Osvrt 16: Sažetak povijesti Izraela

ABRAHAM je bio pozvan iz Ura haldejskoga; prvi Židov. Bog je načinio obećanja njemu o zemlji kanaanskoj, i njegova sjemena. On je umro ne primivši dana obećanja.

IZAK. Abraham je bio pripravan ponuditi svoga sina Izaka za žrtvu. Jer Abraham bijaše vjeran, Bog je potvrdio Svoja obećanja Abrahamu prisegom. Izakova voljnost da umre u pokornosti zapovijedi svoga oca je jedna vrsta Krista. Obećanja su bila obnovljena Izaku (1Moj.26:3-5).

JAKOV je bio Izakov sin. Obećanja su bila ponovljena njemu isto tako. On je imao dvanaest sinova - Rubin je bio najstariji, Benjamin najmlađi. Levi je bio onaj od kojeg su potjekli svećenici. Josip je bio najomiljeniji.

JOSIP. Kao dječak je imao dvaju snova koji su ga odabrali za vladara nad svojom braćom. Oni su postali ljubomorni, i prodali su ga kao roba u Egiptu. Ondje je postao vladarom, i organizirao je konzervaciju pšenice kako bi se koristila tijekom sedmogodišnje oskudice koja je nastala u području. U to vrijeme, Jakov i njegovi sinovi su došli živjeti sa Josipom u Egiptu. Oni i njihovi potomci su živjeli u Gesemu, dio Egipta. Kasniji je faraon progonio narod Izraela, učinivši ih robovima.

MOJSIJE je bio rođen u ovo vrijeme; kao beba bio je sakriven u šaš, i onda bio pronađen od faraonove kćerke i posvojen od nje. Kao mladi čovjek, ubio je Egipćana koji je tukao Izraelca, Mojsije je onda pobjegao u Madijamu, gdje je radio 40 godina kao pastir kod Jotora. Bog mu se onda ukazao u gorućem grmlju. Bijaše mu rečeno da ode faraonu i zatraži oslobođenje Izraela. Učinio je znamenja da dokaže da je uistinu poslan od Boga. Međutim, faraon nije pustio Izraela, stoga su deset pošasti bile poslane nad Egiptom, pr. žabe, tama, tuča, i napokon ubijanje prvorođenih muškića. Izraelci su trebali ubiti jagnje i poškropiti krvlju vrata svojih domova. Ovo je pokazivalo prema tome kako nas Kristova krv može spasiti smrti. Ovaj blagdan je postao poznat kao pasha.

IZLAZAK. Izraelcima bijaše konačno dopušteno otići iz Egipta. Oni su putovali vođeni Božjim anđelom u stupu od oblaka danju, i stupu od vatre noću. Faraonova ih je vojska progonila do Crvenog mora. Voda se čudesno otvorila da propusti narod, zatim se voda vratila da utopi Egipćane. Izrael je onda putovao pustinjom prema obećanoj zemlji Kanaana. Bog im je dao vode da piju iz stijene, i kruha u obliku mane bijaše pribavljano svako jutro. Kad su pristigli do goru Sinaja, Bog im je dao deset zapovijedi i Mojsijeva zakona. Oni bijahu onda imenovani za Božje kraljevstvo. Bijaše im naređeno da naprave određeni šator, nazvan tabernakul, u kojem će se štovati Bog. Određen im je bio Veliki svećenik i svećenike koji su mogli nuditi njihove žrtve Bogu. Svi elementi tabernakula i svećenstva su pokazivale prema Isusu.

OBEĆANOJ ZEMLJI su se konačno približili. 12 uhode bijahu poslane, od kojih deset u povratku rekoše da je odveć teško posjedovati zemlju Kanaana. Druge dvije uhode, Isus Navin i Halev, rekoše istinu - da zemlju mogu posjedovati, ako imaju vjeru u Božja obećanja. Jer su ljudi dijelili stav onih deset uhoda, Izrael je morao lutati pustinjom 40 godina sve dok svi oni koji bijahu preko 20 godina kada su izišli iz Egipta nisu umrli.

ISUS NAVIN je bio nasljednik Mojsija, i odveo je Izraela u zemlju Kanaana. Prvi grad za osvajanje bijaše Jerihon, gdje je živjela Rahab (Rava), a zatim Gaj. Čim su se utvrdili u zemlju, bijahu upravljani povremeno SUDIJAMA, premda je Bog bio njihov stvarni kralj. Ovo je uključivalo ljude poput Gideona, Jeftaja i Samsona. Svi su ovi izbavili Izraela od svojih neprijatelja, kada bi se pokajali grijeha protiv Boga. Povijest Izraela je puna primjera da je Izrael bio neposlušan Bogu, da je kažnjavan najezdama susjednih nacija, pokajanja svojih grijeha i Božjim izbavljenjem - i onda ponovnog griješenja. Zadnji je sudac bio Samuel. U njegovo vrijeme, izraelski je narod odbio Boga za Kralja traženjem ljudskog kralja, poput okolnih naroda.

KRALJEVI. Njihov je prvi kralj bio Saul koji, premda je dobro počeo, pokazao se zlim čovjekom, koji bijaše neposlušan Božjim zapovijedima, i progonio je Davida. Nakon njegove smrti, David je postao slijedeći kralj, i bio je jedan od najboljih u Izraelu. Bog mu je načinio velika obećanja. Nakon njega došao je njegov sin Salomon koji, nakon dobrog početka, bijaše okrenut od istinske vjere od svojih brojnih supruga kojih je uzeo od okolnih naroda. Poslije njegove smrti kraljevstvo se raskolilo na dvoje - deset plemena su tvorila kraljevstvo Izraela, prvotno pod Jeroboama; ostala dva plemena, Juda i Benjamina, tvorila su kraljevstvo Juda, u početku pod Roboama, Salomonova sina.

Kraljevstvo Izraela (deset plemena) nije uopće imalo dobrih kraljeva. Oni bijahu stalno buntovni prema Bogu. On im je poslao mnogo proroka da ih obrate pokajanju, ali oni nisu htjeli. Stoga su ih Asirci napali, i odveli ih u zarobljeništvu. Oni bijahu razasuti po svijetu.

Kraljevstvo Juda (2 plemena) je imalo nekolicinu dobrih kraljeva (pr. Asa, Jezekija), ali i oni, isto tako bijahu uglavnom neposlušni Bogu. Babilonci su stoga bili poslani da ih napadnu, i odveli su ih u zarobljeništvu u Babilonu za 70 godina. Oni nikada više nisu imali kralja. Nakon 70 godina, neki su se vratili u zemlju Izraela pod vodstvom Ezre (Jezdre), Nemije, Josije (Veliki svećenik u to vrijeme) i Zerubabela guvernera. Oni su bili upravljani prvo Perzijom, zatim Grčkom, i napokon Rimom. Oni bijahu pod Rimom kad se rodio Isus. Kao ishod toga što su ga Židovi odbili, Bog je poslao Rimljane da unište Jeruzalem u 70 n.e. i konačno su svi Židovi bili protjerani iz zemlje Izraela.

Skorih godina Židovi su se počeli vraćati u zemlju, u djelomičnom ispunjavanju proroštva Staroga zavjeta. Preporod države Izraela je sigurni znak da će se uskoro Isus vratiti da preuspostavi kraljevstvo Izraela kao Kraljevstvo Božje.