1.2 Osobnost Božja

To je veličanstvena, uzvišena tema Biblije da je Bog otkriven za stvarnu, dodirljivu osobu, s tjelesnim postojanjem. Također osnovno je načelo kršćanstva da je Isus Sin Božji. Ako Bog nije tjelesno biće, onda je nemoguće za Nj da ima sina koji bijaše "otisak Bića njegova" (Heb.1:3). Povrh toga, postaje teško razviti osobni, živi odnos s 'Bogom', ako je 'Bog' tek pojam u našem umu, svežanj duha negdje gore u praznini prostora. Tragično je da većina religija imaju ovu nestvarnu, neopipljivu predodžbu o Bogu.

Da je Bog tako beskrajno uzvišeniji od nas, razumljivo je da je vjera mnogih ljudi ustuknula pred jasnih obećanja da ćemo konačno vidjeti Boga. Izraelu je nedostajala vjera da vidi Božje "lice" (Iv.5:37), jasno pokazujući da On doista ima stvarni oblik. Takva vjera dolazi s poznavanjem Boga i vjerovanjem Njegovoj riječi:

"Blago čistima srcem: oni će Boga gledati" (Mt.5:8).

"I sluge će mu se (Božje) klanjati i gledati lice njegovo, a ime (Božje ime - Otk.3:12) će im njegovo biti na čelima" (Otk.22:3,4).

Ovakva divna nada, ako stvarno vjerujemo, će imati temeljno praktični učinak na našim životima:

"Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" (Heb.12:14).

Mi ne trebamo se kleti, jer "tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi" (Mt.23:22). Ovo je besmislica ako Bog nije tjelesno biće.

"Vidjet ćemo ga kao što jest (očitovanog u Krista). I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist" (1Iv.3:2,3).

U ovom životu naše razumijevanje Nebeskog Oca je vrlo nepotpuno, ali možemo gledati naprijed, kroz zamršeni mrak ovoga života, na konačni susret s Njim. Naše će fizičko gledanje Njega nesumnjivo biti ravno našem duševnom razumijevanju Njega. Tako iz apsolutnih dubina ljudske patnje, Jov se mogao radovati svom osobnom odnosu s Bogom kojeg će potpuno doživjeti u posljednjem danu:

"I ako se ova koža moja i raščini (tj. umrem), opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" (Jov 19:26,27).

I apostol je Pavao izviknuo iz drugog jednog života patnje i nemira: "sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice" (1Kor.13:12).

STAROZAVJETNI DOKAZI

Ova novozavjetna obećanja oslanjaju se na znatnu pozadinu starozavjetnih dokaza o osobnom, tjelesnom Bogu. Ne može biti odveć istaknuto da je osnovno shvatiti Božju prirodu ako ćemo imati ikakvo istinsko razumijevanje o tome što je to biblijski osnovana religija. Stari zavjet dosljedno govori o Bogu kao o osobi; licem u lice odnos s Bogom o kojem govore oboje Stari i Novi zavjet je jedinstven istinskoj krćanskoj nadi. Slijedeći su silni argumenti u korist osobnog, tjelesnog Boga:

• "Reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi" (1Moj.1:26). Tako je čovjek stvoren po obliku i sličnosti Boga, očitovanog u anđelima. Jakov 3:9 govori o "ljude na sliku Božju stvorene". Ove riječi se ne mogu odnositi na duševni ljudski oblik, jer po prirodi naši su umovi potpuno udaljeni od Boga i mnogim načinima temeljno suprotni Njegovoj pravednosti: "Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod; Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli" (Is.55:8,9). Stoga oblik i sličnost koju dijelimo s Bogom mora biti fizički lik. Bilo kada da su anđeli bili viđeni na zemlji opisani su da imaju ljudski oblik - pr. Abraham je nehotice ugostio anđele, misleći da su obični ljudi. Naše stvaranje u obliku Boga zacijelo znači da možemo nešto zaključiti o stvarnom objektu od kojeg smo mi tek odraz jedan. Tako Bog, kojega odražavamo, nije nešto nejasno kojeg mi ne možemo zamisliti.
  
