2.1 Božji Duh: Definicija

Pošto je Bog stvarno, osobno biće koje stoga ima osjećanja i emocije, za očekivanje je da će On imati nekakav način dijeljenja Svojih želja i osjećaja s nama, Svojom djecom, i djelovanja u našim životima načinom koji će biti u skladu s Njegovim karakterom. Bog sve ovo čini Svojim "duhom". Ako želimo spoznati Boga i imati aktivan odnos s Njim, trebamo znati što je ovaj "duh Božji", i kako on djeluje.

Nije lako opisati točno što riječ "duh" znači. Ako si bio na neku svadbu, na primjer, mogao si komentirati, "Ondje je zaista bilo dobroga duha!". Ovim si mislio da je atmosfera bila dobra, da je nekako sve u vezi svadbe bilo dobro; svi su bili otmjeno odjeveni, hrana je bila dobra, ljudi su ljubazno govorili među sobom, mlada je izgledala krasno, itd. Sve te različite stvari su tvorile "duh" svadbe. Slično duh Božji nekako sažima sve oko Njega. Hebrejska riječ prevedena "duh" u Starom zavjetu striktno znači "dah" ili "moć"; tako Božji je duh Njegovo "disanje", sama bitnost Božja, koji odražava Njegova uma. Mi ćemo dati primjere kako je riječ "duh" upotrebljavana za nečiju svijest ili sklonost u Studij 4.3. Da se duh ne odnosi tek na golu silu Božju je očito iz Rim.15:19: "silom Duha Božijega" (Karadžić).

Uobičajeno biblijsko učenje je da se čovjekovo razmišljanje izražava u njegovim djelima (Pri.23:7; Mt.12:34); malo razmišljanje o našim vlastitim djelima će potvrditi ovog. Mi mislimo o nečemu i onda to uradimo. Naš 'duh' ili um može odraziti činjenicu da smo gladni i želimo hrane. Mi vidimo raspoloživu bananu u kuhinji; ta se želja 'duha' onda prenosi u djelo - posegnemo za bananu, oljuštimo je i jedemo. Ovaj jednostavni primjer pokazuje zašto hebrejska riječ za 'duh' znači oboje dah ili svijest, i također moć. Naš duh, naša bitnost, se odnosi na naše misli i stoga također na djela koja poduzimamo da izrazimo te misli ili sklonost unutar nas. Na daleko slavnijoj osnovi, Božji je duh sličan; on je sila s kojom On izlaže Svog suštinskog bića, Svoju sklonost i namjeru. Bog razmišlja i stoga djeluje: "biće kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiće se" (Is.14:24).

BOŽJA MOĆ

Mnogi pasusi jasno izjednačuju Božjega duha s Njegovom silom. Da bi stvorio svijet, "duh Božji dizaše se nad vodom. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost" (1Moj.1:2,3).

Božji je duh bio sila s kojom su sve stvari, pr. svjetlost, bile načinjene, "Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju" (Jov 26:13). "Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova" (Ps.33:6). Stoga je Božji duh opisan kao:-

Njegov dah

Njegova riječ

Njegova ruka.

Dakle Svojom silom On postiže sve stvari. Tako su vjernici iznova rođeni Božjom voljom (Iv.1:13), koja je kroz Njegova duha (Iv.3:3-5). Njegova volja se ostvaruje duhom. Govoreći o čitavom prirodnom stvorenju, mi čitamo: "Pošalješ duh svoj, postaju, i (time) ponavljaš lice zemlji" (Ps.104:30). Ovaj duh/moć je također nosilac svih stvari, kao i sredstvo njihova stvaranja. Lako je misliti da se ovaj zlosretni život spotiče dalje bez ovog aktivnog uloga Božjeg duha. Jov, čovjek koji je bio izmoren od ovog života, bijaše opomenut ovoga od drugoga proroka: kad bi Bog uzeo "k sebi duh njegov i dihanje njegovo; izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah" (Jov 34:14,15). Istrgavši se iz sličnog jarka snuždenosti, David je tražio od Boga da ga nastavi podržavati ovim duhom, tj. da mu sačuva život (Ps.51:12).

