3.2 Obećanje u Edenu

Patetični prikaz čovjekovog pada pripada Postanku poglavlje 3. Zmija je bila prokleta zbog pogrešnog citiranja Božje riječi i iskušavanja Eve da je prekrši. Čovjek i žena bijahu kažnjeni zbog njihova prijestupa. Ali zračak nade ulazi u ovu tamnu sliku kad Bog govori zmiji:-

"I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono (sjeme žene) će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati" (1Moj.3:15).

Ovaj je stih veoma usredotočen; trebamo pažljivo definirati različite upletene stvari. "Sjeme" znači potomak ili dijete, ali također se može odnositi i na ljude povezani s određenog "sjemena". Mi ćemo kasnije vidjeti da je Abrahamovo "sjeme" bio Isus (Gal.3:16), ali ako smo mi "u" Isusa baptizirani, onda smo i mi također sjeme (Gal.3:27-29). Ova riječ "sjeme" isto tako ukazuje na ideju o spermu (1Pet.1:23); pa tako istinsko sjeme će imati očeva obilježja.

Sjeme zmije se stoga mora odnositi na ono što ima porodičnu sličnost sa zmijom:-

- iskrivljuje Božju Riječ

- laže

- vodi druge grijehu

Mi ćemo vidjeti u Studij 6 da nema doslovne osobe koja to čini, već da je unutar nas

-"naš... stari čovjek" tijela (Rim.6:6)

-"naravan čovjek" (1Kor.2:14)

-"starog čovjeka, koga varave požude vode u propast" (Ef.4:22)

-"staroga čovjeka s njegovim djelima" (Kol.3:9).

Ovaj grešni "čovjek" unutar nas je biblijski "đavo", sjeme zmije.

Sjeme žene trebalo je biti određena osoba - "ti (sjeme zmije) ćeš ga u petu ujedati" (1Moj.3:15). Ova osoba je trebala trajno zgaziti zmijino sjeme, tj. grijeha - "ono će ti na glavu stajati". Udariti zmiju po glavi je smrtonosni udarac - budući da joj je mozak u glavi. Jedina osoba koja je vjerojatni kandidat za sjeme žene mora biti Gospodin Isus:-

Isus Krist "koji (križom) obeskrijepi smrt (i stoga moć grijeha-Rim.6:23) i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju" (2Tim.1:10).

Bog "poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu", tj. biblijskog đavola, sjeme zmije (Rim.8:3).

Isus se "javi da grijehe naše uzme" (1Iv.3:5 Karadžić).

"Ti ćeš mu nadjenuti ime Isus (koje znači "Spasitelj") jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Mt.1:21).

Isus je bio doslovno "od žene... rođen" (Gal.4:4) kao sin Marije, premda mu je Bog bio Otac. Tako i u ovom smislu, on bijaše sjeme žene, premda snabdjeven od Boga načinom kakvim nijedan drugi čovjek nije bio. Ovo sjeme žene trebalo je biti privremeno ranjeno grijehom, sjemenom zmije - "ti ćeš ga u petu ujedati" (1Moj.3:15). Ugriz zmije u petu je obično privremena rana, u poredbi s trajnošću udaranja zmije po glavi. Velik broj figurativnih govora su biblijskoga porijekla: "udariti ga po glavi" (tj. potpuno zaustaviti ili dokrajčiti koga) je vjerojatno zasnovano na ovom proroštvu gdje Isus udara zmiju po glavi.

