Osvrt 6: Kalvinizam

Prije nekoliko stotina godina, Calvin je naučavao ideju da postoji predodređenost naših života, tako da naše slobodnovoljne odluke nemaju nikakav učinak nad naše spasenje; ili smo predodređeni za spasenje ili za odbacivanje. Ova predodžba je opet izronila u nekoliko današnjih ideja:

-Da nema smisla činiti veliki napor biblijskoga proučavanja ili religije, jer ako smo za spasenje onda ćemo to biti u svakom slučaju.

-Da postoji biće zvano đavo koje nas prisiljava na grijeh i donosi poteškoće u naše živote bez obzira na našu vlastitu volju. Ova lažna predodžba je diskutirana u Studij 6.

-Da nema potrebe tražiti Božju skrb u životnim situacijama, pr. za zaštitu kod putovanja, jer sve je ionako predodređeno. Postoji izreka, često slušana prilikom putovanja: 'što je pisano to će i biti'.

-Evangelijske crkve naučavaju da je nemoguće vjerovati ili razumjeti Bibliju bez da nas na to natjera Sveti Duh.

Ima mnogo čvrstih biblijskih razloga za odbacivanje ove vrste filozofije:-

-Čini besmislenim svo shvaćanje o pokornosti Bogu. Nama se neprestano govori u Bibliji da moramo paziti Božje zapovijedi, i čineći to možemo Mu ugoditi ili neugoditi. Ovo shvaćanje o zapovijedima je besmisleno ako nas Bog prisiljava na poslušnost. Krist nudi spasenje "svima koji ga slušaju" (Heb.5:9).

-Heb.11 pokazuje da Božja intervencija u naše živote i konačno dodjeljenje spasenja je povezano s našom vjerom. Mnogi biblijski primjeri gdje se moli za Božje izbavljenje u vrijeme nevolje su besmisleni ako je sve krajnje predodređeno. Također ideja da je spasenje ishod naše vjere u Krista isto tako je napravljena besmislena.

-Baptizam je preduvjet za spasenje (Mk.16:16; Iv.3:3-5). Ovo je poricano od kalvinista. Međutim, spasenje je omogućeno Kristovim djelom (2Tim. 1:10), ne apstraktnim pojmom o predodređenosti. Mi moramo svjesno odabrati spojiti se s Njim, a to činimo kroz baptizam. Rim.6:15-17 govori da mi mijenjamo gospodare kod baptizma, grešni život s pokornim. "Komu (se) predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate". Ovaj govor o predavanja sebe implicira slobodnu volju nasuprot bezuvjetne predodređenosti. Predaja je kroz poslušnost iz srca učenju evanđelja (Rim.6:17).

-Nema nikakvog smisla da Bog izgovara Svoju Riječ, ako smo konačno predodređeni u svakom slučaju. Također je besmisleno i propovijedanje; ipak Biblija, oboje zapovijeđu i zapisom primjera toga, pokazuje da kroz propovijedanja riječi muškarci i žene dolaze do spasenja. "Riječ spasenja" (Djela 13:26) mora ići dalje ljudima.

-Nama će se suditi suglasno našim djelima (Otk.22:12). Zašto, ako su naša slobodnovoljna djela nevažna u odnos spasenja? Pavao je rekao da su se Židovi osudili za nevrijedni vječnoga života svojim odbacivanjem Božje riječi (Djela 13:46). Oni se osudiše - Bog ih nije sprečavao. Ako mi kažemo da Bog predodređuje neke ljude na spasenje a druge na osudu, onda Bog efektivno prisiljava ljude da budu grešnici, istim načinom bi On navodno prisiljavao ljude da budu pravedni. Zbog Adamova grijeha: "svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt" (Rim.5:12). Zato umiru ljudi, kao kazna grijeha (Rim.6:23), ne jer ih je Bog prisilio da budu grešnici u neko vrijeme prije Adamova grijeha.

-1Kor.10 i mnogo drugih pasusa sadržavaju primjer onih u prošlosti koji su nekoć imali odnos s Bogom, ali su onda iznevjerili, kao upozorenja vjernicima. Činjenica da je moguće 'otpasti iz milosti' (Gal.5:4) znači da tu ne može biti 'jednom spašeni uvijek spašeni' sistem spasenja kakav potrebuje kalvinizmu. Samo s ustrajnim držanjem istinskog nauka možemo biti spašeni (1Tim.4:16).

-Isus je jasno naučavao da razumijevanje Božje riječi donekle ovisi o našem slobodnovoljnom naporu. "tko čita, neka razumije" (Mt.24:15). Tako mi dopuštamo sebi razumijevanje riječi - mi nismo prisiljeni na to. Postoji paralela između ovoga i često ponavljanih riječi Isusa: "tko ima uši da sluša neka čuje" ili shvati. Imanje ušiju za slušanje se stoga izjednačuje sa čitanjem Božje riječi. Zato jer je Božji Duh tako vrhovno očitovan kroz Njegovu riječ do mjere da je Isus mogao reći da su Njegove nadahnute riječi "Duh" (Iv.6:63), nemoguće je da bi Božji Duh radio na čovjeka, osim Njegove riječi, da bi prisilio čovjeka na poslušnost riječi.

-"Tko hoće, neka zahvati vode života zabadava" (Otk.22:17), odazivanjem na riječ života otkrivenu u evanđelju. Ovdje sigurno ima slobodne volje prije negoli predodređenosti bez obzira na našu osobnu želju za spasenje. Slično Djela 2:21: "tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen" baptizmom u to ime.