Dodatak 4: Pravednost Božja

Poučavanje učenika Biblije je otkrilo da se broj odnosnih pitanja često pojavljuju u vrijeme kad je tečaj studija gotov. Sva su ova usredotočena oko Božje pravednosti. Primjeri uključuju:

'Nije pošteno što nisu svi pozvani od Boga da poznaju evanđelje'.

'Zašto je Bog dopustio Adamu i Evi grijeh, i time donio patnju i muku u životu njihovim milijardama potomaka?'

'Zašto je Bog izabrao samo Izraela za Svoj narod u Starom zavjetu, umjesto da je dao svima priliku?'

Slični problemi će padati na pamet svima nama, u bilo kojoj fazi odnosa s Bogom da smo. Nalazeći ove stvari teške za složiti se s njima nije samo po sebi razlog odložiti našeg odazova Božjim pozivom. Ova strana Kristova povratka, nikada neće doći do stanja potpunog znanja što se njih tiče. Prije dvije tisuća godina, jedan čovjek "povika: Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mk.9:24). Svi mi imamo ovu podvojenu ličnost; dio nas vjeruje, ali drugi dio etiketiran 'nevjera' očajno treba Gospodinovu pomoć da umukne. U danima ili tjednima prije baptizma, ovo je vrlo česta emocija koja se osjeća, i do neki stupanj će se pojavljivati u sve naše dane.

Naša će 'nevjera' često uzimati oblik vrste pitanja Bogu nabrojenih gore. Osnovnu stvar koju trebamo znati je ta da je nezamišljivo da optužujemo Boga da je nepošten ili nepravedan. Ako činimo to, sudimo Svemogućem Bogu pomoću našeg opažanja. Mi govorimo da ako smo mi Bog, djelovali bi drukčijim načinom od onog na kojeg radi Bog. Jedan od najvećih neuspjeha čovječanstva je neshvaćanje krajnju grešnost čovjeka, i konačnu Božju pravednost. Ako Bog nije konačno u pravu, onda nema nikakvog moralnog kriterija u cijelom postojanju. Stoga nema tu nikakvog istinskog pojma ispravnosti ili pogrešnosti. Cijela ideja o religiji ('nanovi ulazak u savez') s Bogom je stoga besmislena. Kao što djeca mogu tek rasuđivati o odraslima u svom vlastitom ograničenom opažanju i obrascima rasuđivanja, tako i Božja djeca o svom Ocu. No i dalje od toga; kao što je pas čovjeku, tako je čovjek Bogu. Jeremija je ispitivao Božje puteve, ali u pokušaju da dublje shvati Boga kojeg je on prihvatio za konačno ispravnim: "Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali ću progovoriti o sudovima tvojim" (Jer.12:1 cp. Ps.89:19,34,39,52). '

Sugestija da Bog može biti nepošten implicira da imamo određenih prava, koje Bog na neki način krši. Činjenica da je Bog bio naš Tvorac i je naš stalni Podupirač znači da nemamo nikakvih prava. Mi stalno živimo u Njegovoj milosti, ne samo kad griješimo. 'Ljudska prava' je ljudski pojam, stvoren od ljudi da se opravdaju. Mi smo došli u ovom svijetu s ničim, i izaći ćemo s ničim. Sve što jesmo i imamo je potpuni dar, dano za malo vrijeme da se vidi naša reakcija na to. Ako nas Bog pozove u bliži odnos s Njim, trebamo se radosno odazvati. Odbiti to jer drugi nisu pozvani u tome, je povrijediti Boga u jednim od najbolnijih mogućih načina.

Svi smo mi životinje po prirodi (Pro.3:18-20). Mi možemo reći, 'Zašto je čovjek izabran imati odnos s Bogom, umjesto ikoje druge životinje?' Točni razlozi nećemo moći razumjeti čak i kad nam bi se rekli. Isto je istina o zapisu stvaranja u Postanku. Znanstvena objašnjenja toga kako je Bog stvorio materiju i uredio je u beskrajnom čudu našeg univerzuma je dobrano iza mogućnosti ljudskoj znanosti ikada da shvati. Bog je stoga izrazio Svojih djela stvaranja jezikom kojeg jedino oni nalik-na-djecu mogu prihvatiti. Ista je istina i s moralnim dilemama kojih smo nabrojali na početku ovog dodatka. Ova knjiga je ocrtala biblijskog učenja o ovim temama. Naš um nije prirodno ponizan Božjoj riječi; mi ćemo imati poteškoća prihvatiti neke od ovih stvari načinom kojim ih Biblija izražava. Ali trebamo priznati da je problem naš, ne Božji. Nama obilato nedostaje samospoznaje potrebne za prihvaćanje da je naše razmišljanje u osnovi manljivo i neispravno. Moramo se složiti s činjenicom da smo strogo duševno umanjeni u poredbi s Bogom. Naš način razmišljanja nije tek stupanj niži od Božjeg; to je u osnovi različiti mislovni proces od Njegovog. Iz tog se razloga od nas traži da uzmemo Kristovu svijest, da učimo od Božje riječi da shvatimo Njegov način razmišljanja, i pokušamo ga učiniti našim vlastitim.

Mi ćemo priznati da ima mnogo elemenata u Božjem stvaranju koji su jasno veoma dobri; očito da postoji neki pojam pravednosti koji izbija iz našega Tvorca, i ispoljava se u Njegovu stvaranju. Problem je, da ima drugih stvari u našem ljudskom iskustvu koje su jasno zle i negativne. Ovo je to što stvara neku zabunu kao s pravednosti Božjoj. Tužno, mnogi onda nastavljaju sumnjati u Božjoj pravičnosti, i čak da li On postoji. Ipak nije li daleko bolje reći da mi vjerujemo da je Bog temeljno dobar i ispravan, kao što On tvrdi u Svojoj riječi, ali da mi imamo problema razumjeti mjesto zla u Njegovu stvaranju?

"Što je tajno ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše" (5Moj.29:29). Evanđelje je nazvano ono "što se o Bogu može spoznati" (Rim.1:19), implicirajući da ima mnogo toga što se još uvijek ne može znati. Ima određenih istinskih načela kojih jasno možemo vidjeti u Božjoj riječi; i ima mnogo drugih faceta Božjeg karaktera kojima nas ove vode. Ali ima bezbroj drugih "tajnih stvari" o Božjim putovima, do kojih nemamo nikakvog pristupa u ovom životu. Tako je Pavao mogao reći da je u nekom smislu poznavao Krista i Boga, kao što možemo i mi (2Tim.1:12; 2Kor.5:16; Gal.4:9; Heb.10:30; 1Iv.2:13), osobito kroz osobnog doživljavanja Božje ljubavi i odazivanjem njoj (1Iv.4:7,8); ali u drugom jednom smislu je samo poznavao "djelomično" (1Kor.13:9,12), žudjeći za Kristova povratka, "da (tada) upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova" (Fil.3:10).

Kako se povećano izlažemo pravednosti Božjoj kroz proučavanja Njegove riječi, mi ćemo povećano čeznuti za dolazak Njegova Kraljevstva, kada će konačno Njegova pravična obilježja biti jasno, fizički očitovana načinom kojeg će svi Njegovi ljudi radosno razumjeti i ljubiti. Ono će vrijeme vidjeti konačno rješenje svih trauma koje sada muče Božju djecu - intelektualne, moralne i fizičke: "Doista sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat" (1Kor.13:12,13).