3.4 Obećanje Abrahamu

Evanđelje koje su naučavali Isus i apostoli nije bilo u osnovi različito od onog kojeg je znao Abraham. Bog, kroz Pismima, "unaprijed navijesti Abrahamu" (Gal.3:8). Tako presudna su ta obećanja da je Petar počinjao i završavao svoju javnu objavu evanđelja s preporukama na njih (Djela 3:13,25). Ako možemo razumjeti što je bilo naučavano Abrahamu, onda ćemo imati veoma temeljnu sliku kršćanskog evanđelja. Ima drugih nagovještaja da "evanđelje" nije nešto što je tek počelo u Isusovu vremenu:

-"Mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano (židovskim) ocima Bog je ispunio" (Djela 13:32,33).

-"Evanđelje Božje - koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima (pr. Abrahama, 1Moj.20:7) u Pismima svetim" (Rim.1:1,2).

-"Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje" (1Pet.4:6) - tj. vjernicima koji su živjeli i umrli prije prvog stoljeća.

-"Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima" (Heb.4:2) - tj. Izraelu u pustinji.

Obećanja Abrahamu imaju dvije osnovne teme:

(1) stvari o Abrahamovu sjemenu (određena potomka) i

(2) stvari o zemlji koja je bila obećana Abrahamu.

Ova obećanja su komentirana u Novom zavjetu, i, držeći se našeg gesla dopuštanja Bibliji da se sama objasni, mi ćemo spojiti učenje oba zavjeta kako bi dobili potpunu sliku zavjeta učinjena s Abrahamom.

Abraham je izvorno živio u Uru, napredni grad u današnjem Iraku. Suvremena arheologija otkriva visoki stupanj civilizacije koji je bio dostignut u vremenu Abrahama. Postojao je bankarski sistem, državna služba i povezana infrastruktura. Ne znajući za drugi, Abraham je živio u ovom gradu; koliko mi znamo, svjetski čovjek. Ali onda je izvanredni Božji poziv došao do njega - da ostavi taj rafinirani život i da se upusti u putovanje u obećanu zemlju. Točno gdje i točno što nije bilo potpuno objašnjeno. Sve rečeno, ispalo je putovanje od 1500 milja. Zemlja je bila Kanaan - današnji Izrael.

Povremeno za vrijeme njegova života, Bog se pojavljivao Abrahamu i ponavljao i proširivao mu Svoja obećanja. Ova obećanja su osnove Kristova evanđelja, tako kao istinski kršćani taj isti poziv dolazi i nama kao i Abrahamu, da ostavimo prolazne stvari ovog života, i odemo naprijed u život vjere, uzimajući Božja obećanja za doslovna, i živjeći po Njegovoj Riječi. Možemo dobro zamisliti kako je Abraham promišljao nad obećanjima dok je putovao. "Vjerom pozvan (iz Ura), Abraham posluša i zaputi se u (Kanaan) kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide" (Heb.11:8).

Razmatrajući Božja obećanja za prvi put, mi, također, možemo osjetiti da ne znamo točno čemu će sličiti obećana zemlja Božjega Kraljevstva. Ali naša vjera u Božju Riječ treba biti takva da i mi također nestrpljivo poslušamo.

Abraham nije bio nikakav lutalački nomad koji nije imao ništa bolje raditi no riskirati na ova obećanja. On je bio iz pozadine koja, u osnovnim terminima, ima toliko sličnosti s našom vlastitom. Složene, mučne odluke s koje se suočio su bile nalik na one s koje ćemo se i mi također morati suočiti u razmišljanju da li da prihvatimo i izvršavamo Božja obećanja - čudni pogledi poslovnih kolega, skriveni pogledi u očima susjeda ("Taj ima religiju!")... ove stvari bile su poznate Abrahamu. Pobuda koja je Abrahamu bila potrebna da izdrži do kraja morala je biti silna. Jedina stvar koja je opskrbila tu pobudu u toku njegovih dugih godina putovanja je bila riječ obećanja. On mora da je zapamtio te riječi i svakodnevno razmišljao nad onim što one u stvari znače za njega.

