5.4 Kraljevstvo Božje u budućnosti

Dijelovi 1 i 3 ovog Studija su dali prilično upućivanje o tome čemu bi ovo Kraljevstvo sličilo. Mi smo vidjeli da je Abrahamu bilo obećano da će kroz njegovu sjemenu ljudi svih dijelova svijeta biti blagoslovljeni; Rim.4:13 proširuje ovo da znači da će cijela zemlja biti baštinjena od onih ljudi koji su 'u' Abrahamovu Sjemenu, tj. Krista. Lik proroštva Dan.2 objašnjava kako će se Krist vratiti poput malog kamena, i onda će se kraljevstvo postupno raširiti svijetom (cp. Ps.72:8). Ovo znači da Kraljevstvo Božje neće biti smješteno samo u Jeruzalemu ili zemlju Izraela, kako neki tvrde, premda će ova područja sigurno biti njegovo jezgro.

Oni koji slijede Krista u ovom životu će biti "kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji" (Otk.5:10). Mi ćemo upravljati naseobinama različitih veličina i brojnosti; jedan će upravljati nad deset gradova, drugi nad pet (Lk.19:17). Krist će dijeliti svoje upravljanje zemljom s nama (Otk.2:27; 2Tim.2:12). "Evo, car (Isus) će carovati pravo i knezovi (vjernici) će vladati po pravdi" (Is.32:1; Ps.45:16).

Krist treba vladati zauvijek na Davidovu preuspostavljenom prijestolju (Lk.1:32,33), tj. on će imati Davidovo mjesto i položaj vladanja, koje je bilo u Jeruzalemu. Pošto će Krist upravljati iz Jeruzalema, ovaj će biti prijestolnica budućeg Kraljevstva. U ovom će području biti izgrađen hram (Jez.40-48). Dok će ljudi hvaliti Boga u različitim mjestima svijeta (Mal.1:11), ovaj će hram biti žarišna točka svjetskoga štovanja. Nacije "će dolaziti od godine do godine da se poklon(e) caru Gospodu nad vojskama i da praznuj(u) praznik sjenica" oko hrama u Jeruzalemu (Zah.14:16).

Ovo godišnje hodočašće u Jeruzalemu je također pretkazano u Is.2:2,3: "Biće u potonja vremena gora (kraljevstvo - Dan.2:35,44) doma (hrama) Gospodnjega utvrđena uvrh gora (tj. Božje Kraljevstvo i hram će biti uzdignuti iznad kraljevstva ljudi)... i stjecaće se k njoj svi narodi. I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima... jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima". Ovo nalikuje prizoru ranih dana Kraljevstva, kako će ljudi širiti znanje o Kristovu vladanju drugima, i oni idu na "goru" Božjeg Kraljevstva, koje će se širiti polako svijetom. Ovdje imamo sliku istinskog žara religioznog štovanja.

Jedna od najvećih ljudskih tragedija našega doba je ta da najveći broj ljudi 'štovaju' Boga iz političkih, socijalnih, kulturnih ili emocionalnih razloga, umjesto na temelju istinskog razumijevanja Njega kao svoga Oca i Tvorca. U Kraljevstvu će biti rasprostranjenoga po svijetu žara da se nauče putovi Božji; ljudi će biti tako poticani ovom željom da će putovati iz svih krajeva zemlje u Jeruzalemu da steknu više znanja o Bogu.

Umjesto pometnje i nepoštenost stvoreni od ljudskih pravnih sistema i ministarstva pravde, bit će jedan sveopći pravni kodeks - "zakon, i riječ Gospodnja", kojeg će Krist objaviti iz Jeruzalema. "I stjecaće se k njoj svi narodi" ovim učevnim zasjedanjima, implicirajući da će ova opća želja da se nađe istinsko znanje o Bogu umanjiti prirodno trenje između nacija, kao što čini između pojedinaca koji se posvećuju dobivanju ovakvog znanja u ovom životu.

