3.3 Obećanje Nou

Kako je ljudska povijest napredovala nakon vremena Adama i Eve, čovjek je bivao zlobniji. Stvari su došle do stupnja da je civilizacija bila moralno tako očajna da je Bog odlučio uništiti taj sistem stvari, s izuzećem Noa i njegove obitelji (1Moj.6:5-8). Bijaše mu rečeno da napravi škrinju u koju će on i predstavnici svih životinja živjeti za vrijeme uništenja svijeta potopom. Usput, ima obilnih znanstvenih razloga za vjerovanje da se ovaj silni potop doslovno dogodio, na stranu jasnih izjava iz Pisma! Zamijeti da zemlja (tj. ovaj doslovni planet) nije bila uništena, samo zla ljudska postava koja je bila na njoj: "svako tijelo što se micaše na zemlji" (1Moj.7:21). Isus (Mt.24:37) i Petar (2Pet.3:6-12) obojica su vidjeli sud Noina svijeta da je sličan s onim što će se dogoditi za Kristova druga dolaska. Tako je očajna zlobnost čovjeka u Noino vrijeme upoređena s našim sadašnjim svijetom, koji tek što će biti kažnjen o Kristova povratka.

Zbog goleme grešnosti čovjeka i programa samouništenja u kome se zapleo ovaj planet, iskrslo je vjerovanje, čak i među kršćanima, da će ova zemlja biti uništena. Ova ideja jasno pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja osnovne biblijske poruke - da JE Bog aktivno zabrinut stvarima ovog planeta, i da će se uskoro Isus Krist vratiti da uspostavi Božje Kraljevstvo ovdje na zemlji. Ako bi se dopustilo čovjeku uništenje ovog planeta onda se ova obećanja naprosto ne mogu održati. Znatne dokaze da će Božje Kraljevstvo biti na zemlji se nalaze u Studij 4.7 i Studij 5. U međuvremenu, slijedeće treba biti dostatan dokaz da zemlja i solarni sustav neće biti uništeni:-

-"Kao zemlju utvrdi je dovijeka" (Ps.78:69).

-"A zemlja stoji uvijek" (Pro.1:4).

-"Sunce i mjeseče... zvijezde... nebesa... postavi ih (On) zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neće proći" (Ps.148:3-6).

-"Zemlja (će) biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno" (Is.11:9; 4Moj.14:21) - teško, ako Bog dopusti zemlji da se uništi. Ovo obećanje još uvijek nije ispunjeno.

-"Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava" (Is.45:18). Ako je Bog stvorio zemlju samo da bi je vidio uništenu, onda je Njegovo djelo bilo naprazno.

Ali odmah natrag u Postanku Bog je obećao sve ovo Nou. Kako je počeo iznova živjeti u novome svijetu stvorenog potopom, možda je Noa strahovao da može biti druga cijelosna uništenja. Kadgod bi počela kiša nakon potopa, ova misla morala mu je pasti na pamet. Pa tako je Bog načinio zavjet (seriju obećanja) da se to nikad neće ponoviti:-

"A ja evo postavljam zavjet svoj s vama... Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju" (1Moj.9:9-12).

Ovaj je zavjet bio potvrđen dugom:-

"Pa kad (kišne) oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima, i opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas... vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji... to (duga) je znak zavjeta" (1Moj.9:13-17).

Budući da je jedan vječni zavjet između Boga i ljudi i životinje na zemlji, slijedi da zemlja mora imati ljude i životinje nastanjene na njoj zauvijek. Ovo je samo po sebi dokaz da će Božje Kraljevstvo biti na zemlji umjesto na nebu.

Tako obećanje Nou je temelj evanđelja o Kraljevstvu; to pokazuje da je Božja pozornost usredotočena na ovom planetu, i da On ima jednu vječnu namjeru s njim. Čak i u gnjevu On se spominje milosti (Av.3:2), i takva je Njegova ljubav da On čak brine za Svoje životinjsko stvorenje (1Kor.9:9 cp. Jona 4:11).