Pokazivanjem slične vjere i djelujući na njoj, možemo imati istu čast kao i Abraham - da budemo nazvani prijateljima Boga (Is.41:8), da nađemo Božje znanje (1Moj.18:17) i da imamo sigurnu nadu vječnoga života u Kraljevstvu. Opet ističemo da je evanđelje Krista osnovano na ova obećanja Abrahamu. Da istinski vjerujemo kršćanskoj poruci mi, također, moramo solidno poznavati obećanja Abrahamu. Bez njih naša vjera nije vjera. Žudnim očima moramo stoga čitati i pročitati razgovore između Boga i Abrahama.

ZEMLJA

1) "Idi iz zemlje svoje... u zemlju koju ću ti ja pokazati" (1Moj.12:1).

2) Abraham "iđaše svojim putovima... do Vetilja (središnji Izrael)... A Gospod reče Avramu... podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i sjemenu tvojemu do vijeka... prolazi tu zemlju... jer ću je tebi dati" (1Moj.13:3,14-17).

3) "Učini Gospod zavjet s Avramom govoreći: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata" (1Moj.15:18).

4) "Daću tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vječnu" (1Moj.17:8).

5) "Obećanje da će (Abraham) biti baštinik svijeta" (Rim.4:13).

Mi ovdje vidimo napredna otkrivenja Abrahamu:-

1) 'Postoji zemlja u kojoj bih htio da pođeš'.

2) 'Sada si stigao u tu oblast. Ti i tvoja djeca ćete živjeti ovdje zauvijek'. Zamijeti kako je ovo obećanje o vječnom životu zabilježeno bez sjaja ili isticanja; ljudski bi autor nesumnjivo obojio ovo.

3) Područje obećane zemlje je bilo određenije definirano.

4) Abraham nije trebao očekivati primanje obećanja u ovom životu - on je trebao biti "došljak" u zemlju, premda će on kasnije živjeti ondje zauvijek. Implikacija ovoga je da će on umrijeti i onda kasnije biti uskrsnut kako bi mogao primiti ovo obećanje.

5) Pavao, nadahnut, očito je shvatio obećanja Abrahamu da znače njegovo baštinjenje cijele zemlje .

Pismo istupa iz svoga reda da nas podsjeti da Abraham nije primio ispunjenje obećanja za njegova života:-

"Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini (implicirajući privremeni način življenja), prebivajući pod šatorima" (Heb.11:9).

Živio je kao stranac na zemlji, vjerojatno s istim skrivenim osjećajem nesigurnosti i nejednakosti kakvim osjeća jedan izbjeglica. Jedva da je živio sa svojim sjemenom u svoju vlastitu zemlju. Zajedno sa svojim potomcima, Izakom i Jakovom, (kojima su obećanja bila ponovljena), "u vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjã, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji" (Heb.11:13). Zamijeti četiri etape:-

-Poznavanje obećanja - kao što činimo mi kroz ovaj studij.

-'Pozdraviti' ih - ("bili su uvjereni njima" izv. grč. tekst*) ako je bio potreban proces uvjeravanja s Abrahamom, koliko tek više s nama?

-'Priznati' ih - ("prigrlili su ih"*) baptizmom u Krista (Gal.3:27-29).

-Priznati svijetu svojim načinom života da ovaj svijet nije naš stvarni dom, no da živimo u nadi da će to buduće doba doći na zemlju.

Abraham postaje naš veliki heroj i primjer ako mi shvatimo ove stvari. Konačno spoznavanje da ispunjenje obećanja leži u budućnosti došlo je umornome starcu kad mu je supruga umrla; on je zaista morao kupiti dio obećane zemlje gdje bi je sahranio (Djela 7:16). Doista Bog "u njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu" (Djela 7:5). Sadašnje sjeme Abrahama možda osjeća istu neprimjerenost kada kupuju ili najmljuju vlasništvo - u zemlju koja im je bila obećana za svoju osobnu, vječnu baštinu!

Ali Bog održava Svoja obećanja. Mora doći dan kada će Abraham i svi koji su učinili da se ta obećanja odnose na njih, biti nagrađeni. Heb.11:13, 39,40 dovodi poentu u našem pravcu:-

"U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjã, jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva".