  
• Sami anđeli su Božji odraz. Tako je Bog mogao reći o Mojsiju: "S njim ću govoriti iz usta k ustima, prividno čak... i priliku Gospodnju će on gledati" (4Moj.12:8 izv. heb. tekst). Ovo se odnosi na Mojsija upućivan od anđela koji je nosio Gospodinovo ime (2Moj.23:20,21). Ako je anđeo bio prilika Gospodinova slijedi da je Bog u istom obliku kao i anđeli - tj. u fizičkom ljudskom obliku, premda s neizmjerno višu prirodu nego što je krv i meso. "Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim" (2Moj.33:11; 5Moj.34:10). Gospodin je bio očitovan u Svom anđelu, čije su lice i usta odražavale one od samoga Gospodina.
  
  
• "(Bog) zna građu našu" (Ps.103:14); On želi da Ga zamislimo kao osobno biće, Otac s kojim se možemo povezati. Ovo objašnjava mnoge preporuke za Božje šake, ruke, oči itd. Ako je Bog bio svežanj bivstva negdje na nebesima - što treba biti naša predodžba o Bogu ako odbacimo Njegovo osobno bivstvo - onda su te preporuke varave i ne služe poučnoj namjeri.
  
  
• Opisi Božjeg mjesta obitavanja jasno pokazuju da Bog ima osobni smještaj "Bog (je) na nebu" (Pro.5:2); "Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju" (Ps.102:19); "Ti čuj s neba, iz stana svojega" (1Car.8:39). Ipak određenije no ovo, mi čitamo da Bog ima "prijesto" (2Dnev.9:8; Ps.11:4; Is.6:1; 66:1). Ovakav govor je teško primijeniti na jednog neodređenog bivstva koje postoji negdje u nebesnim područjima. O Bogu se govori da "silazi" kada objavljuje Sebe. Ovo predlaže nebesni smještaj Boga. Nemoguće je razumjeti ideju 'Božjeg očitovanja' bez uviđanja osobne, tjelesne prirode Boga.
  
  
• Is.45 je pun Božjih preporuka Svog osobnog uplitanja u aferama Svoga naroda: "Ja sam Gospod, i nema drugoga... Ja Gospod činim sve to... Ja Gospod stvorih to. Teško onom ko se svađa s tvorcem svojim... Ja sam razapeo nebesa svojim rukama... Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski". Zadnja ova rečenica osobito pokazuje osobno postojanje Boga - On želi da Ga ljudi pogledaju, da zamisle Njegovo doslovno postojanje okom vjere.
  
  
• Bog nam je otkriven kao Bog koji oprašta, koji govori riječi ljudima. Ipak oproštenje i govor mogu jedino proistjecati iz osobe: to su duševna djela. Tako je David bio čovjek po Božjemu vlastitom srcu (1Sam.13:14), pokazujući da Bog ima svijest (srce), koje se može replicirati do nekog ograničenog stupnja od čovjeka, premda čovjek po prirodi nije po Božjem srcu. Pasusi kao: "Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka... i bi mu žao u srcu" (1Moj.6:6), otkrivaju Boga kao osjećajno, svjesno Biće, umjesto zamišljeni dašak Duha u atmosferi. Ovo nam pomaže cijeniti kako Mu možemo oboje ugoditi i neugoditi, kao što može dijete prirodnom ocu.
  
  

AKO BOG NIJE OSOBNI...

Ako Bog nije stvarno, osobno biće, onda pojam duhovnosti je težak za spravljivanje. Ako je Bog potpuno pravedan ali nije tjelesno biće, onda mi doista ne možemo zamisliti Njegovu pravednost očitovanu u ljudskim bićima. Oba otpadnika kršćanstvo i židovstvo imaju predodžbu da Božja pravednost ulazi u naše živote putem magličastog 'svetog Duha' koji nas na neki način pretvara u Božji duševni oblik, i prihvatljivi Njemu. Obrnuto, jednom čim shvatimo da postoji osobno biće zvano Bog, onda možemo raditi na našim karakterima, s Njegove pomoći i utjecaja Njegove riječi, da odrazimo Božja obilježja u našim bićima.

