliti... potoke na suhu zemlju (duhovno neplodnu -Is.53:2), izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje". Blagoslov Abrahamovu sjemenu je u njihovu oproštenju kroz Krista (Djela 3:25,26) - koje je tu izjednačeno s izlijevanjem Duha Židovima. Ovo je jasni govor Joila 2 i Djela 2. Gal.3:14 opisuje sve ovo sa tako puno riječi: "da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov (oproštenje): da Obećanje, Duha, primimo po vjeri". Tako 1Kor.6:11 govori o pranju grijeha "u Duhu Boga našega". Postoji uporednost u Rim. gdje mi primamo "milost... pomirenje... Duha" (1:5; 5:11; 8:15), pokazujući vezu između dara ("milost") Duha i oproštenja koje vodi k pomirenju. Teško je preuveličati koliko Novi zavjet izgrađuje jezik i pojmove Staroga zavjeta, osobito u pogledu prvotnog židovskog čitateljstva i utjecaja kojeg bi poslanice imale. Opetovano u Pentateuchu i Isusa Navina Bog obećava dati zemlju Svom narodu - "zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje u posjed", je česta fraza. Protuvri jednost zemlje pod novom zavjetu je spasenje; to je stoga dar Božji sada u očekivanju, povezanim s oprostom grijeha.

Gal.3:2,5 cp. 3:8-11, izjednačuje primanje duha s primanjem Abrahamovih blagoslova spasenja i oprosta. O "Obećanje, Duha" (Gal.3: 14) se govori u kontekstu obećanja Abrahamu.

Petar je tražio od Židova da se pokaju prije negoli dobiju dar; ovo bi uključivalo osobnu molitvu. Postoje razloge vjerovanju da je dar Duha način opisivanja odgovorene molitve. Darivanje "dobrim darima" one koji ih traže molitvom je isto što i darivanje (dara) Svetoga Duha (Mt.7:11 cp. Lk.11:13). Fil.1:19 izjednačuje 'vašu molitvu i pomoć Duha Isusa Krista". Slično, 1Iv.3:24 veli da je nama dan Duh kao ishod naše pokornosti zapovijedima; v.22 veli da pokornost tim zapovijedima vodi odgovorenoj molitvi našoj. Tako naše je uvjerenje zbog uslišene nam molitve (1Iv.5:14) i zbog imanja Duha (1Iv.3:21,24; 4:13), budući da su to paralelni izrazi.

Proučavanje grčke riječi 'karis', često prevođene "milost", će pokazati da je često upotrebljavana u vezi dara Duha.

"Po (daru) milosti smo Gospodina Isusa spašeni" (Djela 15:11). Ipak ideja o "milosti" je često povezana s uslišenom molitvom (pr. 2Moj.33:12; 34:9; 4Moj.32:5; Ps.84:11; 2Kor.12:9; Heb.4:16; Jak.4:6 cp. v.3). Zah.12:10 govori o izlijevanju u posljednjem danu "duh(a) milosti i molitava" nad Židovima. Ovo sažima ono što mi predlažemo - da molitva donosi dar duha u smislu oproštenja, i da je to davanje duha odgovorenoj molitvi dokazano primjerom pokajanja Židova 1 vijeka i zadnjih dana. U istom kontekstu Pavao govori o "dari i poziv Božji" pokajanju i oproštenju (Rim.11:29).

UTJEŠITELJ

Isti se pristup može primijeniti na obećanje o Utješitelja u Iv.14 i 16. Ovo se glavno ticalo čudesnih sila date učenicima, kojima je obećanje i bilo prvo načinjeno, i može se također primijeniti i na nas u nečudotvornom smislu. Dari su trebale "dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh" (Iv.14:26), po svoj prilici da omoguće pisanje evanđeoskih zapisa. Riječ "u pamet" sama po sebi ograničava čudesni element obećanog Utješitelja na učenike, koji su živjeli s Isusom za vrijeme njegove službe. Jedino njima su se Isusove riječi mogle dozvati natrag u sjećanje od Utješitelja. Jezik obećana "Utješitelja" također se može primijeniti na moć završene Biblije. Stoga možemo zaključiti da ova i druga obećanja duha bijahu ispunjena u čudesnom obliku u 1 vijeku, ali se sada primjenjuju na nas u objavljenju duha kroz napisanu Riječ Božju u Bibliji.

Istina je, svakako, da je Božji duh bio otkriven pisanom riječju u prošlosti, ali to bijaše tek djelomično otkrivenje u poredbi s cijelošću ("savršenog") koju sada imamo u završenoj Riječi Božjoj (1Kor.13:9-13). Iz ovoga slijedi da nisu mogla biti nikakva druga pisana otkrivenja Božja nakon povlačenja dara kod završenog Novog zavjeta. Tvrdnje mormonske Knjige i drugih sličnih proizvoda, impliciraju da Biblija nije svo otkrivenje - što odsutnost Duhovnih dara danas dokazuje da jest. Ako ćemo činiti punu upotrebu cijelosti Božjeg otkrivenja u Bibliji, moramo upotrebljavati svaki njen dio, i Starog i Novog zavjeta, tek tada može Božji čovjek početi da biva potpun kao Božja potpunost, otkrivenu u Riječ.