Svi istinski vjernici će dakle biti nagrađeni u istom trenu vremena, tj. kod suda u posljednjem danu (2Tim.4:1,8; Mt.25:31-34; 1Pet.5:4). Slijedi, da budu u postojanju da bi im se sudilo, Abraham i ostali koji su znali ta obećanja moraju biti uskrsnuti tek prije suda. Ako oni nisu sada primili obećanja oni će jedino to uraditi nakon svog uskrsnuća i suda za Kristova povratka, nema nikakve alternative nego prihvatiti da su one nalik Abrahamu sada nesvjesni, čekajući Kristov dolazak; ipak obojeni stakleni mozaici u crkvama diljem cijele Europe poznato je da prikazuju Abrahama kao da je sada na nebu, doživljavajući obećanu nagradu za život u vjeri. Na tisuće ljudi za stotine godina su defilirali kraj tih slika, religiozno prihvaćajući takve ideje. Da li ćeš ti imati biblijski osnovanu hrabrost istupiti iz reda?

SJEME

Kao što je objašnjeno u Studij 3.2, obećanje o sjemenu se glavno odnosi na Isusa i, nadalje, na one koji su "u Krista" i stoga se također ubrajaju u sjeme Abrahama:-

1) "Učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te... i u tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji" (1Moj.12:2,3).

2) "Učiniću da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moći će izbrojiti i sjeme tvoje... svu zemlju što vidiš tebi ću dati i sjemenu tvojemu do vijeka" (1Moj.13:15,16).

3) "Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti... tako će biti sjeme tvoje... sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu" (1Moj.15:5,18).

4) "Daću... sjemenu tvojemu nakon tebe... zemlju Hanansku u državu vječnu, i biću im Bog" (1Moj.17:8).

5) "Sjeme tvoje (ću) veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediće sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji" (1Moj.22:17,18).

I opet, Abrahamovo razumijevanje o "sjemenu" bijaše napredno prošireno:-

1) Prvo bilo mu je samo rečeno da će nekako imati jedan izvanredan broj potomaka, i da će kroz njegova "sjemena" čitava zemlja biti blagoslovljena.

2) Kasnije bilo mu je rečeno da će imati sjeme koje će doći do toga da će uključivati mnogo ljudi. Ovi ljudi će provesti život vječni, zajedno s njim, u zemlju u kojoj je pristigao, tj. Kanaanu.

3) Bijaše mu rečeno da će se njegovo sjeme umnožiti poput zvijezda na nebu. To mu je moglo sugerirati da će imati mnogo duhovnih potomaka (zvijezda na nebu) kao i mnogo naravnih ("kao praha na zemlji").

4) Prethodna obećanja su bila podvučena s dodatnim uvjerenjem da mnoštvo ljudi koji će postati dio sjemena mogu imati osobni odnos s Bogom.

5) Sjeme će odnijeti pobjedu protiv svojih neprijatelja.

Zamijeti da sjeme treba donijeti "blagoslova" da bude dostupan svim ljudima iz svih krajeva zemlje. U Bibliji ideja o blagoslovu je često povezana s oproštenjem grijeha. Naposljetku, ovo je najveći blagoslov koji može ikad poželjeti jedan ljubitelj Boga. Tako mi čitamo stvari kao: "Blago onome, kojemu je oproštena krivica" (Ps.32:1); "Čaša blagoslovna" (1Kor.10:16), opisujući čašu vina koja predstavlja Kristovu krv, kroz koju je oproštenje moguće.

Jedini potomak Abrahama koji je donio oprost grijeha svijetu je, dakako, Isus, i komentar Novoga zavjeta o obećanjima Abrahamu opskrbljuje sigurnu podršku:-

"Ne veli (Bog): 'i potomcima' kao o mnogima (tj. u množini), nego kao o jednomu (u jednini): I potomstvu tvojem, to jest Kristu" (Gal.3:16).