Osuda grijeha, sjemenu zmije, je uglavnom kroz Kristovu žrtvu na križu - zamijeti da stihovi citirani gore govore o Kristovoj pobjedi grijeha u prošlom vremenu. Privremena rana u petu koju je Isus zadobio je dakle preporuka o njegovoj tridnevnoj smrti. Njegovo je uskrsnuće dokazalo da je to bilo tek privremena rana, u poredbi sa smrtonosnim udarcem što je zadao grijehu. Zanimljivo je da nebiblijski povijesni zapisi ukazuju da su žrtve raspeća bile prikucavane kroz svoju petu na drvenom stupu. Tako Isus bijaše "ranjen u petu" svojom smrću. Is.53:4,5 opisuje Krista da je bio "izbijen" od Boga svojom smrću na križu. Ovo jasno aludira na proroštva iz 1Moj.3:15 da će Krist biti ranjen od sjemena zmije. Ipak, na koncu Bog je djelovao kroz zla s kojem se Krist suočio, On je ovdje opisan da čini ranjavanje (Is.53:10), s upravljanjem silama zla koje su Mu ranile Sina. Pa tako Bog isto djeluje kroz zla iskustva svakog Svog pojedinog djeteta.

DANAŠNJI SUKOB

Ali pitanje ti može izroniti u glavi: "ako je Isus uništio grijeh i smrt (sjeme zmije), zbog čega te stvari još uvijek postoje danas?" Odgovor je da je na križu Isus uništio moć grijeha unutar nj sama: proroštvo iz 1Moj.3:15 je uglavnom o sukobu između Isusa i grijeha. Sada to znači jer nas je pozvao dijeliti njegovu pobjedu, konačno i mi, također, možemo pobijediti grijeh i smrt. Oni koji nisu pozvani dijeliti njegovu nagradu, ili odbiju ponudu, će, svakako, još uvijek doživljavati grijeh i smrt. Premda su grijeh i smrt također doživljavani od istinskih vjernika, kroz svoju povezanost sa sjemenom žene preko baptizma u Krista (Gal.3:27-29), oni mogu imati oprost za svoje grijehe i stoga konačno biti spašeni smrti, koja je ishod grijeha. Tako u izgledu Isus "obeskrijepi smrt" na križu (2Tim.1:10), mada neće biti dok Božja namjera sa zemljom nije završena na koncu tisućljeća da će ljudi zaista prestati da umiru - kada smrt neće nikad više biti svjedočena na zemlji: "Doista on treba da kraljuje (u prvom dijelu Božjega Kraljevstva) dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt" (1Kor.15:25,26).

Ako smo "baptizirani u Krista" onda obećanja o Isusu, poput onog iz 1Moj.3:15, postaju osobne za nas sami; nisu više tek zanimljivi dijelovi Biblije, to su proroštva i obećanja koje su načinjene izravno nama! Kao i sjeme žene, mi, također, ćemo iskusiti pobjedu grijeha nad nama kratkoročno. Izuzev ako se Gospodin vrati za naša života, mi, također, ćemo biti ranjeni u petu kao što je bio Isus, pri tome ćemo mi, isto tako umrijeti. Ali ako smo istinsko sjeme žene, onda ta "rana" će biti samo privremena. Oni koji su ispravno baptizirani u Krista uranjanjem ispod vode, povezuju sebe s njegovom smrću i uskrsnućem - simbolizirano izranjanjem iz vode (vidi Rim.6:3-5).

Ako smo mi istinsko sjeme žene, onda će naši životi odražavati riječi iz 1Moj.3:15 - postojat će stalni osjet sukoba ("neprijateljstva") unutar nas, između ispravnog i pogrešnog. Veliki je apostol Pavao opisao jedan umalo shizofrenični sukob između grijeha i njegove stvarne prirode koji je bjesnjeo u njemu (Rim.7:14-25).

Nakon baptizma u Krista, ovaj sukob s grijehom koji je prirodno unutar nas treba se pojačati - i nastaviti time svih naših dana. U jednom smislu to je teško, jer moć grijeha je snažna. Ali u drugom smislu i nije, budući da smo mi u Krista, koji se već borio i pobjedio u sukobu. Zamijeti kako su vjernici opisani kao žena u Ef.5:23-32, kao da time što smo sjeme žene mi smo također ta žena.

