1.3 Božje Ime i Karakter

Ako ima Boga, logično je pomisliti da bi On izmislio nekakva sredstva da nam kaže o Sebi. Mi vjerujemo da je Biblija Božje otkrivenje čovjeku, i da u njoj vidimo otkriveni Božji karakter. Zato je Božja riječ opisana kao Njegovo "sjeme", (1Pet.1:23) jer ako reagira u našoj svijesti, oblikuje se novo biće unutar nas koje ima Božjih obilježja (Jak.1:18; 2Kor.5:17). Stoga što se više posvećujemo Božjoj riječi i shvaćamo odlomke za se, ćemo postajati "suobličeni(ji) slici Sina njegova" (Rim.8:29) koji je po naravi bio savršena slika Boga (Kol.1:15). U ovome leži vrijednost proučavanja povijesnih dijelova Biblije; ispunjeni su snabdjevenih učenjima o tome kako se Bog spravljivao s ljudima i narodima, uvijek izlažući istih osnovnih obilježja.

Na hebrejskom osobno je ime često odražavalo njihov karakter i/ili obavijest o njima. Nekoliko jasnih primjera:

'Isus' = 'Spasitelj' - "jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Mt.1:21).

'Abraham' = 'Otac velikom mnoštvu' - "jer sam te učinio ocem mnogih naroda" (1Moj.17:5).

'Eva' = 'Živa' - "zato što je ona mati svjema živima" (1Moj.3:20).

'Šimun' = 'Sluh' - "Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovoga" (1Moj.29:33).

U Jer.48:17, poznavanje naroda Moaba je izjednačeno s poznavanjem imena Moaba. Psalme često izjednačuju Samog Boga s Njegovim Imenom, Njegovu riječju i djelima (Ps.103:1; 105:1; 106:1,2,12,13).

Stoga je za očekivanje da će nam Božja imena i titule dati mnoge obavijesti o Njemu samome. Budući da ima tako mnogo pogleda Božjeg karaktera i namjere, On zaista ima više nego jedno Ime. Detaljniji studij Božjeg imena se preporučuje nakon baptizma; daljnje razumijevanje Božjeg karaktera kakav je izražen u Njegovu imenu je nešto što treba nastaviti tijekom cijelog našeg života u Gospodinu. Ono što slijedi je stoga tek jedan uvod.

Kad je Mojsije tražio dublje poznavanje Boga da ojača svoju vjeru za vrijeme veoma traumatičnog perioda njegova života, jedan je anđeo objavio Gospodinovo Ime "Gospod, Gospod Bog, milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga" (2Moj.34:5-7).

Ovo je jasni dokaz da Božja imena sadržavaju Njegovih obilježja. Njegovo posjedovanje njih je dokaz da je Bog osobno biće - besmisleno je misliti da dašak duha može imati ovih crta karaktera koje se također mogu razviti u nas ljudima.

Bog je izabrao jedno određeno ime po kojem On želi biti poznat i upamćen od Svojih ljudi; to je sažetak, epitom, Njegove namjere s ljudima.

Izraelci su bili robovi u Egiptu, i trebali su podsjećanje o Božjoj namjeri s njima. Mojsiju je bilo rečeno da im kaže Božje Ime, kako bi im ovo pomoglo potaknuti ih da napuste Egipat i započnu putovanje prema obećanoj zemlji (cp. 1Kor.10:1). Mi također trebamo razumjeti osnovnih načela u vezi Njegova Imena prije no se krstimo i započnemo naše putovanje prema Božjem Kraljevstvu.

Bog je kazao Izraelu da je Njegovo Ime bilo JAHVE, sa značenjem "Ja sam onaj što jest" ili, točnije prevedeno: 'Ja ću biti onaj koji će biti' (2Moj.3:13-15). Ovo je ime onda nešto prošireno: "opet (tj. u dopuni) reče Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod (Jahve) Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev... to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno" (2Moj.3:15).

Stoga Božje puno ime je "Gospod Bog".

Stari je zavjet uglavnom bio pisan na hebrejskom, i engleski prijevod (kao i srpsko-hrvatski) neminovno propušta mnogih detalja kod prevođenja hebrejskih riječi za 'Bog'. Jedna od običajnih hebrejskih riječi prevedenih 'Bog' jest 'Elohim', sa značenjem 'moćni pojedinci'. Božji "spomen", Ime po kojem želi da Ga se sjećamo, je dakle

JAHVE ELOHIM
sa značenjem
ON KOJI ĆE BITI OTKRIVEN U GRUPI MOĆNIH POJEDINACA.

Stoga Božja je namjera otkriti Svoj karakter i Svoje suštinsko biće u povećoj grupi ljudi. S pokornošću Njegovoj riječi možemo razviti neke od Božjih obelježja sada unutar nas, tako da se u vrlo ograničenom smislu Bog otkriva u istinskih vjernika u ovom životu. Ali Božje je Ime proroštvo o budućem vremenu kada će zemlja biti ispunjena ljudima koji će biti poput Njega, oboje po karakteru i po prirodi (2Pet.1:4). Ako želimo biti povezani s Božjom namjerom i postati poput Boga da ne umiremo više, zauvijek živjeći u potpunom moralnom savršenstvu, onda se moramo povezati s Njegovim imenom. Način da se to uradi je krštenjem u Ime - tj. Jahve Elohim (Mt.28:19). Ovo nas također čini potomcima ("sjeme") Abrahama (Gal.3:27-29) kojima je obećana zemlja u vječnu baštinu (1Moj.17:8; Rim.4:13) - grupa 'moćnih pojedinaca' ('Elohim') u kojoj proroštvo o Božjem imenu će biti ispunjeno. Ovo je detaljnije objašnjeno u Studij 3.4.