"...zavjeta koji učini Bog s ocevima vašijem govoreći Avramu: i u sjemenu tvojemu blagosloviće se svi narodi na zemlji. Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa (tj. sjemena) i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh" (Djela 3:25,26 Karadžić).

Zamijeti ovdje kako Petar citira i tumači 1Moj.22:18:-

Sjeme = Isus

Blagoslov = oprost grijeha.

Obećanje da će Isus, sjeme, odnijeti pobjedu protiv svojih neprijatelja sada se skladnije uklapa u mjesto ako se ovo čita u vezi s njegove pobjede nad grijehom - najveći neprijatelj Božjem narodu, stoga i Isusa, također.

PRIDRUŽIVANJE SJEMENU

Dosada treba biti jasno da su osnovni elementi kršćanskog evanđelja bili shvaćeni od Abrahama. Ali ova bitna obećanja bila su dana Abrahamu i njegovu sjemenu, Isusu. Što s ostalima? Čak i fizičko porijeklo od Abrahama neće nekoga izravno učiniti dio tog određenog sjemena (Iv.8:39; Rim.9:7). Nekako mi moramo postati prisni dio Isusa, tako da se obećanja sjemenu podijele s nama isto tako. Ovo je putem baptizma u Isusa (Rim.6:3-5); često čitamo o baptizmu u njegovu imenu (Djela 2:38; 8:16; 10:48; 19:5). Gal.3:27-29 nije moglo načiniti jasniju poentu:-

"Koji ste (tj. samo koji ste!) god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov-Grk (tj. neŽidov)! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan (kroz bivanjem) u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi (kroz baptizma u njega), onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju"

-Obećanje o vječnom životu na zemlji, putem primanja "blagoslova" oproštenja kroz Isusa. Putem baptizma u Krista, sjemenu, mi dijelimo obećanja dana njemu; tako Rim.8:17 nas naziva "subaštinici Kristovi".

Sjeti se da blagoslov treba doći na ljude iz svih krajeva zemlje, kroz sjemenu; i da sjeme treba postati rasprostranjena širom svijeta grupa ljudi, poput pijeska na obali i zvijezda na nebu. Slijedi da je ovo zbog njihova prije svega primanja blagoslova kako bi oni mogli postati sjeme. Tako (pojedinačno) sjeme "kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu" (tj. mnogo ljudi; Ps.22:30).

Mi možemo sažeti dvaju struka obećanja dana Abrahamu:

(1) ZEMLJA

Abraham i njegovo sjeme, Isus, i oni koji su u Njega će baštiniti zemlju Kanaana s proširenjem na cijelu zemlju, i živjet će ondje zauvijek. U ovom životu oni je neće dobiti, nego će to biti u posljednjem danu, kad se Isus vrati.

(2) SJEME

Ovo je glavno bio Isus. Kroz njega će grijesi ("neprijatelji") čovječanstva biti svladani, tako da će blagoslovi oproštenja biti dostupni širom svijeta.

Baptizmom u Isusovu imenu postajemo dio sjemena.

Ove se dve iste niti pojavljuju u novozavjetnim propovijedima, i, ne iznenađuje, da je često zabilježeno da kad su ljudi čuli njihovo učenje, oni su se tek onda baptizirali. Ovo je bilo, i jest, način kojim ova obećanja mogu biti načinjena nama. Mi možemo sada shvatiti zašto je, kao starac suočen sa smrću, Pavao mogao opisati svoju nadu kao 'nadu Izraela' (Djela 28:20): istinska kršćanska nada jest izvorna židovska nada. Kristov komentar da "spasenje dolazi od Židova" (Iv.4:22) mora se također odnositi potrebi da se postane duhovnim Židovima, kako bi se okoristili od obećanja o spasenju kroz Krista koja su bila dana židovskim ocima.

Mi čitamo da su rani kršćani propovijedali:-

1) "Evanđelje o kraljevstvu Božjemu i

2) o imenu Isusa Krista" (Djela 8:12).

Ovo su bile upravo iste dvije stvari objašnjene Abrahamu pod nešto različitih naslova:-

1) Obećanja o zemlji i

2) Obećanja o sjemenu.

