8.3 Isusova priroda

Riječ 'priroda' se odnosi na ono što mi prirodno, u osnovi jesmo. Mi smo pokazali u Studij 1 da Biblija govori samo o dviju priroda - onu Božju, i onu ljudsku. Po prirodi Bog ne može umrijeti, biti iskušavan itd. Očito je da Krist nije bio Božje prirode tijekom svoga života. On je stoga bio potpuno ljudske prirode. Po našoj definiciji riječi 'priroda' treba biti jasno da Krist nije mogao imati dvije prirode istodobno. Bitno je to da je Krist bio iskušavan kao mi (Heb.4:15), tako da preko svog savršenog svlađivanja kušnje mogao je zaraditi oprosta za nas. Pogrešne želje koje su temelj naše kušnje dolaze iznutar nas (Mk.7:15-23), iznutar naše ljudske prirode (Jak.1:13-15). Bilo je stoga, potrebno, da Krist bude od ljudske prirode kako bi mogao iskusiti i svladati ove kušnje.

Hebrejima 2:14 stavlja sve ovo u tako puno riječi:-

"Budući pak da djeca (mi) imaju tijelo i krv (ljudsku prirodu), tako i on (Krist) uze dijel u tome (prirodi), da smrću satre... đavola... Jer se zaista ne prima anđela, nego se prima (prirode) sjemena Avraamova. zato bješe dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grijehe narodne. Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju" (Karadžić).

Ovaj pasus izvanredno ističe činjenicu da je Isus imao ljudsku prirodu: "i sam on tako " uze udio u iste (Heb.2:14). Ova fraza koristi tri riječi istog značenja, kako bi poentu dovela k nama. On uze udio u istoj prirodi; zapis je mogao reći 'sudjelovao je u to', ali ističe, "uze dijel u tome". Heb.2:16 slično obrađuje poentu da Krist nije imao anđeosku prirodu, budući da je on bio Abrahamovo sjeme, koji je došao donijeti spasenje mnoštvu vjernika koji će postati Abrahamovo sjeme. Zbog ovoga, bilo je nužno da Krist ima ljudsku prirodu. "Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan" (Heb.2:17) kako bi nam Bog mogao dodijeliti oprost kroz Kristovu žrtvu. Kazati da Isus nije bio potpuno ljudske prirode je stoga biti neupućen u same temelje dobre vijesti o Kristu.

Kadgod baptizirani vjernici griješe, mogu doći k Bogu, ispovijedajući svoj grijeh u molitvi kroz Krista (1Iv.1:9); Bog je svjestan da je Isus bio kušan grijehom upravo kao i oni, ali da je on bio savršen, svladavajući istu kušnju koju oni ne uspijevaju. Zbog toga, "Bog u Kristu" može nama oprostiti (Ef.4:32). Stoga je bitno shvatiti kako je Krist bio kušan upravo kao mi, i trebao je imati našu prirodu da ovo bude moguće. Heb.2:14 jasno navodi da je Krist imao prirodu "krvi i mesa" kako bi omogućio ovo. "Bog je duh" (Iv.4:24) po prirodi i premda On ima materijalnog tijela, kao "duh" On nema mesa i krvi. To da je Krist imao prirodu "mesa" znači da on ni na koji način nije imao Božju prirodu za vrijeme svoga života .

Prijašnji pokušaji ljudi da drže Božju Riječ, tj. da potpuno svladaju kušnju, su svi propali. Zato "Bog... poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu" (Rim.8:3).

"Grijeh" se odnosi na prirodnu sklonost grijehu koju imamo po prirodi. Mi smo ovome već dali put, i nastavljamo tako, a "plaća je grijeha smrt". Kako bi izišao iz ove neugodnosti, čovjeku je trebala vanjska pomoć. On sam nije bio kadar usavršiti se; nije bilo niti je unutar tijela izbavljenje tijela. Bog je stoga intervenirao i dao nam je Svoga vlastitog Sina, koji je imao naše "grešno tijelo", sa svim poticajima grijeha kojih imamo i mi. Ni nalik nekom drugom čovjeku, Krist je svladao svaku kušnju, premda je imao mogućnost neuspjeha i grijeha isto koliko i mi. Rim.8:3 opisuje Kristovu ljudsku prirodu da je "grešno tijelo". Nekoliko stihova ranije, Pavao govori "da dobro ne prebiva" u tijelu, i da tijelo prirodno vojuje protiv pokornosti Bogu (Rim.7:18-23). U ovom kontekstu je sve divnije čitati da je Krist imao "grešnoga tijela" u Rim.8:3. Zbog toga, i njegova svlađivanja toga tijela, mi imamo način pobjeći našem tijelu; Isus je bio silno svjestan grešnosti svoje vlastite prirode. Jednom je bio oslovljen s "Učitelju dobri", s implikacijom da je bio "dobar" i savršen po prirodi. On je odgovorio "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini" (Mk.10:17,18). Drugom prilikom, ljudi su stali svjedočiti o Kristovoj veličini zbog seriju neobičnih čuda koje je on izveo. Isus nije iskoristio ovo "jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku" (Iv.2:23-25). Zbog njegova velikog poznavanja ljudske prirode ("jer ih je sve dobro poznavao"), Krist nije htio da ga ljudi hvale osobno po svojem pravu, budući da je on znao koliko zla je njegova vlastita priroda bila.