3.1 Božja Obećanja: Uvod

Kod ove točke naših studija dosegli smo šire razumijevanje toga tko je Bog i kako On djeluje. Pri tome razjasnili smo jedan broj općih nesporazuma o ovim stvarima. Sada želimo pogledati pozitivnije na stvari koje je Bog "obećao onima što ga ljube" (Jak.1:12; 2:5) držanjem Njegovih zapovijedi (Iv.14:15).

Božja obećanja u Starom zavjetu su ono što sačinjavaju istinsku kršćansku nadu. Kad mu se sudilo za njegova života, Pavao je govorio o budućoj nagradi za koju je bio pripravan izgubiti sve stvari: "sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim... za tu me nadu... tuže" (Djela 26:6,7). On je proveo mnogo od svog života u propovijedanju: "evanđelj(a): obećanje dano ocima Bog je ispunio... uskrisivši Isusa" (Djela 13:32,33). Pavao je objasnio da vjerovanje u tih obećanja daje nadu uskrsnuća iz mrtvih (Djela 26:6-8 cp. 23:8), znanje o Isusovu drugom dolasku u sudu i o dolazećem Kraljevstvu Božjem (Djela 24:25; 28:20,31).

Sve ovo ruši mit da je Stari zavjet tek povijest lutanja Izraela koji ne govori o vječnom životu. Bog nije odjednom odlučio prije 2000 godina da će nam On ponuditi vječni život kroz Isusa. Ta je namjera bila s Njim još s početka:-

"U nadi života vječnoga što ga, prije vremenã vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, a u svoje doba očitova riječ svoju (u vezi toga) u propovijedanju" (Tit 1:2,3).

"Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama" (1Iv.1:2).

Budući da je Božja namjera dati Svom narodu vječni život bila s Njim još s početka, nije vjerojatno da bi On ostao u šutnji o tome za vrijeme 4000 godina Svog spravljivanja s ljudima zabilježenog u Starom zavjetu. U stvari, Stari je zavjet pun proroštava i obećanja koja zasebno daju više detalja ove nade koju je Bog pripremio Svom narodu. Zbog toga je jedno razumijevanje Božjih obećanja židovskim ocima važno za naše spasenje: toliko da je Pavao podsjetio vjernike u Efezu da prije no što su znali ove stvari, oni su bili "izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja, bez nade bija(hu) i neznabošci na svijetu" (Ef.2:12) - premda bez sumnje oni su mislili da im njihova prijašnja poganska vjerovanja daju nekakvu nadu i poznavanje Boga. Ali ovo jest ozbilnjost nepoznavanja starozavjetnih obećanja Boga - u stvarnost "bez nade... i neznabošci na svijetu". Sjeti se kako je Pavao opisao kršćansku nadu kao "nad(u) u obećanje koje Bog dade (židovskim) ocima našim" (Djela 26:6).

Žalosna jest činjenica da malen broj crkva stavlja naglasak na ove dijelove Staroga zavjeta koje bi trebalo. "Kršćanstvo" se izrodilo u novozavjetnu temeljenu religiju - iako čak i onda sklono upotrebi tek nekoliko stihova toga. Isus je jasno istaknuo obrnuto:-

"Ako ne slušaju Mojsija (prvih pet knjiga Biblije koje je on napisao) i prorokã, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane" (Lk.16:31).

Prirodni um može rasuđivati da vjerovanje u Isusova uskrsnuća jest dovoljno (cp. Lk.16:30), ali je Isus rekao da bez čvrsta razumijevanja Starog zavjeta, to neće biti potpuno moguće.

Opadanje vjere učenicima nakon raspeća bijaše proslijeđeno od Isusa da je zbog njihova pomanjkanja pažljive pozornosti Starome zavjetu:-

"A on će im: O bezumni i srca spora da (ispravno) vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu" (Lk.24:25-27).

Zamijeti njegova isticanja da je cijeli Stari zavjet govorio o njemu. Ne da nisu učenici nikada čitali ili slušali riječi Staroga zavjeta, ali nisu ih ispravno razumjeli, i stoga nisu im mogli istinski vjerovati. Tako ispravno razumijevanje Božje Riječi, umjesto samo čitanje, je nužno za razvijanje istinske vjere. Židovi su bili fanatični u svom čitanju Starog zavjeta (Djela 15:21), ali jer nisu shvaćali njegove preporuke stvarima o Isusu i Njegova evanđelja, oni nisu uistinu vjerovali tome, pa tako im je Isus rekao:-

"Kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?" (Iv.5:46,47).

Usprkos svom njihovu čitanju Biblije, oni jednostavno nisu gledali stvarnu poruku o Isusu, premda su htjeli misliti da su bili osigurani spasenjem. Isus im je morao reći:-

"Pregledajte pisma (tj. ispravno - cp. Djela 17:11 Karadžić), jer vi mislite (uvjereni ste) da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene" (Iv.5:39).

Pa tako može biti i s mnogim ljudima koji imaju jednog ocrtanog znanja o nekim od događaja i učenja Staroga zavjeta: to je tek znanje koje su oni pokupili slučajno. Divna poruka Krista i evanđelje Božjega Kraljevstva još uvijek im izmiče. Namjera ovog studija je da te izvede iz tog položaja dokazivanjem istinskog značenja glavnih obećanja Staroga zavjeta:-

- U vrtu Edena
- Nou
- Abrahamu
- Davidu

Obavijesti o njima se nalaze u prvih pet knjiga Biblije (1Moj.-5Moj.) koje su bile napisane od Mojsija, i u starozavjetnim prorocima. Sve osnove kršćanskog evanđelja se nalaze ondje. Pavao je objasnio da je njegovo propovijedanje ovog evanđelja govorilo "ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu" (Djela 26:22,23), i u njegove je zadnje dane pjesma ostala ista: "Izlagao im je (Pavle) i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Prorokã uvjeravao" (Djela 28:23).

Nada Pavla, tog vrhovnog kršćanina, treba biti isto tako nada koja nas pobuđuje; kao što je bila veličanstveno svjetlo na kraju tunela njegovog života, tako treba biti za svakog ozbiljnog kršćanina. Upaljeni ovom pobudom, sada možemo "istraživati Pisma".