Zamijeti usput da je "evanđelje o kraljevstvu Božjemu" i Isusa sažeto kao "propovijeda(nje) Krista" (Djela 8:5 cp. v.12). Odveć često se ovo uzima sa značenjem "Isus vas ljubi! Recite samo da vjerujete da je On umro za vas i vi ste spašeni!" Ali fraza "Krist" jasno rezimira učenje brojnih stvari o njemu i njegova dolazećeg Kraljevstva. Dobre vijesti o ovom Kraljevstvu koje je bilo propovijedano Abrahamu odigralo je veliku ulogu u ranom propovijedanju evanđelja.

U Korintu, Pavao "je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem" (Djela 19:8); u Efezu je išao uokolo "propovijedajući carstvo Božije" (Djela 20:25 Karadžić), i njegov je labuđi pjev u Rimu bio isti, "Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu... iz Mojsijeva zakona i Prorokã uvjeravao o Isusu" (Djela 28:23,31). Da je imalo toliko toga za govorenje pokazuje da osnovna poruka evanđelja o Kraljevstvu i Isusu nije bila tek stvar velenja "Vjeruj u Isusa". Božje otkrivenje Abrahamu je bilo detaljnije nego to, i stvari obećane njemu su temelj istinskog kršćanskog evanđelja.

Mi smo pokazali da nas baptizam u Isusa čini dio sjemena i stoga valjani za baštinu obećanja (Gal.3:27-29), ali sami baptizam nije dovoljan zaraditi nam obećano spasenje. Mi moramo ostati u sjemenu, u Krista, ako ćemo da primimo obećanja dana sjemenu. Baptizam je stoga tek početak; mi smo ušli u utrku koju onda trebamo trčati. Ne zaboravi da biti samo tehnički sjeme Abrahama ne znači da smo mi prihvatljivi Bogu. Izraelci su Abrahamovo sjeme na neke načine, ali to ne znači da mogu biti spašeni bez baptizma i prilagođivanja njihova života Kristu i primjeru Abrahama (Rim.9:7,8; 4:13,14). Isus je rekao Židovima, "Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete... Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili" (Iv.8:37,39), a to je bilo da žive životom vjere u Boga i Krista, obećanog sjemena (Iv.6:29).

Sjeme mora imati obilježja svojih predaka. Ako ćemo mi biti istinsko sjeme Abrahama mi moramo stoga biti ne samo baptizirani nego također imati veoma stvarnu vjeru u Božja obećanja, kao što je imao on. Stoga je on nazvan "ocem svih vjernika... koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama" (Rim.4:11,12). "Shvatite dakle (tj. istinski primite k srcu!): oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi" (Gal.3:7).

Istinska vjera mora se pokazati u neku vrstu djela, inače, u Božjim očima, nije vjera (Jak.2:17). Mi pokazujemo naše vjerovanje u ova obećanja koja smo proučili isprva s baptizmom, kako bi se ona mogli odnositi i na nas osobno (Gal.3:27-19). Pa vjeruješ li ti stvarno Božjim obečanjima? Ovo je pitanje s kojim se neprekidno moramo pitati tijekom cijelog našeg života.

STARI I NOVI ZAVJET

Treba biti očito međutim da obećanja Abrahamu rezimiraju Kristova evanđelja. Druga glavna postava obećanja koja je načinio Bog bila su sa Židovima u kontekstu Mojsijeva zakona. Ova su navodila da ako su Židovi bili pokorni ovom zakonu, onda će oni fizički biti blagoslovljeni u ovom životu (5Moj.28). Nije bilo nikakva izravna obećanja vječnoga života u ovu seriju obećanja, ili "zavjeta". Tako vidimo da su bila načinjena dva "zavjeta":-

1) Abrahamu i njegovu sjemenu, obećavajući oproštenje i vječni život u Kraljevstvu Božjem kad se Krist vrati. Ovo je obećanje isto tako bilo načinjeno u Edenu i Davidu.

2) Židovskom narodu u vrijeme Mojsija, obećavajući im mir i sreću u ovom sadašnjem životu ako se pokoravaju zakonu koji je Bog dao Mojsiju.

