Osvrt 27: "Bio (je) u obličju Božijemu"

"Koji (Isus), ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge" (Fil.2:5-11 Karadžić). Ovi su stihove uzeti sa značenjem da je Isus bio Bog, ali prilikom svoga rođenja postao je čovjekom. Ako je ovo istina, onda svaka poenta napravljena u Studije 7 i 8 se mora također objasniti. Podložno je da se ne može dopustiti da jedan stih protuslovi općenitom sadržaju biblijskog učenja. Značajno je to da je ovo skoro jedini pasus koji se može iznijeti u objašnjenju 'alke koja nedostaje' u trinitarnom shvaćanju - kako se Isus prenio od Boga na nebu u bebu u Marijinoj utrobi. Slijedeće rasčlanjivanje pokušava pokazati što ovaj pasus doista znači.

1. Ima jedan broj skoro slučajnih fraza u ovom pasusu koje izravno protuslove trinitarnoj ideji:

a) "Bog njega preuzvisi i darova mu ime" (v.9) pokazuje da Isus nije sam sebe preuzvisio - Bog je to učinio. Slijedi da on nije bio u preuzvišenom stanju prije nego mu je to Bog učinio, pri njegova uskrsnuća.

b) Cijeli proces Kristova ponizivanja i kasnijeg uzdizanja od Boga bilo je "na slavu Boga Oca" (v.11). Bog Otac stoga, nije, sujednak sa Sinom.

2. Kontekst ovoga pasusa se mora pažljivo razmotriti. Pavao ne počinje tek tako samo govoriti o Isusu 'iz nebuha'. On govori o Kristovu umu u Fil.1:8. Nazad u Fil.1:27 Pavao počinje govoriti o važnosti našega stanja svijesti. Ovo se razvija u ranim stihovima poglavlja 2: "jedne misli budite ... u poniznosti jedni drugi smatrajte... ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu" ((poenta pisca je: stanje uma... 'jednog uma budite... u poniznosti uma... ista uma kao i...') Fil.2:2-5). Pavao znači govori o važnosti toga o imanju uma kao u Isusa, koji je predan poniznom služenju drugih. Stihovi koji slijede prema tome komentiraju o poniznosti uma koju je Isus pokazao, umjesto da govore o nekakvoj promjeni prirode.

3. Isus je bio "u obličju Božijemu". Mi smo pokazali u Studij 8.3 da je Isus bio od ljudske prirode, i stoga ovo se ne može odnositi na to da je Krist imao Božanstvenu prirodu. Prijevod N.I.V. u ovom pasusu je ozbiljno pogrešan ovdje. Usput, mora se primijetiti da neki današnji prijevodi namijenjeni 'laganom čitanju', skloni su uljepšavanju točnog značenja grčkog teksta, i skloni su davanju parafraze umjesto prijevoda kod određenih pasusa. Fil.2:5-8 je klasičan primjer ovome. Međutim, ovo nije da se osramoti njihova upotreba u drugim pravcima.

Da se 'oblik' (grčki 'morphe') ne može odnositi na suštinsku prirodu je dokazano iz Fil.2:7 koje govori o Kristu da uzima "obličje sluge". On je imao Božji oblik, ali je uzeo obličje sluge. Suštinska priroda sluge nije različita od one bilo kog drugog čovjeka. U skladu s kontekstom, možemo pouzdano protumačiti ovo sa značenjem da je premda Isus bio savršen, imao je uma potpuno nalik Bogu, ipak je bio voljan uzeti držanje sluge. Nekoliko stihova kasnije Pavao nas ohrabruje da postanemo "nalik na smrt (Kristovu) njegovu" (Fil.3:10). Mi treba da dijelimo 'morphe', lik Krista koji je on pokazao u svojoj smrti. Ovo ne može da znači da trebamo dijeliti prirodu koju je on onda imao, jer mi već imamo ljudsku prirodu. Mi ne moramo promijeniti sebe da bi imali ljudsku prirodu, ali moramo promijeniti naš način razmišljanja, pa tako da imamo 'morphe' ili duhovni lik koji je Krist imao u svojoj smrti.

Gčka riječ 'morphe' znači lik, utisak ili sličnost. O ljudima se govori da imaju "obličje ('morphe') pobožnosti" (2Tim3:5). Gal.4:19 govori "dok se Krist ne oblikuje u (vjernicima)". Zato što je imao savršenog karaktera, savršenog poput Boga načina razmišljanja, Isus je bio "u obličju Božijemu". N.I.V. daje drukčiji prijevod ove fraze, govoreći da Isus nije smatrao jednakost s Bogom "nešto što se treba ugrabiti". Ako je ovaj prijevod ispravan, (koji je također podržan od R.S.V.) onda ovo potpuno opovrgava teoriju da je Isus bio Bog. Prema N.I.V. prijevodu, Isus nije se ni za tren bavio mišljom da je jednak s Bogom; on je znao da je bio podložan Bogu, a ne sujednak s Njim.

4. Krist "je ponizio sam sebe" ("nije za se učinio nikakvu slavu" -izv. tekst), ili "ispraznio se" (R.V.), aludirajući na proroštva o njegovu raspeću u Is.53:12: "izlio je svoju dušu u smrt" ("jer je dao svoju dušu na smrt" Daničić). "Uzevši obličje sluge" s njegovim držanjem nalik-sluge prema njegovim sljedbenicima (Iv.13:14), krajno dokazano njegovom smrću na križu (Mt.20:28). Is.52:14 je prorokovalo o Kristovim patnjama na križu "bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije". Ovo napredno ponizivanje sebe "do smrti, smrti na križu" je bilo nešto koje je nastalo za vrijeme njegova života i smrti, ne njegova rođenja. Mi smo pokazali da se kontekst ovoga pasusa tiče Isusova uma, čija je poniznost stavljena za primjer nama da oponašamo. Ovi stihovi moraju stoga govoriti o Isusovu životu na zemlji, u našoj ljudskoj prirodi, i kako je ponizio sebe, usprkos tome što je imao uma potpuno usklađenog s Bogom, uzevši u obzir naše potrebe.

5. Ako je Krist bio Bog po prirodi i onda to ostavio iza sebe i uzeo ljudsku prirodu, kao što trinitarci pokušavaju protumačiti ovoga pasusa, onda Isus nije bio "sami Bog" dok je bio na zemlji; ipak trinitarci vjeruju da jest. Sve ovo pokazuje proturječja koja nastaju pridržavanjem definicije načinjene od čovjeka kao što je trinitet.

6. Konačno, točka o frazi "bio (je) u obličju Božijemu". Grčka riječ prevedena "bio" ne znači 'bio je porijeklom, od vječnosti'. Djela 7:55 govori o Stjepanu "budući (da je bio) pun Duha svetoga" (Karadžić). On je bio pun Duha Svetoga tada i već neko vrijeme prije toga; ali on nije oduvijek bio pun time. Drugi primjeri mogu se naći u Lk.16:23; Djela 2:30; Gal.2:14. Da je Krist "bio u obličju Božijemu" stoga samo znači da je bio u (duševnom) liku Božjem; to ne implicira da je on bio u tom obliku još s početka vremena.