Ovaj opis pritjecanja u Jeruzalemu sliči slici prikazanoj u Is.60:5, gdje se Židovi 'skupljaju' zajedno s neŽidovima da štovaju Boga u Jeruzalemu. Ovo se savršeno povezuje s proroštvom o Kraljevstvu iz Zah.8:20-23:-

"Dolaziti (će) narodi i stanovnici mnogih gradova; dolaziće stanovnici jednoga u drugi govoreći: hajdemo (cp. Zah.14:16 "od godine do godine") da se molimo Gospodu i da tražimo Gospoda nad vojskama; idem i ja. Tako će doći mnogi narodi i silni narodi da traže Gospoda nad vojskama u Jerusalimu... u to će vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama".

Ovo stvara sliku o židovskom narodu da je načinjen "glava, a ne rep" narodima, zbog svog pokajanja i pokornost (5Moj28:13); židovske osnove Božjeg plana za spasenje će se onda cijeniti od svakog. Nepoznavanje toga između sadašnjeg kršćanstva će se onda naglo završiti. Ljudi će tada sa žarom raspravljati o ovim stvarima, tako da mogu reći Židovima, "čujemo da je Bog s vama". Razgovor će se onda odvijati oko duhovnih stvari, umjesto ispraznih privida koji ispunjavaju sadašnja razmišljanja u svijetu.

S ovom povećom obavezom božanstva, ne iznenađuje da će Krist "sudi(ti) među narodima... te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju" (Is.2:4). Bezuvjetna vlast i potpuna pravednost njegove arbitraže u sporovima će ishoditi u voljnost nacija da zamjene svoju vojnu željezariju s poljoprivrednom mašinerijom, i napuste sve vojne obuke. "Procvjetaće u dane njegove pravednik" (Ps.72:7) - duhovnost će se onda uznijeti, i čast će se iskazati onima koji odražavaju Božjih osobina ljubavi, milosti, pravednosti itd. Stavi ovo nasuprot sadašnjeg uznošenja ponosnih, nametljivih i sebično ambicioznih.

Voljno raskovanje "mačeva... na raonike" će biti dio poveće poljoprivredne promjene koja će nastati na zemlji. Kao ishod Adamova grijeha, zemlja je bila prokleta zbog njega (1Moj.3:17-19), s ishodom da je veliki trud sada potreban da se hrana dobije iz nje. U Kraljevstvu "Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima (jalovim nekad) gorskim lelijaće se klasje njezino kao (ljetine Libana) Livanska šuma" (Ps.72:16). "Orač (će) stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sijača, i gore će kapati slatkim vinom" (Amos 9:13), ovakva će biti poboljšana plodnost zemlje, i smanjenje kletve na zemlju izrečene u Edenu.

Ovakvo ogromno poljoprivredno poduzeće će obuhvaćati mnoge ljudi. Proroštva Kraljevstva daju utisak da će se ljudi vratiti samodostatnom, poljoprivrednom stilu življenja:-

"Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši" (Mih.4:4).

Ova samodostatnost će nadvladati zloupotrebe koje su svojstvene bilo kom sistemu zapošljavanja truda za novac. Provodeći životni vijek radeći da se drugi obogate će onda biti stvar prošlosti.

"Oni će graditi kuće i (sami) sjedjeće u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti... i izbranicima će mojim ovetšati djela ruku njihovijeh. Neće raditi uzalud..." (Is.65:21-23).

Is.35:1-7 sadrži neusporedivo proroštvo o tome kako će neplodna zemlja biti promijenjena, ishodeći u fluidu sreće i radosti da će skoro otjecati zemljom, zbog lakšeg i duhovnijeg načina života onih koji je obrađuju: "Radovaće se tome pustinja... veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža... i veseliće se radujući se i popijevajući... jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. I suho će mjesto postati jezero". Čak i prirodna agresivnost između životinja će biti odstranjena: "Vuk i jagnje zajedno će pasti", i djeca će moći igrati sa zmijama (Is.65:25; 11:6-8).