Istim načinom kojim sjeme žene predstavlja oboje Isusa i one koji pokušavaju imati njegovih osobina, tako i sjeme zmije govori o oboje grijeha (biblijskog "đavola") i onih koji slobodno pokazuju osobine grijeha i zmije. Ovakvi ljudi će zanemariti ili pogrešno predstaviti Božju Riječ, što će ih na koncu odvesti sramu grijeha i otuđivanju od Boga, što se i dogodilo Adamu i Evi. Budući da su Židovi bili ljudi koji su zaista stavili Isusa na smrt - tj. ranili sjeme žene u petu - za očekivanje je da su oni bili glavni primjer sjemena zmije. To je potvrđeno od Ivana krstitelja i Isusa:-

"Kad (Ivan) ugleda mnoge farizeje i saduceje (grupa Židova koji su osudili Isusa) gdje mu dolaze na krštenje, reče im: Leglo (tj. izrodeni od, stvoreni iz) gujinje (zmije)! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?" (Mt.3:7).

"A (Isus), znajući njihove misli (farizeja), reče im:... Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki"? (Mt.12:25,34).

Svijet - čak i religiozan svijet - ima iste ove zmijske osobine. Samo oni baptizirani u Krista su povezani sa sjemenom žene; svi ostali su, do promjenljivih stupnjeva, sjeme zmije. Kako je Isus postupao s ljudima koji su bili sjeme zmije mora nam biti primjer:-

- propovijedao im je u duhu ljubavi i istinske zabrinutosti, ipak

- nije dopustio njihovim načinima i razmišljanjima da utječu na nj, i

- pokazao im je obilježja Boga koji ljubi po načinu kojim je živio.

Ipak zbog svega ovog oni su ga mrzili. Njegov osobni napor da bude pokoran Bogu učinio ih je ljubomornim. Čak i njegova obitelj (Iv.7:5; Mk.3:21) i bliski prijatelji (Iv.6:66) ogradili su se a neki su ga čak i fizički napustili. Pavao je iskusio istu stvar kada se jadao onima s kojih je nekoć prolazio kroz vodu i vatru:-

"Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?" (Gal.4:14-16).

Istina nikad nije slavna; znati je i živjeti s njom onako kako treba uvijek će stvarati neku vrstu poteškoća za nas, čak ishodeći progonom:-

"I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga (istinskim poznavanjem Božje Riječi - 1Pet.1:23), tako je i sada" (Gal.4:29).

Ako smo istinski udruženi s Kristom moramo iskusiti neke od njegovih patnja, pa tako da možemo i mi dijeliti njegovu veličanstvenu nagradu. Opet Pavao nam postavlja neusporedivi primjer u ovome:-

"Vjerodostojna je riječ: Ako s njime (Krista) umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo (s njim), s njime ćemo i kraljevati... Stoga sve podnosim" (2Tim.2:10-12).

"Ako su mene (Isusa) progonili, i vas će progoniti... A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga" (Iv.15:20,21)

-tj. jer smo baptizirani u imenu Isusa (Djela 2:38; 8:16).

Suočeni sa stihovima poput ovih, primamljivo je razmišljati: "Ako se o tome radi, i to znači biti povezan s Isusom, sjemenu žene, ja radije ne bih". Ali svakako od nas nikad se neće očekivati da podnosimo nešto sa čime ne bi mogli razumno se nositi. Dok je samopožrtvovanost jasno potrebna da bi se sjedinili potpuno s Krista, naša povezanost s njim će ishoditi u takvu veličanstvenu nagradu "da patnje sadašnjosti nisu spomena vrijedne u poredbi sa slavom koja će biti otkrivena u nama". Čak i sada, njegova žrtva omogućuje našim molitvama za pomoć kroz traume života biti osobito silne Bogu. I dodajmo k tomu slijedeće veličanstveno uvjerenje, silno podvučeno u mnogim kristadelfijanskim Biblijama:-

"Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati" (1Kor.10:13).

"To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri buditi - ja sam pobijedio svijet" (Iv.16:33).

"Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?" (Rim.8:31).