Mi ćemo vidjeti u Studij 4.3 da je duh koji je dan nama i čitavom stvorenju ono što održava naš život. Mi imamo "životni dah duha" u nama (1Moj.7: 22) koji nam je dan od Boga rođenjem (Ps.104:30; 1Moj.2:7). Ovo Ga čini "Bo(g) duhovima i svakom tijelu" (4Moj.27:16 cp. Heb.12:9). Jer Bog je životna sila koja održava čitavo stvorenje, Njegov je duh svuda prisutan. David je spoznao da je Svojim Duhom Bog bio stalno prisutan s njim ma gdje god išao, i kroz tog duha/silu On je mogao poznavati svaki kut Davidova uma i misli. Tako je Božji duh sredstvo s kojem je On nazočan svuda, premda je On osobno smješten na nebo.

"Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka... Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?... (Ako se) preselim na kraj mora: I ondje će me... držati... desnica tvoja (tj. preko duha)" (Ps.139:2,7,9,10).

Ispravno razumijevanje ove teme nam otkriva Boga kao moćno, aktivno bića. Mnogi su ljudi odrasli s blijedim 'vjerovanjem' u Boga, ali u stvarnosti 'Bog' je tek pojam u njihovu svijest, crna kutija u dio mozga. Jedno razumijevanje o istinskom Bogu i Njegove veoma stvarne nazočnosti svuda oko nas Svojim duhom može potpuno promijeniti naše shvaćanje života. Mi smo opkoljeni duhom, stalno svjedočimo njegovim djelima, koja nam otkrivaju Boga. David je našao ohrabrenje svega ovog za potpuno omamljujuće: "Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim" (Ps.139:6). Ipak odgovornosti dolaze s takvim znanjem; mi moramo prihvatiti da su naše misli i djela potpuno otvorena Bogu na pregled. Ispitujući naš položaj pred Njim, osobito kad razmišljamo o baptizmu, moramo imati to na umu. Božje veličanstvene riječi Jeremiji se odnose i na nas: "Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja (duhom) nebo i zemlju?" (Jer.23:24).

SVETI DUH

Mi smo vidjeli da je Božji duh širok pojam za shvaćanje; on je Njegova svijest i sklonost, a također i moć s kojom On ostvaruje Svoje misli u djelo. "Kako čovjek razmišlja u duši svojoj, takav jest" (Pri.23:7 (izv. hebr. tekst)); tako i Bog jest Njegove misli, u tom smislu On jest Svoj duh (Iv.4:24), premda ovo ne znači da Bog nije osobni (vidi Osvrt 1). Da nam se pomogne shvatiti beskrajnost Božjega duha, mi katkada čitamo o Njegovu "Svetom Duhu".

Ovo je ekvivalent starozavjetnim frazama "Duha Božjega" ili "Duha Gospodnjega". Ovo je jasno iz pasusa kao što je Djela 2, koji bilježi izlijevanje Svetoga Duha na apostole na dan Pedesetnice. Petar je objasnio da je ovo bilo ispunjenje proroštva Joila, u kome je opisano kao izlijevanje "Duha (Božjega) svoga" (Djela 2:17). Ponovo, Lk.4:1 bilježi da se Isus "pun Duha Svetoga, vratio s Jordana"; kasnije u istom poglavlju Isus govori da je ovo ispunjenje Is.61: "Duh je Gospoda Boga na meni". U oba slučaja (i mnogim drugim) Sveti je Duh izjednačen sa starozavjetnim terminom "Duh Božji".

Zamijeti, također, kako je Sveti Duh izjednačen sa silom Božjom u slijedećim pasusima:

• "Duh sveti sići će na te (Marija) i sila će te Svevišnjega osjeniti" (Lk.1:35).
• "Snagom Duha Svetoga... znamenja i čudesa, snagom Duha (Božjega (Karadić))" (Rim.15:13,19).
• "Evanđelje naše (je došlo)... u snazi, u Duhu Svetome" (1Sol.1:5).
• O obećanju Svetoga Duha učenicima se govori kao o njihovu oblačenju "u Silu odozgor" (Lk.24:49).
• Sam je Isus bio "pomaza(n) Duhom Svetim i snagom" (Djela 10:38).
• Pavao je mogao poduprijeti svoje propovijedanje neospornim izlaganjima Božje sile: "besjeda moja i propovijedanje moje... bijaše u... pokazivanju Duha i snage" (1Kor.2:4).