Istim načinom kojim će postavljena kletva nad prirodnom stvorenju biti znatno smanjena, i ona postavljena nad čovječanstvu će također popustiti. Tako Otk.20:2,3 govori simboličnim jezikom o đavolu (grijeha i njegova učinka) da je "okovan", ili zatvoren, za vrijeme tisućljeća. Životni vijek će biti povećan, tako ako tko umre u starosti od sto godina, smatrat će se tek djetetom (Is.65:20). Žene će doživljavati manje boli kod poroda (Is.65:23). "Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće" (Is.35:5,6). To će biti zbog čudesnih Duhovnih dari koji će opet biti u posjedu (cp. Heb.6:5).

Ne može biti preistaknuto da na Kraljevstva Božjeg ne treba se gledati kao na tropskom rajskom otoku, gdje će pravednici uživati na sličan način na koji ljudi uživaju u kupanju i sunčanju usred divote prirode. Osnovna namjera Kraljevstva Božjega je da se odaje slava Bogu, dok se zemlja ne ispuni slavom o Njemu "kao što je more puno vode" (Av.2:14). To je Božji krajnji cilj: "Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje" (4Moj.14:21). Slava Bogu znači da će stanovnici zemlje cijeniti, hvaliti i oponašati Njegovih pravednih osobina; jer će svijet biti u ovakvom stanju, Bog će dopustiti da i fizička zemlja također, odražava to. Tako "smjerni će naslijediti zemlju (u Kraljevstvu), i naslađivaće se množinom (duhovnog) mira" (Ps.37:11), umjesto da uživaju u lagodnom životu. Oni koji gladuju i žedni su pravednosti: "oni će se nasititi" njom u Kraljevstvu (Mt.5:6).

Sama pomisao uživanja vječnoga života u Kraljevstvu se često koristi kao "mrkva" da se potaknu ljudi na interes u kršćanstvo. Međutim, naše posjedovanje toga tada, će biti skoro slučajno sa stvarnim razlogom našeg bivanja u Kraljevstvu - a taj je da se slavi Bog. U ono vrijeme što nam preostaje nakon baptizma, naše shvaćanje toga se treba stalno razvijati.

Do pisca, svega deset godina življenja u radosti bezuvjetnog savršenstva i dobre savjesti s Bogom će biti vrijedno svih trauma ovoga života. Da će ovo uzvišeno stanje trajati zauvijek naprosto izaziva duševno uzbuđenje, vodeći nas iza granica ljudskog shvaćanja.

Čak i kada je gledano fizičkijim terminima, biti u Kraljevstvu Božjem treba biti naš glavni poticaj prezreti svjetskih prednosti i materijalizam. Umjesto da prekomjerno mislimo o budućnosti, Isus je savjetovao: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati" (Mt.6:30-34). Sve što sada možemo zamisliti i težiti za je neusporedivo s konačnim ispunjenjem da budemo u Božjem Kraljevstvu.

Trebamo tražiti "(Božju) pravednost", tj. da pokušamo razviti ljubav Božjeg karaktera, što znači da želimo biti u Božjem Kraljevstvu jer će se pravednost slaviti ondje, i želimo biti potpuno moralno savršeni umjesto zato što, osobno, želimo pobjeći smrti i živjeti vječno lagodnim životom.

Prečesto nada evanđelja je predstavljena na načine koji su dopadljivi ljudskoj sebičnosti. Očito naša pobuda da budemo u Kraljevstvu je silno promjenljiva iz dana u dan. Ono što predlažemo ovdje jest jedan uzor; naš prvi prioritet je da naučimo evanđelje i pokažemo našu podložnost njemu baptizmom iz pobude pokornosti - iz ljubavi Bogu. Naše shvaćanje nade koju Bog nudi, i naše točne razloge za želju da budemo u Kraljevtsvu, će se povećavati i sazrijevati nakon našeg baptizma.