Bog je obećao Abrahamu oproštenje i vječni život u Kraljevstvu, ali ovo je jedino bilo moguće kroz Isusovu žrtvu. Iz ovog razloga mi čitamo da je Kristova smrt na križu potvrdila obećanja dana Abrahamu (Gal.3:17; Rim.15:8; Dan.9:27; 2Kor.1:20), stoga je njegova krv nazvana "krv novoga zavjeta" (Mt.26:28 Karadžić). U spomen toga nam je Isus rekao da redovno uzimamo čašu s vina, koja predstavlja njegovu krv, da nas podsjeti ovim stvarima (vidi 1Kor.11:25): "Ova čaša novi je Savez (zavjet) u mojoj krvi" (Lk.22:20). Nema nikakva smisla u "lomljenju kruha" u spomen Isusa i njegova djela izuzev ako mi shvaćamo ove stvari.

Isusova žrtva je učinila oproštenje i vječni život u Božjem Kraljevstvu mogućim; on je stoga učinio obećanja Abrahamu sigurnim; on je bio "jamac boljega Saveza" (Heb.7:22). Heb.10:9 govori o Isusu da "Dokida prvo (zavjetovanje) da uspostavi drugo". Ovo pokazuje da kad je Isus potvrdio obećanja Abrahamu, on je ukinuo drugog jednog zavjeta, to je bio zavjet dan kroz Mojsija. Već citirani stihovi o Isusu koji potvrđuju novog jednog zavjeta s njegovom smrću, impliciraju da je postojao jedan stari zavjet kojeg je on ukinuo (Heb.8:13).

Ovo znači da premda je zavjet koji se tiče Krista učinjen prvi, nije potpuno stupio na snagu sve do njegove smrti, stoga je nazvan "novi" zavjet. Namjena "staroga" zavjeta načinjena kroz Mojsija je bila da pokaže prema Isusovu djelu, i da istakne važnost vjere u obećanja koja se tiču Krista (Gal.3:19,21). Obrnuto, vjera u Kristu potvrđuje istinitost zakona koji je dan Mojsiju (Rim.3:31). Pavao zanimljivo rezimira: "Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo" (Gal.3:24). Iz ovog razloga je zakon Mojsijev bio sačuvan, i još uvijek je koristan za našeg proučavanja.

Ove stvari nije lako shvatiti u prvom čitanju; mi možemo sažeti slijedeće:-

Obećanja o Kristu načinjena Abrahamu - Novi zavjet.

Obećanja Izraelu povezana sa zakonom dan Mojsiju - Stari zavjet.

Isusova smrt. Ukinuće Staroga zavjeta (Kol.2:14-17). Novi je zavjet stupio na snagu.

Iz ovog razloga stvari kao ubiranje, držanje subote itd., koje su bile dio Staroga zavjeta, sada nisu potrebne - vidi Studij 9.5. Novi će zavjet biti učinjen s prirodnim Izraelom kada se oni pokaju i prihvate Krista (Jer.31:31,32; Rim.9:26,27; Jez.16:62; 37:26), premda, svakako, bilo koji Židov koji to učini sada i baptizira se u Isusa, može odmah pristupiti Novom zavjetu (u kojem nema Židov/neŽidov razlike - Gal.3:27-29).

Istinsko procjenjivanje ovih stvari tjera nas shvatiti sigurnost Božjih obećanja. Skeptici su nepravedno okrivile ranih kršćanskih propovjednika o nedavanju pozitivne poruke. Pavao je odgovorio da zbog Božjeg potvrđivanja Svojih obećanja na račun Kristove smrti, nada o koju su govorili nije bila stvar dodirni-i-idi, već sasvim sigurna ponuda: "Bog je svjedok: naša riječ (propovijedanja) vama nije Da! i Ne! jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi... vama navijestismo nije bio Da! i Ne! nego u njemu bijaše Da!. Doista, sva obećanja Božja u njemu su Da!. (i u njemu (Karadžić)) Amen" (2Kor.1:17-20).

Sigurno ovo minira stav: 'Pa, pretpostavljam tu može biti neke istine u svemu tome...?'