Božja je namjera otkriti Sebe u mnoštvu uzvišenih bića. Njegovo spomen-ime, Jehova Elohim, pokazuje ovo ('On koji će biti moćnih pojedinaca', je približan prijevod). Ako Bog nije tjelesno biće, onda nagrada pravednicima je da imaju nefizičko postojanje poput Boga. Ali opisi o nagradi vjernicima u Božje dolazeće Kraljevstvo na zemlji pokazuju da će oni imati opipljivo, tjelesno postojanje, premda ne više podložni slabostima ljudske prirode. Jov je čeznuo za "pošljedak" kada će dobiti uskrsnuće svoga tijela (Jov 19:25-27); Abraham mora biti da je jedan od mnogih "onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom (koji će se) probudi(ti)... na život vječni" (Dan.12:2) kako bi primio obećanje vječnog baštinjenja zemlje kanaanske, fizički posjed na ovoj zemlji (1Moj.17:8). "Nek se vesele sveci... nek se raduju na posteljama svojim... da se osvete narodima" (Ps.132:16; 149:5,7). Neuspjeh oboje Židova i neŽidova da shvate pasuse poput ovih, kao i osnovno doslovni, fizički smisao obećanja Abrahamu, je odvelo do pogrešne predodžbe o "besmrtnoj duši" kao stvarni oblik ljudskog postojanja. Ovakva ideja je potpuno lišena biblijske podrške. Bog je jedno besmrtno, uzvišeno biće, i On ostvaruje Svoju namjeru da se muškarci i žene mogu pozvati da žive u Njegovu budućem Kraljevstvu na ovoj zemlji, da dijele Njegovih obilježja, izraženih u tjelesnom obliku.

Vjernicima je obećano da će oni baštiniti Božju prirodu (2Pet.1:4). Ako Bog nije osobni, onda ovo znači da ćemo živjeti vječno kao netvarni duhovi. Ali ovo nije biblijsko učenje. Nama će se dati tijelo poput onog Isusovog (Fil.3:21), i mi znamo da će on imati doslovnog tijela u Kraljevstvu koje će imati ruke, oči i uši (Zah.13:6; Is.11:3). Nauk o Božjoj osobnosti je stoga povezan s evanđeljem Kraljevstva.

Treba biti očito da tu ne može biti nikakva osjećajna pojma o štovanju, religije ili osobnog odnosa s Bogom dok se ne uvidi da je Bog osobni, da smo mi u Njegovu obliku fizički, premda vrlo nesavršenom obliku, i trebamo razvijati Njegov duševni oblik da bi preuzeli punoću Njegova fizičkog oblika u Kraljevstvu Božjem. Tako puno više smisla i utjehe se može sada dobiti iz pasusa koji govore o Bogu kao o Ocu koji ljubi, kažnjavajući nas kao što Otac čini svome sinu (pr. 5Moj.8:5). U kontekstu Kristovih patnji mi čitamo da: "Gospodu bi volja da ga bije" (Is.53:10), iako je on "k Bogu svojemu povika(o); on ču... glas (njegov), i vika (njegova) dođe mu do ušiju" (Ps.18:6). Božje obećanje Davidu o sjemenu koje će biti Božji sin je tražilo čudesno rođenje ljudskog bića; ako Bog nije bio osoban, On nije mogao imati ovakva sina.

Ispravno razumijevanje Boga je ključ koji otvara mnogo drugih važnih oblasti biblijskog nauka. Ali kao što jedna laž vodi drugoj laži, tako i lažna predodžba o Bogu zamračuje sistem istine koju Pisma nude. Ako si našao ovaj odjel za uvjerljivim, ili bar djelomično toga, izranja pitanje: 'Poznaješ li uistinu Boga?' Sada ćemo dalje istraživati biblijsko naučavanje o Njemu.